Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 76 Gž-3457/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja A. B., OIB: …, 2. tužitelja M. B.1 , OIB: … i 3. tužitelja L. B., OIB: …, svih iz S.1 , i svih zastupanih po punomoćniku E. S., odvjetniku u S. , protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S.2 , Građansko upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P-1856/19-35 od 14. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 2. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-1856/19-35 od 14. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji dosjelošću i građenjem stekli pravo vlasništva nekretnine kč.br. 957/11 upisane u z.k.ul. br. 635 k.o. S. u suvlasničkim dijelovima kako je to pobliže navedeno u izreci, te da je slijedom toga pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini na ime tuženika (toč.I) kao i da su temeljem iste presude ovlašteni zatražiti i postići upis prava vlasništva navedene nekretnine uz istodobni upis brisanja tog prava sa imena tuženika, dok je u točki III naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.553,09 eura.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-u daljnjem tekstu: ZPP), a da ovaj sud istu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe .

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 1. ZPP-a, te stoga nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

5. Nadalje prvostupanjski sud je na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a cijeneći izvedene dokaze svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je prednik tužitelja, sada pok. A. B. (među strankama nije sporan aktivni i pasivni legitimitet) od ranije Općine Ž. dobio u posjed čest. zem. 957/4 ZU 635 KO S. i to kao zamjenu za oduzetu nekretninu,

-da je on na toj nekretnini započeo gradnju stambenog objekta te je istu djelomično doveo do kraja, prema uvjerenju uprave iz geodetsko-topografske podloge to prije 15. veljače 1968.,

-da iz Odobrenja za građenje, tadašnje Općine S. od 19. siječnja 1971. proizlazi da je A. B. bila odobrena daljnja izgradnja stambene zgrade,

-da je na čest. zem. 957/11 prednik tužitelja izgradio pomoćni objekt visine jedne etaže koji predstavlja dio stambenog objekta kao cjeline, a o čemu se, prilikom izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, izjasnio vještak M. T., dipl. ing., kada je kazao da se na tome dijelu nalazi već odavno izgrađena prostorija u naravi "na južnom dijelu gril, a na sjevernom dijelu kotlovnica i spremište",

- da je vještak T. kazao da su predmetne nekretnine izgrađene od armiranog betona u jednoj razini i s južne strane iste nalaze se vrata i prozor s nadsvjetlom, izgrađeni od profiliranih čeličnih elemenata. Beton nije fino završen, a terasa nije hidroizolirana. Na terasi se pak nalazi veliki dimnjak od roštilja i drugi dimnjak od centralnog grijanja. Na sredini i na sjevernom kraju opisane terase nalaze se dva potporna armirana zida,

- da je analizom materijalnih dokaza, utvrđeno da je Općina S. dana 15. svibnja 1992. izdala tzv. obavijest predniku tužitelja u kojoj obavijesti mu daju odobrenje za pomicanje sjeverozapadne granice, čest. zem. 957/4 KO S., radi izgradnje potpornog zida kao zaštite od odronjavanja zemljišta na kuću. Ujedno ga je navedeno tijelo obavijestilo da na temelju ove obavijesti može zatražiti i ishoditi odobrenje za građenje,

- da su u postupku saslušani svjedoci J. K., Š. C. i M. B.2 , koji nisu srodni s tužiteljima i koji su u svojim iskrenim, logičnim i time vjerodostojnim iskazima naveli da je doista iza kuće koju je gradio prednik tužitelja postojalo trusno područje, zbog kojeg je trebalo izgraditi potporni zid kako bi se zaštitila kuća. Svi saslušani svjedoci potvrdili su da je prednik tužitelja izgradnju stambenog objekta kao i potpornog zida radio tijekom 60-ih i 70-ih godina, pri čemu ga nitko nije ometao niti u izgradnji stambenog objekta, a niti potpornog zida.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja tj. budući da su tužitelji dokazali da su vlasništvo nespornim nekretninama stekli dosjelošću ali i građenjem i to temeljem čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV-a).

7. Ovakvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda tuženik osporava prvenstveno ističući kako je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda da je moguće stjecanje prava vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu u navedenom periodu.

8. Pri tom ističe kako je u pogledu pravilne primjene odredbe čl. 153. ZV također bilo potrebno zaključiti kako prednik tužitelja nije postupao pošteno budući da su se odobrenja za građenje na spornoj čestici odnosila isključivo na izgradnju otpornog zida odnosno da nedostaje na strani tužitelja poštenje.

9. Radi pravilne primjene materijalnog prava valja reći da je u postupku kako je to i ranije navedeno prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je građenje stambene zgrade bilo u prvoj fazi izvršeno prije 15. veljače 1968. a nakon toga i na temelju odobrenja za građenje tadašnje Općine S. 1971.

10. Obzirom na vrijeme izgradnje građevine (1968.-1971.) na sporni odnos - stjecanje prava (su)vlasništva građenjem, u skladu s odredbom čl. 388. st. 2. ZV, ima se primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91).

11. Naime, u smislu pravnog pravila iz par. 418. bivšeg OGZ (čiji je sadržaj u biti identičan čl. 153. ZV) ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju, zemljište sa zgradom koja je na njemu izgrađena pripada graditelju.

12. I u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008. izraženo shvaćanje da je „odredba iz paragrafa 418. OGZ-a omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio“. te „Kako podnositelj u tužbi upire i na činjenicu da je građenjem stekao pravo vlasništva, treba istaći da je u vrijeme izgradnje kuće vrijedio režim društvenog vlasništva, pa se na konkretni slučaj imala primijeniti odredba iz paragrafa 418. OGZ-a koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istome nije protivio. Kako se, dakle vlasnik kao i nitko drugi nije protivio ovom građenju, to je podnositelj i primjenom OGZ-a mogao steći traženo pravo vlasništva na spornoj nekretnini."

13. A takav pravni stav zauzeo je i VSRH u odluci Rev x-804/18-2 od 16. srpnja 2019.

14. Žalbeni navodi tuženika kako se iz odobrenja za pomicanje sjeverozapadne granice k.č.br. 957/4 radi izgradnje potpornog zida ne odnosi na spornu k.č.br. 957/11 po ocjeni ovog žalbenog suda ne dovodi u sumnju zaključak da je izgradnja zgrade čija je donja etaža do visine prvog kata izgrađena upravo na spornoj čestici u vlasništvu tužene budući da su se samom izgradnjom građevine ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po tom osnovu.

15. S obzirom na prethodna činjenična utvrđenja da je prva faza građenja izvršena do 1968. pa se ima smatrati da građevina ima građevinsku dozvolu, a zatim i do 1972., na temelju odobrenja daljnje izgradnje može se osnovano zaključiti da je građenje izvršeno na temelju odobrenja nadležnih državnih tijela, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su na strani tužitelja ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine građenjem, pri čemu je pravilno trebalo primijeniti par. 418. OGZ u vezi sa čl. 388. st. 2. ZV-a. Budući da je na identičan način trebalo odlučiti i primjenom citiranih zakonskih odredaba pobijana presuda potvrđena je kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st.

2. ZPP-a.

16. Budući da tuženica nije uspjela sa žalbom istoj ne pripada pravo na naknadu troška sastava iste (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 2. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.