REPUBLIKA HRVATSKA
3 P-2143/2022-18
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: I. B. J., koga zastupaju punomoćnici P. V., O. G., odvjetnici u O. protiv tuženice: R. H. koju kao zakonski zastupnik zastupa O. G radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 16. studenog 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice I. Š., G na ročištu za objavu presude održanom dana 2. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj I. B., J., vlasnik za cijelo čest. zem. /, K.O. J., pa se ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris sa imena Pomorsko dobro, sve rokom od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je u zemljišnim knjigama ovog suda upisan kao vlasnik čest. zgr. i čest. zem., obje K.O. J., u naravi kuće i okućnice, sve na terenu ograđeno betonskim zidom od susjednih nekretnina. Ujedno je naveo da su rečene nekretnine izvorno bile vlasništvo brata mu B. B., a što sve da je i utvrđeno presudom ovog suda br. P a nakon čega da su izvršili diobu na osnovu koje da je donesena presuda ovog suda br. P-/od 24. studenog 2015. koja da je bila osnov za njegovu uknjižbu kao vlasnika navedenih nekretnina za cijelo. Nadalje je naveo da je do nedavno bio u uvjerenju da je na temelju navedenih presuda upisan kao vlasnik cijelog predmetnog kompleksa, međutim, da je slučajno saznao da se unutar ograđenog dvorišnog prostora navedenog kompleksa zatiče i predmetna čest. zem. /K.O. J. (koja da je formirana od osnovne čest. zem. / K.O. J. prilikom ucrtavanja nerazvrstane ceste) koja da je upisana kao pomorsko dobro, a nakon čega da je pokušao rečenu situaciju riješiti pred katastrom gdje da su mu objasnili da ne mogu poduzeti ništa budući da je do formiranja predmetne nekretnine došlo prilikom homogenizacije katastarskih mapa. Zaključno je naveo da iako je predmetna nekretnina upisana kao pomorsko dobro, da ista to u naravi nije niti može biti, a budući da se ista nalazi unutar ograđenog dvorišnog prostora predmetnog kompleksa, te izvan granica pomorskog dobra kako da je to utvrđeno rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture br.: Klasa: UP/I-34222/15-01/16 od 6. travnja 2016. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, tužitelj je konačno predložio donošenje presude sadržaja kao u izreci.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza priloženih uz tužbu ne može sa sigurnošću utvrditi da predmetna nekretnina ne bi predstavljala pomorsko dobro koje da predstavlja opće dobro na kojem se ne može stjecati vlasništvo, pa je predložila da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K.O. J., zapisnika s očevida od 13. travnja 2023., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku M. ing. geod. iz „U. Šibenik i zaprimljene u sudu dana 12. lipnja 2023., skice premjeravanja od 20. lipnja 2001., skice mjesta očevida izrađene od strane dipl. ing. geod. A. R. Geodetskog elaborata za evidentiranje pomorskog dobra izrađenog od strane tvrtke „G izvoda iz katastarskog plana za K.O. J. od 12. srpnja 2022., presuda ovog suda br. P-/od 26. listopada 1999. i br. VI P-/. od 24. studenog 2015., rješenja Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Sektora upravljanja pomorskim dobrom, lučkim i koncesijskim sustavom, Povjerenstva za granice od 6. travnja 2016. s prilogom (grafičkom podlogom), fotografije lica mjesta, iskaza svjedoka K. K., te iskaza tužitelja, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.
6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:
- da predmetna nekretnina u naravi čini sastavni dio okućnice položene ispred kuće vlasništva tužitelja, kao i da ista zajedno sa čest. zgr. / i čest. zem., obje K.O. J. (koje su u zemljišnim knjigama ovog suda upisane kao vlasništvo tužitelja za cijelo), čini jedinstvenu cjelinu koju čini kuća s okućnicom; da na terenu nisu vidljive granice između predmetne nekretnine (površine 14 m2) i čest. zem. K.O. J. koje u naravi predstavljaju navedenu okućnicu koja je vidno odijeljena od susjednih nekretnina (betonskim zidom); da predmetna nekretnina niti jednim svojim dijelom ne graniči s pomorskim dobrom niti ga zahvaća, kao i da s južne strane graniči s mjesnom ulicom (O.
-da je predmetna nekretnina počev od formiranja 2018. upisana kao pomorsko dobro,
- da se predmetna nekretnina sukladno prijedlogu granice pomorskog dobra izrađenom od strane nadležnog upravnog tijela ne nalazi položena u obuhvatu pomorskog dobra,
- da se predmetni kompleks sastavni dio kojeg je i predmetna nekretnina makar od 50-ih godina prošlog stoljeća, a od kojeg vremena su u dokaznom postupku saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta, nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu oca tužitelja V. B. te konačno po tužitelju za cijelo nasljeđivanjem brata mu B., kao i da se rečeni kompleks cijelo navedeno razdoblje u smislu izgrađenosti i ograđenosti zaticao u jednakom stanju u kojem se zatiče i danas.
7. Slijedom istaknutih činjeničnih utvrđenja, zaključak je ovog suda da predmetna nekretnina stvarno ne predstavlja pomorsko dobro, unatoč postojećem upisu u zemljišnim knjigama, a niti je u ikakvoj funkciji pomorskog dobra (kojeg ne zahvaća niti jednim svojim dijelom, a niti graniči s istim, s tim da se predmetna nekretnina niti po prijedlogu granice pomorskog dobra na području na kojem je ista položena ne nalazi u obuhvatu pomorskog dobra), već da ista predstavlja sastavni dio u cijelosti ograđenog kompleksa u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika (oca V. B. a najkasnije od 50-ih godina prošlog stoljeća, te time stečen po tužitelju i sada pok. mu pravnom predniku - bratu B. B. propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) - u trajanju od 40 godina - svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.), odnosno po tužitelju u cijelosti nasljeđivanjem brata B. B.
2. siječnja 2024.
SUDAC
Toni Grgurin v.r.
