Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-358/2021-55

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice ...., OIB ..., izSR NJ, koju zastupa punomoćnik I.J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J . & partneri j.t.d., Z protiv 1.tuženice S.S. OIB ... iz D.s., i 2.tuženika R.S., OIB ..., iz D. S, oboje zastupani po punomoćnici V.P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti M.A.B.i punomoćnice tuženih, s danom objave 2. siječnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 9. srpnja 2019. između V.B., OIB ... kao primatelja uzdržavanja, te S.S, OIB ... i R.S, OIB ... kao davatelja uzdržavanja, potvrđen od javnog bilježnika K.C. iz D. S, poslovni broj: OU-430/2019.

II. Brišu se zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju opisanog pod točkom I. izreke upisane na 1/2 idealnog dijela nekretnine u vlasništvu V.B.,, OIB ..., koja nekretnina je upisana kod Općinskog suda u M., Zemljišnoknjižni odjel M., u zk. ul. broj ... k.o. ... , izgrađena na kat. čest. broj ...opisana kao kuća i dvorište, površine 332 m2, čija provedba se nalaže Općinskom sudu u M., Zemljišnoknjižni odjel M..

III. Brišu se zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju opisanog pod točkom I. izreke upisane na 1/2 idealnog dijela nekretnine u vlasništvu V.B.,, OIB ..., koja nekretnina je upisana kod Općinskog građanskog suda u Z., u, Zemljišnoknjižni odjel Z., u zk. ul. ..., k.o. ..., izgrađena na kat. čest. ...opisana kao stambena zgrada br. 1 i dvorište, površine 370 m2, u vlastovnici upisano kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-56) stan na VI (šestom) katu desno, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja u površini 64,32 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čija provedba se nalaže Općinskom građanskom sudu u Z., Zemljišnoknjižni odjel Z.,

IV. Nalaže se 1.tuženici i 2.tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana solidarno naknade tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 11.200,69 eur sa pripadajućom zateznom kamatom od 2. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 25. srpnja 2021. podnijela tužbu u kojoj je u bitnome navela da su ona i 1.tuženica S.Ssestre, dok je 2.tuženik R.S, suprug 1.tuženice S.S. Ističe, da je otac tužiteljice i 1.tuženice S.S pokojni V.B., umro 11. travnja 2021. te se iza njega vodi ostavinski postupak kod javnog bilježnika K . C . iz D. S,, pod poslovnim brojem O- 757/2021; UPP-OS-69/2021. Navodi, da su 9. srpnja 2019. pokojni V.B., i M.B. u svojstvu primatelja uzdržavanja te 1.tuženica S.S i 2.tuženik R.S u svojstvu davatelja uzdržavanja, sklopili Ugovoru o doživotnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) potvrđen od javnog bilježnika K . C . iz D. S, pod brojem OU-430/2019. Tim Ugovorom pokojni V.B., ostavio je tuženicima u nasljedstvo iza svoje smrti nekretninu upisanu kod Općinskog suda u M., ZK Odjel M., u zk. ul. br. ..., k.o. ..., izgrađenu na kčbr. ..., opisanu kao kuća i dvorište, površine 332 m2, u omjeru od ½ i nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Z., ZK OdjelZ., u zk. ul. ..., k.o. ..., izgrađenu na kčbr. ..., opisanu kao stambena zgrada br. 1 i dvorište, površine 370 m2, u vlastovnici upisana kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-56) stan na VI (šestom) katu desno, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja u površini 64,32 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u omjeru od ½. Na temeljupredmetnog Ugovora tuženici su u zemljišnim knjigama ishodili zabilježbe prava, kao davatelji uzdržavanja, na suvlasničkom dijelu opisanih nekretnina pokojnog V.B., Tužiteljica nadalje ističe, kako je predmetni Ugovor u dijelu koji se odnosi na pokojnog V.B.,, kao primatelja uzdržavanja, ništetan, jer je kod oca tužiteljice pokojnog V.B., u vrijeme sklapanja tog Ugovora postojala poslovna nesposobnost. Naime, u veljači 2016. pokojnom V.B., V.B., dijagnosticirana je bolest Alzheimerova demencija koja je tijekom godina napredovala do visokog stupnja, a kod pokojnog V.B., manifestirala se na način da on u vrijeme potpisa predmetnog Ugovora nije mogao hodati niti govoriti, stalno je spavao, hranio se isključivo uz tuđu pomoć, bio je inkontinentan, dezorijentiran u vremenu i prostoru (ponekad bi pogrešno mislio da se nalazi u toplicama, drugi puta na terapiji i sl.), vrijeme nije doživljavao u realitetu niti je prepoznavao članove obitelji i druge ljude. Tužiteljica opisuje da je bio kao "polubiljka". Ističe, kako njezin pokojni otac zasigurno nije bio svjestan Ugovora kojeg potpisuje niti njegovih pravnih posljedica, a nije mogao niti ostaviti dojam da je svjestan. Navodi, kako njezin pokojni otac nikada svjesno ne bi potpisao Ugovor kojim izravno oštećuje tužiteljicu kao njegovu zakonsku nasljednicu, sve iz razloga, jer je jako volio tužiteljicu. Slijedom navedenoga, tužiteljica ističe da pokojni V.B., zbog duševne bolesti u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje, nije bio sposoban shvatiti značenje i posljedice svog djela niti je bio u stanju slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, slijedom čega je potpisani Ugovor ništetan. Naime, prema odredbi čl. 249. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) izjava volje za sklapanje Ugovora mora biti učinjena slobodno i ozbiljno. Dakle, izjava volje da bi bila pravovaljana mora potjecati od osobe sposobne za rasuđivanje, jer osoba nesposobna za rasuđivanje ne može slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju u pravnom smislu. Ističe, kako je Vrhovni sud RH u više svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da je nesposobnost za rasuđivanje razlog ništetnosti Ugovora. Tako, u odluci broj Rev- 155/88 od 13. ožujka 1986. prihvaća ništavost Ugovora o darovanju, jer darovatelj (koji je inače bio punoljetan i nije mu sudski bila oduzeta poslovna sposobnost) nije bio "sposoban za rasuđivanje". Vrhovni sud RH pri tome ističe da je poslovna nesposobna ne samo osoba koja "nema poslovnu sposobnost", nego i ona "koja je u vrijeme zaključenja pravnog posla bila duševno bolesna i slijedom toga nesposobna shvatiti značenje i posljedice svog djela". Podredno, tužiteljica ističe da je predmetni Ugovor ništetan i sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, budući da je potpisan radi postizanja nedopuštenog cilja te je kao takav protivan moralu društva. U tom smislu tužiteljica ističe da tuženici nisu skrbili o pokojnom V.B., niti su se s njim ophodili s ljubavlju i poštovanjem, a predmetni Ugovor zasigurno nije potpisan s ciljem pomaganja i njege pokojnog V.B.,, već su tuženici njegovu uznapredovalu duševnu bolest iskoristili radi postizanja nedopuštenog cilja u vidu neopravdanog bogaćenja i oštećenja tužiteljice, kao njegove zakonske nasljednice. Naime, 1.tuženica S.S je pokojnog V.B., smjestila u Obiteljski dom predstavnice A.B., sestrične 2.tuženika R.S, gdje pokojni V.B., nije posljednje godine života provodio u humanim i prikladnim uvjetima, već je kontinuirano bio sediran i vezan za krevet, iako su djelatnici Doma tvrdili da je tome tako, nisu mu osigurali prijeko potrebnog fizioterapeuta. Nakon što je saznala u kakvim uvjetima živi njezin otac, tužiteljica je intervenirala na način da je višekratno slala pritužbe nadležnom Ministarstvu, što je dovelo i do inspekcijskog nadzora. U jednom od provedenih nadzora nadležno Ministarstvo utvrdilo je da Obiteljski dom krši mjerodavne propise jer ne zapošljava propisani broj ranika, korisnici s dijagnozom Alzheimerove demencije nisu odvojeni u posebnoj jedinici niti je prostor prilagođen toj kategoriji korisnika. Nadalje, navodi kako je u drugom nadzoru povodom tužiteljičine pritužbe također utvrđeno da se u Obiteljskom domu krše mjerodavni propisi te da Obiteljski dom ne udovoljava uvjetima da bi primao na smještaj korisnike s dijagnozom kakvu je imao pokojni V.B.,. Ističe, kako nedopuštena pobuda kod tuženih proizlazi iz toga što je pokojni V.B bio teško bolestan, a primao je mirovinu u iznosu većem od 8.000,00 kn mjesečno, a tuženi mu nisu plaćali dopunsko zdravstveno osiguranje, već su sav novac ostavljali za sebe čekajući da pokojni V.B., umre, a nakon njegove smrti nisu ispoštvovali niti njegovu želju da ga kremiraju. Ističe, i da su pored duševne bolesti pokojnog V.B., sumnjive i druge okolnosti pod kojima je potpisan predmetni Ugovor te iste ukazuju na nedopuštenu pobudu, obzirom da je pokojni V.B., upravo u Obiteljskom domu sestrične 2.tuženika R.S potpisao predmetni Ugovor,

a svjedokinje navedene u tom Ugovoru su zaposlenice Obiteljskog doma, koje su tužiteljicu i njezinu kćer N.M. kontinuirano lagale o stanju i uvjetima u kojima se nalazi pokojni V.B.,. U prilog tvrdnji o isključivom cilju tuženih da sklapanjem predmetnog Ugovora oštete tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu, tužiteljica ističe kako 1.tuženica S.S ima povijest protupravnog ponašanja usmjerenog na stjecanje protupravne imovinske koristi, a koja povijest se odnosi na počinjenje kaznenih djela krađe, a jedno vrijeme je izdržavala i kaznu zatvora te je otac u nju bio silno razočaran. Navodi, kako je sukladno ranijim obrascima ponašanja 1.tuženica S.S odmah po potpisivanju predmetnog Ugovora bez ikakve pravne osnove promijenila bravu stana u Zagrebu te je iz njega izbacila kći tužiteljice N.M.koja iz stana nije uspjela uzeti niti slike, svjedodžbe, uspomene i druge osobne stvari. U tom trenutku sve kada bi predmetni Ugovor i bio valjan, ne bi niti došlo do prijenosa vlasništva nekretnine na tužene, već bi prijenos bio odgođen za trenutak nakon smrti primatelja uzdržavanja. Posljedično, čak i ako sud ne bi našao da je predmetni Ugovor ništetan zbog nesposobnosti za rasuđivanje pokojnog V.B., on je svakako ništetan, jer su tuženici iskoristili njegovu duševnu bolest i postupali isključivo iz nedopuštenih pobuda, a radi postizanja nedopuštenog cilja, što je nedvojbeno razvidno iz njihovog držanja prije i nakon sklapanja predmetnog Ugovora.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu u bitnome ističu kako u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Nije sporno da su tužiteljica i 1.tuženica sestre. Točno je da je 2.tuženik suprug 1.tuženice. Točno je da je otac tužiteljice i 1.tuženice V.B., umro 11. travnja 2021. te da je u tijeku ostavinski postupak. Nije sporno da su, kao primatelji uzdržavanja predmetni Ugovor od 9. srpnja 2019., sklopili V.B., i M.B., a kao davatelji uzdržavanja tuženi. Točno je da su predmetom raspolaganja bile nekretnina u M.i nekretnina u Z. i točno je kako je na temelju predmetnog Ugovora izvršena zabilježba na predmetnim nekretninama. Nije točno da je V.B., bio poslovno nesposoban

vrijeme

sklapanja

Ugovora.

Naime, V.B., poslovna sposobnost nije bila oduzeta niti je isti bio poslovno nesposoban u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora. Nadalje, navode kako nije točno da je V.B., u vrijeme zaključenja Ugovora bio "polubiljka", nije točno da nije prepoznavao članove obitelji, nije točno da je bio dezorijentiran u vremenu i prostoru i nije točno da je stalno spavao. Nadalje, ističu kako nije niti točno da V.B., nije bio svjestan kakav Ugovor potpisuje. Navod kako V.B., ne bi potpisao Ugovor, jer je volio tužiteljicu je proizvoljan i subjektivan te je u cijelosti irelevantan. Ugovoru je zaključen u obliku javnobilježničkog akta, što znači da je javni bilježnik prije njegovog potpisivanja Ugovor V.B., i M . B . pročitao i protumačio te ih je upozorio i na pravne posljedice potpisivanja takvog

Ugovora.

Nadalje, navode kako nije točno da je predmetni Ugovor zaključen radi postizanja nedopuštenog cilja u vidu neopravdanog bogaćenja tužiteljice, kao zakonske nasljednice. Tuženi su izvršavali sve obveze preuzete predmetnim Ugovorom. Nije točno da nisu brinuli o V.B., i nije točno da se tuženi nisu odnosili s ljubavlju i pažnjom s V.B.,. Tuženi su brinuli o V.B., sve do njegove smrti. U Domu je V.B., primao svu potrebnu skrb, bila mu je osigurana posebna skrb fizioterapeuta i njegovatelja koji su bili angažirani od strane tuženih da bi pružali dodatnu skrb i njegu V.B.,. Tuženi su u skladu s predmetnim Ugovorom organizirali i sprovod V.B.,, u skladu s mjesnim običajima i uputama koje su ranije dobili od V.B., i M.B., supruge V.B.,, s kojom je V.B., živio u braku gotovo 60 godina. Tuženi su o V.B.,

brinuli od 2019. pa nadalje. Navode, kako je u razdoblju od 2016. do 2019. kada je tužiteljica preuzela brigu o V.B., to činila na način da je V.B., umjesto terapije koju su mu propisali liječnici, V.B., davala kanabis, iako je kao medicinska sestra po struci, morala znati koliko je važno primanje redovite terapije određene po liječniku specijalistu. Ističu da je M.B.8. siječnja 2019. nazvala 1.tuženicu S.Si rekla da hitno dođe, jer da V.B., nije dobro, što je 1.tuženica i učinila. Pozvala je hitnu pomoć koja je utvrdila da je V.B., pod utjecajem narkotika. U Domu se V.B., odvikao od narkotika, počeo je redovito uzimati propisanu mu terapiju te se vidno oporavio. V.B., bio je zadovoljan u Obiteljskom domu A . B . i zdravlje mu se značajno popravilo. Tuženi su redovito u Domu posjećivali V.B., i osiguravali mu svu potrebnu dodatnu njegu. Isti je počeo i nastavio komunicirati telefonskim putem s rođacima J.B.i D.B.. Odluku o tome da se na stanu u Z.,u veljači 2019. promijeni brava donijeli su V.B., i M.B.. Nakon toga kći tužiteljice je putem odvjetnika zatražila da joj se otvori stan kako bi uzela stvari, što joj je i omogućeno. Ističu, kako je tužiteljica nastavila uznemiravati V.B., u domu na način da je 25. srpnja 2021. pozvana policija kako bi zaustavila to uznemiravanje. Osporavaju da bi 1.tuženica S.Sizdržavala zatvorsku kaznu. Iz navedenih činjenica jasno je vidljivo kako nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Slijedom navedenog, predlažu odbiti tužbu i tužbene zahtjeve uz naknadu troškova parničnog postupka tuženima.

3. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. srpnja 2019. (str. 8-10 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. ..., kčbr. ..., Općinskog suda u M, ZK Odjel M. (str. 11 i 12 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. ..., kčbr. ..., Općinskog građanskog suda u Z., ZK Odjel Z. (str. 13 i 14 spisa), medicinsku dokumentaciju pok. V.B., (str. 15-29 spisa), dopis Ministarstva od 29. siječnja 2020. (str. 30 i 31 spisa), Potvrdu MUP-a, PU Z., PP D. S, od 27. srpnja 2021. (str. 47 spisa), medicinsku dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra Z., (str. 66-92 spisa), novinski članak o nestanku pok. V.B., (str. 94 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka K.C. (str. 96 i 97 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje R . N .(str. 97-99 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje Đ ,S.(str. 99 i 100 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice S.M (str. 100-103 spisa), karton pacijenta-prikaz kompletnog kartona (str. 105-230 spisa), CD (str. 231 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje N.M.(str. 233-237 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje P.S.P.(str. 237-239 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 1.tuženice S.S (str. 239-241 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 2.tuženika R.S (str. 242 i 243 spisa), dopis Ministarstva od 30. lipnja 2022. (str. 249 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje O.V.(str. 258 i 259 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje G.C.(str. 259 i 260 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje J . B (str. 260 i 261 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje A . S (str. 261 i 262 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje R.Nj. (str. 262 i 263 spisa), dopis Ministarstva od 20. listopada 2022. (str. 267 i 268 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ž . Š . (str. 270 i 271 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje R.S.(str. 271 i 272 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje S.U. (str. 272- 274 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje T.K.(str. 274 i 275 spisa), medicinsku dokumentaciju o liječenju V . B . u Kliničkoj bolnici D. (str. 281 i 282 spisa), kompletni zdravstveni karton V.B.(str. 283 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za neurologiju N.K., Nalaz i mišljenje (str. 294-305 spisa) i izveden je dokaz usmenim saslušanjem stalne sudske vještakinje N.K., (str. 322 i 323 spisa).

4. Na ročištu za glavnu raspravu 16. studenoga 2023. sud je odlučio da se neće izvoditi daljnji dokazi saslušanjem svjedoka, budući da je ocijenio kako je tijekom postupka proveden iscrpni dokazni postupak na temelju kojega se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari pa nema potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza, a isto bi samo nepotrebno odugovlačilo predmetni postupak.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda RH, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda R H 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 9. srpnja 2019. između V.B, kao primatelja uzdržavanja te tuženih, kao davatelja uzdržavanja. Nadalje, predmet spora čini zahtjev tužiteljice da se izvrši brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju na idealnim dijelovima nekretnina u suvlasništvu ½ V.B upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u M . i Općinskog građanskog suda u Z.

7. Tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora radi nesposobnosti V.B za rasuđivanje u trenutku sklapanja tog Ugovora, a podredno iz razloga što su davatelji uzdržavanja isti sklopili radi nedopuštenog cilja pa tužiteljica smatra da je predmetni Ugovor protivan moralu društva.

8. Između stranaka nije sporno da su pokojni V.B i njegova supruga M.B. 9. srpnja 2019. u svojstvu primatelja uzdržavanja sklopili Ugovor sa tuženima S . S . i R.S u svojstvu davatelja uzdržavanja, a koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku K . C . iz D.S, broj ovjere OU-430/2019.

9. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica S.M., sestra 1.tuženice S.S dok je 2.tuženik R.S, suprug 1.tuženice S.S.

10. Dakle, u predmetnom slučaju tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora u dijelu u kojem se isti odnosi na pokojnog V.B, a ne cijelog Ugovora, budući da ne traži utvrđenje ništetnosti tog Ugovora u odnosu na M.B.

11. Nije sporno da je pokojni V.B tim Ugovorom raspolagao svojim suvlasničkim dijelovima od ½ na predmetnim nekretninama u M.i u Z.

12. Između stranaka je najprije sporno da li je pokojni V.B u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora 9. srpnja 2019. bio sposoban za rasuđivanje, a podredno je sporno pitanje da li su tuženi sklopili predmetni Ugovor radi postizanja nedopuštenog cilja.

13. Radi utvrđivanja odlučnih okolnosti u ovoj pravnoj stvari, sud je najprije pribavio cjeloviti medicinski karton pokojnog V.B od njegove izabrane liječnice obiteljske medicine te je zatražio medicinsku dokumentaciju pokojnog V.B od Kliničkog bolničkog centra u Z.

14. Nadalje, su u ovoj pravnoj stvari, radi utvrđivanja odlučnih okolnosti, izvedeni dokazi saslušanjem većeg broja svjedoka i stranaka.

15. Na ročištu za glavnu raspravu 28. travnja 2022. najprije je izveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika K.C. koji je potvrdio predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Svjedok je izjavio kako potvrđuje da je predmetni Ugovor sklopljen u njegovom javnobilježničkom uredu, ali se s obzirom na protek vremena ne sjeća detalja. Ne može se sjetiti lica pokojnog V.B. Naveo je kako se prilikom sklapanja takvog Ugovora uvijek postupa na isti način i da nije moguće da strankama nije pročitan Ugovor i sama javnobilježnička ovjera. Ono koliko je on mogao utvrditi, pokojni primatelj uzdržavanja bio je sposoban za rasuđivanje u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Na poseban upit da li je od druge ugovorne strane bio upozoren da se kod primatelja uzdržavanja radi o osobi sa Alzheimerovom bolesti i uznapredovalom demencijom, svjedok je odgovorio da ukoliko se sjeća, na to mu nije ukazano. Na daljnji posebni upit, da li bi u slučaju da mu se ukaže na to da se radi o osobi koja je dementna i koja ima Alzheimerovu bolest obratio posebnu pozornost prilikom sklapanja takvog Ugovora, svjedok je izjavio da nije imao takvih slučajeva u svojoj javnobilježničkog praksi, a da mu se dogodi takav slučaj i da ga stranka upozori na te okolnosti, obratio bi povećani stupanj pažnje.

16. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan iskaz svjedoka K.C., međutim, iz istog ne proizlaze relevantne okolnosti, budući da svjedok nije iznio nikakve konkretne činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti da li je pokojni V.B u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora 9. srpnja 2019. bio sposoban za rasuđivanje, odnosno bio sposoban shvatiti značenje takvog pravnog posla.

17. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje R.N. koja je bila svjedok sklapanja predmetnog Ugovora, a ista je bila i njegovateljica pokojnog V.B u Domu B. gdje je isti bio smješten. Svjedokinja je u bitnome izjavila kako su ju tuženici pitali da li bi bila svjedok sastava javnobilježničkog akta, odnosno predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navela je da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora pok. V.B bio sposoban za rasuđivanje. Po prirodi je bio samozatajan, ali s njom je imao normalnu komunikaciju. Svakodnevno su ga posjećivali njegova supruga i prisutni tuženici. Poznaje i prisutnu tužiteljicu S.M, ali i ona je znala doći u posjete pok. V.B, ali rjeđe. Pok. V.B bio je smještan u Domu B. više od godinu dana.

Na poseban upit kakvi su bili uvjeti u Domu gdje je bio smješten pok. V.B svjedokinja je odgovorila jako dobri, ne vidi da mu je išta falilo i to sa strane njegovatelja, kao i njegove obitelji. Istaknula je da je pokojni V.B imao bolje uvjete od ostalih štićenika i to iz razloga što su mu članovi njegove obitelji donijeli poseban namještaj, a njegovo rublje mu je supruga prala kod kuće, dok ostalim štićenicima oni peru rublje, u Domu je imao i fizioterapeuta kojeg je 2.tuženica dodatno plaćala. Na poseban upit da li je pok. V . B . u Domu bio sediran ili vezan za krevet, svjedokinja je odgovorila da nikada nije, već da se radilo o mirnojosobi koja nije agresivna. Na poseban upit da li je pok. V.B bio pokretan, svjedokinja je odgovorila da je, a kada mu je supruga svakog dana dolazila kuhala se kava i sjedili su zajedno po dva-tri sata svakog dana. Na poseban upit da li je primijetila neke promjene raspoloženja kod pok. V.B, svjedokinja je odgovorila da su promjene raspoloženja bile kada su ga posjećivale unuk aN., kći tužiteljice i tužiteljica osobno. Nakon njihovog odlaska pok. V.B nije komunicirao s njima, odbijao je hranu, odnosno negodovao je. U više navrata unuka N. zatvarala je vrata od sobe kada je došla u posjetu V.B, unatoč tome što ju je ona molila da ih ostavi otvorenima. Kad god je ona otišla, pok. V.B mijenjao je raspoloženje. Unuka N.ga je ispitivala, a pok. V.B. je pretežito šutio. Unuka je u više navrata dolazila kada je bila i prisutna supruga V.B Na poseban upit kako zna da se radilo o ispitivanju, a ne o nekoj drugoj vrsti razgovora, svjedokinja je odgovorila da joj nije poznat točan sadržaj tih razgovora, jer je obavljala svoj posao i nije obraćala na to pažnju, ali je uočila da je pok. V.B pretežito šutio kada mu se unuka obraćala. Na poseban upit zašto bi vrata trebala biti otvorena kada mu je unuka došla u posjetu, svjedokinja je odgovorila da iz razloga što je upravo mijenjao raspoloženja kada mu je ona dolazila u posjete. Na poseban upit čiju hranu je to konkretno odbijao pokojni V.B, svjedokinja je odgovorila da nakon posjeta unuke nije uopće želio jesti i to neovisno o čijoj se hrani radilo. Bio je smješten sam u sobi, a radilo se o dvokrevetnoj sobi u kojoj su bila od namještaja dva kreveta, stol sa dvije stolice, njegova fotelja, noćni ormarić i televizor. Pokojnom V.B dolazila je fizioterapeutkinja J.B koju je angažirala 1.tuženica. Nije joj poznata dijagnoza s kojom je V.B smješten u Dom 2019. niti koju terapiju je primao, jer za to imaju medicinsku sestru. Istaknula je da se pokojnom V.B po potrebi stavljao aparatić za disanje i da mu ga je i ona stavljala, a stavljala mu ga je i medicinska sestra. Medicinska sestra joj je pokazala kako se stavlja aparatić i nije joj rekla da pok. V.B mora spavati sa tim aparatićem, budući da je on prebolio plućnu emboliju, a imao je i apneju. Ne sjeća se samog potpisivanja predmetnog Ugovora. Na poseban upit da li je tuženica upozorila javnog bilježnika da pokojni V.B ima Alzheimerovu bolest i kognitivnih smetnji, svjedokinja je odgovorila da pred njom nije. Samo sklapanje ugovora trajalo je 20-ak minuta do pola sata. Javni bilježnik pročitao je Ugovor

V.B,

samo

slušao, nekada je i mahnuo glavom. Na poseban upit da li je pok. V.B pružana usluga masaže, svjedokinja je odgovorila da su ga masirali kada su imali vremena. Na poseban upit da li joj je bilo poznato da je strogo zabranjeno pružanje usluge masaže osobi koja je prebolila emboliju, svjedokinja je odgovorila da joj to nije bilo poznato. 18. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje A.R koja je također bila svjedokinja sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i bila je također i njegovateljica pok. V.Bu Domu B.. Nju i R.N zamolili su tuženici da budu svjedokinje sklapanja predmetnog

Ugovora, budući da su one stalno bile s njim, a pok. je bio smješten u Domu negdje godinu i par mjeseci, a u Dom je došao početkom 2019. Navodi da je pok. V.B bio dobrog zdravstvenog stanja, bio je šutljiva osoba, ali znao je komunicirati. Najviše ga je posjećivala supruga, ona je dolazila svaki dan, posjećivala ga je i 1.tuženica S.S, ona je isto dolazila svaki dan, tužiteljica je dolazila rijetko, a dva puta mjesečno dolazila mu je unuka N.. Nakon što je otišla tužiteljica ili njegova unuka Nika, bio je nervozan, nije htio jesti niti je komunicirao s njima. Ne zna točno zašto se to događalo, jer nije bila prisutna u sobi kada su ga one posjećivale. Kada mu je unuka dolazila u posjet, ona je inzistirala da vrata budu zatvorena i zatvorila je vrata. Javni bilježnik K . C . pročitao je predmetni Ugovor pok. V.B prilikom sklapanja istog u Domu i pok. V.B povremeno je glavom znao potvrditi da razumije o čemu se radi. O tome zašto je V.B napustio Dom nema saznanja, jer se radilo o privatnim razlozima. Prije toga bila je u Domu inspekcija koju je poslala tužiteljica, a nije joj poznato što je utvrđeno u nadzoru.

Na poseban upit kakva je bila skrb u Domu, svjedokinja je odgovorila da su one kao njegovateljice bile stalno na raspolaganju 24 sata, a što se tiče jela, jeo je jelo u Domu, a i supruga mu je nosila jelo koje on posebno voli, primjerice krafne, ćevape, razne kolače itd. Njihov fizioterapeut posjećivao ga je dva puta tjedno, a pored toga je i 1.tuženica plaćala posebnog fizioterapeuta koji mu je također dolazio dva puta tjedno. Pok V.B bio je pokretan i nije bio sediran ili vezan za krevet. Na poseban upit kako se zove fizioterapeut koji radi stalno u Domu, svjedokinja je odgovorila da je to J., ona ne radi tamo stalno, već dolazi vježbati sve korisnike, a i ona je dolazila i dodatno zato što ju je platila 1.tuženica, a da je ona platila zna od nje, jer im je to ona rekla. Ne zna sa kojom je dijagnozama pok. V.B došao u Dom, jer s time ona nema veze. Nije joj poznata niti terapija koju je primao, jer to slaže medicinska sestra. Povremeno je imao masku za disanje, a masku mu je pretežito stavljala medicinska sestra, a ponekad i oni kada mu je saturacija bila smanjena, a medicinska sestra je njoj i gospođi N. pokazala kako se stavlja maska. Medicinska sestra nije im rekla da V.B

mora

imati

masku

tijekom

noći.

Na poseban upit tko boravi po noći u Domu, svjedokinja je odgovorila da je to A., odnosno smjenjuju se za dežurstva, a vlasnica Doma kada je dežurna nije u svojoj kući, već je u Domu. Pretežno je noću dežurna A., a kada nije, onda su to ona ili R.N. Na poseban upit da li su tuženici prilikom sklapanja predmetnog ugovora upozorila javnog bilježnika da pokojni V.B ima Alzheimerovu bolest i druge kognitivne smetnje, svjedokinja je odgovorila da to nije čula.

19. Na istom ročištu 28. travnja 2022. izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice S.M . Tužiteljica je izjavila kako su se nakon 2010. kod pok. V.B počeli pokazivati prvi simptomi demencije, a 2015. nakon što je bio na zahvatu kod zubara, gdje mu je zbog zahvata uslijed krvarenja skinut aspirin i onda je dobio obostranu plućnu emboliju, završio je u bolnici u Dubravi i bio je 2 tjedna na intenzivnoj njezi gdje su ga morali i vezati, jer je bio dezorijentiran, želio se dizati iz kreveta, što nije smio zbog plućne embolije pa su bili primorani ga vezati, bio je izgubljen u vremenu i prostoru. Nakon mjesec i nešto pušten je kući i bio je u dosta lošem zdravstvenom stanju te ga je ona nakon deset dana uspjela oporaviti, odnosno bio je pokretan. Istaknula je kako je 2016. bio u M.i išao je kod brata te se nije znao vratiti kući, zalutao je, otišao je u polja, pao je u jedan kanal i onda ga se t ražilo 48 sati. Uključeni su bili ratna mornarica, Gorska služba spašavanja, policija,

prijatelji, rodbina i nakon 48 sati je pronađen, bio je dehidriran, odvezen je u Dom zdravlja M.te je hitno prebačen u bolnicu u S.zbog mirovanja, jer je imao hematom na jetri. Tamo su ga svakodnevno posjećivale ona i kći N . i bio je dezorijentiran. Potom mu se stanje rapidno pogoršavalo te su pokušavali da svakodnevno hoda, njega kći ga je posjećivala, izlazila je s njim na kavu, a ona je dolazila jednom mjesečno na 10-ak dana i spavala bi tamo gdje je bio on. Onda je angažirala njihovu rođakinju iz M. V.B da svako popodne dolazi i da pomogne njenoj majci. Onda je njena majka odlučila da više ne treba pomoć pa su otkazali V.B.. Potom je 2017. i 2018. dolazila žena iz B . pomagati pok. V.B., zove se Z.i spavala je kod njega. Zadnji put je kod njega bila za Novu Godinu 2017. na 2018. i donijela mu je sve što treba, a 5. siječnja 2018. vratila se u Nj.u iz tog stana gdje je uvijek bila s mamom i tatom. Nakon dva dana su joj njena mama i sestra S., ovdje 1.tuženica rekle da će ga smjestiti u Dom. Majka je napadala oca V . i onda mu je ona morala stati u obranu. Radi se o Obiteljskom domu i to od strane obitelji 1.tuženice. Istaknula je kako je čula loše stvari od svoje nećakinje o predmetnom Domu, primjerice da im je neki štićenik pobjegao iz Doma, da imaju kamere i snimaju i nemaju uvjete za skrb o pacijentima sa Alzheimerovom bolesti. Dolazila je jednom mjesečno u posjete, a njena kći N.dva puta tjedno. Kulminacija svega za nju je bila kada je došla u posjetu ocu koji je bio u sobi od 9 m2 sa još jednim štićenikom koji je preminuo tu noć. Našla je svoga oca u maloj blagovaoni za stolom, spava na stolu s glavom dolje i tako 5 sati dok ne odvedu pokojnika. Nazvala je nećakinju, jer joj nije bilo jasno da netko to može napraviti svome djedu, a to je bilo u kolovozu mjesecu 2019. Smatra da u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. srpnja 2019., pok.

V.B nije bio sposoban za rasuđivanje. Ona je saznala da je sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju negdje u studenom 2019. odnosno nekoliko mjeseci nakon sklapanja samog ugovora. Istaknula je kako su nakon što je pok. V.B smješten u Dom, tuženici promijenili brave na stanu u Z.i kući u M uz nemogućnost da uzme svoje stvari. Između nje i tuženih nije bilo nikakve komunikacije. Negdje početkom 2020. podnijela je prigovor inspekciji u vezi sa slučajem V.Bda bi se provjerili uvjetima u kojima je on smješten, jer je isključivo branila interese svog oca. Nekoliko mjeseci nakon toga njezina nećakinja P.P. i A . B . pozvane su u Ministarstvo gdje im je rečeno da V.B može biti smješten samo

dva

Doma

koji su osposobljeni za skrb o takvim bolesnicima ili mora ići na kućnu njegu i mora imati sestru ili njegovateljicu, jer ima za to potrebna materijalna sredstva. Onda je on nakon dva dana maknut iz Doma. Tuženici bi kada bi ga njezina kći N . željela posjetiti uvijek navodili da ne može sada, tako da ga je uspjela posjetiti dva puta, a ona kada je došla u srpnju 2020. njena sestra tražila ju je Covid potvrdu kada to uopće nije bilo propisano u RH. Onda su ona i njena kći otišle na policiju, jer je željela vidjeti svoga oca. Djelatnici policije ušli su zajedno sa 1.tuženicom kod njenog oca i majke i rečeno im je da nas oni ne žele vidjeti, odnosno da je baka prvo rekla ne i više ih nikad nisu pustili unutra i ona od tada do smrti svoga oca više nikad nije vidjela.

Na poseban upit suda u odnosu na iskaze svjedokinja N.i S. o tome da je pokojni V.B bio uznemiren nakon što su ga posjećivali ona i njena kći N. tužiteljica je odgovorila da to nije točno, jer je on prije i živio sa N., a i ona je živjela s njim 40 godina do njenog odlaska u Nj.. Na poseban u čemu se sastojalo rapidno pogoršavanje zdravstvenog stanja pok V.B neposredno prije sklapanja predmetnog ugovora, tužiteljica je navela da kada je posjećivala pokojnog V.Bda je on sjedio u električnoj fotelji koju su mu kupili sa položajem glave prema dolje, što je tipično za Alzheimerovu bolest, nije pričao, nije mogao niti sam jesti, pokušali su ga uvijek podići barem malo na noge. S obzirom da je bio u kolicima nisu mogli van izaći s njime, jer Dom ima stepenice i nije bio puno kontaktibilan, već je samo kimao glavom i djelovao je kao da ne razumije o čemu se radi, reagirao je jedino na njenog unuka, malo dijete od godinu dana i njega bi mazio, jesti nije mogao sam, ručak je više puta bio ostao na stolu, jer ga nitko nije nahranio. Smatra da ju otac nije prepoznavao niti njegovateljice. Kada su smjestili V.B u Dom nisu mu masku dali, već je to kasnije riješila, odnosno rekla im je da

moraju otići po to, njima je bilo samo važno da ga što prije smjeste u Dom. Istaknula je kako se radi o cepap noćnoj maski koja mu se mora stavljati po noći uslijed preboljene embolije i apneje koja mu je dijagnosticirana u laboratoriju za poremećaje spavanja u bolnici V. kada je i dobio masku. U Domu mu maska nije stavljana, jer se nalazila u ormaru u hodniku. Navela je kako je pok. V.B noću bio vezan, a što joj je rekla nećakinja, jer po noći nema nikoga, a pokazala joj je snimku kako je pok. V.Brastrgao cijelu pelenu i bacao po sobi, a njoj je to bilo smiješno. Ona je puno puta telefonski razgovarala sa nećakinjom P . P . i onda ju je jednom nazvao 2.tuženik i rekao da je prijetila P. , na što mu je ona spustila slušalicu pa je potom nazvao njenog zeta i prijetio mu sa socijalnom službom da će mu oduzeti dijete. Na poseban upit da se očituje na navode iz odgovora na tužbu da je davala pok. V.B canabis ulje, odnosno da ga je na neki način drogirala, tužiteljica je odgovorila da se to koristi u cijelom svijetu za liječenje takve vrste bolesti i da je ona to kupovala u NJ., gdje se može nabaviti u ljekarni i to uz suglasnost majke M.B. Navela je kako V.B u Domu nije imao fizioterapeuta, jer je osobno pitala vlasnicu Doma i kazala joj je da ima samo jedan u D.S i da to nije moguće organizirati. Potom je nazvala nećakinju da će ona to organizirati, a ona je na to nazvala baku i nakon dva dana joj se javila i kazala da ne treba. Navela je kako su pok. V.Bstalno masirali unatoč tome što se to ne smije zbog njegove dijagnoze. Ona je nećakinji rekla da to više ne rade, ali su oni nastavili unatoč tome. Ona je nazvala nećakinju i predložila da pokuša organizirati premještaj pok. V.B u Dom na . . . ili Dom . . . u V.G.,

međutim, odmah joj je rečeno da to ne dolazi u obzir jer da on mora biti kod nećakinje.

Na poseban upit da li je u tom razdoblju dok mu je davala ulje canabisa pok.

V.B uzimao i redovnu terapiju, tužiteljica je odgovorila da je, uzimao je za tlak, prodaksu za razrjeđivanje krvi, betablokator za rad srca, zatim je uzimao i zaštitu za želudac, a to je sve 2018. godine i po potrebi lijek za smirenje. Nadalje je navela da dok je bio doma da je cijelo vrijeme i to na uputnicu od zavoda u razdoblju od 2015. do 2018. pok. V.B dolazila fizioterapeutkinja koja se zvala S., a imao je i kućnu njegu. Iz Nj. je dolazila jednom mjesečno i ostala bi u pravilu 5-7 dana. Na poseban upit tko je dolazio posjećivati V.B u bolnicu u

D. tužiteljica je odgovorila da je dolazila njena kći N. u 9 sati ujutro i oprala dedu, a svaki drugi, treći dan povela bi i baku i ona je bila dva tjedna dok je bio u bolnici svaki dan s njim, a njena sestra bi dolazila kada njezin suprug dođe s posla od 17 do 19 sati svaki dan. Ona nije bila u M . kada se izgubio pok. V.B budući da je bila uNj., a on je bio s njenom kćeri N., suprugom i

dečkom od njene kćeri, a ona je došla iz Nj.u 24 sata. Tuženici su stigli prije nje, budući da su doputovali iz Z.

20. Na ročištu za glavnu raspravu 27. svibnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem N.K.,, kćeri tužiteljice i unuke pok. V.B

21. U bitnome je navela kako je kod pok. V.B sve počelo 2010.

godine kada su se počeli primjećivati prvi simptomi. Počeo je gubiti novce, novčanik, dokumente, znao je ići u grad i znao se vraćati prekasno, stalno je kopao po svojim papirima, stalno ih je vadio, slagao, govorio je stalno da ima preglede u D., iako ih nije imao. Potom 2015. kako je stalno s njim išla na kavu i u šetnje, jedan dan nije mogao hodati, nije mogao pričati i ona je primijetila da nešto nije u redu i potom su otišli na R., na hitnu, mislila je da ima moždani udar, oni su mu tamo izvadili krv i poslali su ga kući. Bila je cijelu noć s njim kod njega doma, nije mu bilo i dalje dobro i nazvala je tužiteljicu, svoju majku, a mamina najbolja kolegica je bila šefica intenzivne u D.i nju su nazvali i ona je rekla da hitno dođu u bolnicu u D.

gdje su ustanovili da ima obostranu plućnu emboliju i da je pitanje sata da li će preživjeti, 10-ak dana je bio na intenzivnoj, sediran, zavezan, dezorijentiran, majka je odmah idućeg dana došla, a ona je dolazila svaki dan od 8 ujutro do 14,00 sati. Radila je prije toga kao med. sestra na pulmologiji na tom odjelu pa su joj dozvolili da obuče svoju kutu i da bude s njim u razdoblju od 8 do 14 sati. Tužiteljica je dolazila svaki dan, svaki dan je dolazila i 1.tuženica S.S i ona je bila od 17 do 19

sati. V.B je otpušten nakon mjesec dana iz bolnice, tužiteljica je bila s njima i uspjele su ga dići na noge nakon 10-ak dana, a to je sve bilo 2015. godine. Nakon toga je hodao, pio je svoju terapiju i to . . .protiv zgrušavanja, potom su 2016. ona, njen dečko, M.B i V.B otišli u M., odnosno oni su ih vodili

u M.da pogledaju svoju kuću, otišli su tamo na tjedan do 10 dana. Pok. V.B je tamo otišao do brata i tada mu više nije bilo traga, a bilo je 8 sati navečer,

tu su nazvali policiju, gorsku službu spašavanja, a ona je odmah nazvala tužiteljicu da nema dede, a ona i dečko su ga išli tražiti posvuda po gradu, svi mještani, njegova familija. Tužiteljica je odmah sjela u auto sa njenim bratom L.M.i

1000 km je vozila doM.. 1.tuženica ju je zvala svakih sat vremena. Iduće jutro je S.M stigla sa L.M. te su svi zajedno tražili V.B..

1.tuženica i dalje nije stigla u M., a njezin otac A.M.joj je rekao zašto ona i dalje sjedi doma, dok oni svi krvare tražećiV.B. Potom su tuženici

sjeli u auto i stigli su. Sreli su ih dok su tražili V.B u njegovom rodnom selu,

u B. bili su u autu i odvezli su se do vrha gdje je crkva i potom su se vratili nazad i to je bilo to od njihovog traženjaV.B . Zatim su nakon 48 sati našli

V.B ležao je u jami i potom je prebačen u hitni Dom zdravlja M., oni su odmah došli tamo, a tuženici su već bili tamo. Tužiteljica je pomogla doktorici oprati dedu, a 1.tuženica je nju izvrijeđala pred svima tamo da je ona izgubila dedu, da je ona kriva za sve i rekla joj je da je materijalist i da joj deda nije bio dobar dok je bio zdrav. V.B prebačen je u S. i ona, tužiteljica i M.B krenule su

odmah u S.. V.B je tamo bio u bolnici 5 dana i oni su svakodnevno dolazili,

a tuženici nisu niti jednom došli. V.Bje bio dezorijentiran, nije znao gdje se nalazi i potom je otpušten. V.B je 2018. bio dezorijentiran, bio je polupokretan, išao je van svaki dan s njom na kavu i u šetnju u Ona je dolazila kod njega između 4 puta i 9 puta dnevno, zato što je on ušao u stan nakon što je bio vani pa bi zaboravio da je bio vani i odmah je obuvao ponovno tenisice i išao opet van. Jedino kada nije dolazila kod njega je bilo u razdoblju od 10 dana kada je radila u Nj., a mjesec i pol bi bila u Zagrebu, jer si je dogovorila takve smjene. Tužiteljica mu je kupovala sva ortopedska pomagala, kupovala mu je svu hranu koje nema u H.baki je također kupovala isto sve. Ona je tada bila u

Z.i otišla je u Nj. sa tužiteljicom i slijedeći dan ju je nazvala M . B . da smještaju V.B. u dom, a to je bilo u siječnju 2018. Smješten je u

dom kod gosp. A.B.. Ona se užasno uzrujala kada joj je M.B rekla da ga smještaju u dom, zato što je ona uvijek govorila da će on ići u dom samo

preko nje mrtve. Znala je o kojem domu se radi, jer joj je P . S . P .

pričala o kakvom se domu radi, da nemaju med. sestre, da pacijenti nemaju noćnu skrb, da se dom zaključava u 8 sati navečer i otvara se u 8 ujutro. Da imaju nekakve senzore ispod kreveta, jer kada se pacijent želi ustati da ih to alarmira i zato su imali kamere u svakoj sobi. Ona je posjećivala V.B.u domu jednom do dva puta tjedno. On je uvijek spavao, a kada nije spavao, gledao je pred sebe i nije ništa pričao. Znala ga je dizati na fotelju i tamo je samo sjedio, nije bio pokretan, napravio bi uz njenu pomoć dva tri koraka. Ona je bila prisutna kada je P.S.P.

slagala terapiju za pacijente u kuhinji u domu, iako je ona govorila da to ne smije raditi. Dom uopće nije bio adekvatan za V.B niti općenito za nepokretne pacijente, kolicima se uopće nije moglo ući u dom, jer su posvuda stepenice i nisu mogle uzeti dedu da ga odu prošetati van u kolicima, možda je mogao napraviti eventualno dva koraka uz pomoć, nigdje nije bilo rukohvata, boravio je u sobi sa jednim gosp. koji je preminuo toga dana. Za to da je sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju 9. srpnja 2019. godine, saznala je nakon nekoliko mjeseci negdje u studenom 2019. Kada je prvi puta došla u dom kod V.B ona je zatvorila vrata njegove sobe kada je ušla, a gosp. Đ .S. je rekla da se vrata ne smiju zatvarati i ona ih nije zatvarala još nekoliko puta kada je došla u dom i onda ih je počela zatvarati da može biti nasamo s dedom. Istaknula je kako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju prije i nakon toga pok.

V.B nije bio sposoban razumjeti sadržaj tog ugovora, budući da što god je s njim pričala, bilo je vidljivo da ju ne razumije. Zasigurno je bila kod V.B ili u srpnju kada je sklopljen Ugovor, a ako ne u srpnju 2019., onda u lipnju. Ona je vidjela pok. V.B tjedan ili dva nakon sklapanja predmetnog Ugovora i on je dalje bio dezorijentiran. Vidjela ga je točno 11 mjeseci prije nego što je umro 11. travnja 2021. zato što su joj tuženici zabranili da ga viđa, rekli su joj da mora imati covid potvrdu da bi ga mogla vidjeti, iako su tada covid potvrde bile ukinute, a njihov sin F.S. je radio u Nj.i mogao je dolaziti bez covid potvrde. Razjasnila je

kako je M.B, supruga pok. V.B i njena baka s kojom je također živjela od rođenja u razdoblju od približno 24 godine i sa njima su živjele tužiteljica, ona, njezin otac A.M. i brat L.M. .

Na poseban upit da li je pok. V.B kada je dolazila u dom zatekla vezanog ili sediranog, svjedokinja je odgovorila da vezanog nije, a sediranog ne znam, ali je on uvijek spavao. Na poseban kakva je bila komunikacija sa tuženicima, odgovorila je nikakva. Na poseban upit da li se djed dok je boravio u domu mogao samostalno hraniti, svjedokinja je odgovorila da nije, da je jelo uvijek ostalo, a ako je tamo bila za vrijeme ručka davala mu je jesti.

22. Na istom ročištu 27. svibnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje P.S.P. , kćeri tuženih. Svjedokinja je u bitnome istaknula kako njena obitelj sa suprugove strane ima dva doma za stare i nemoćne, jedan ima šogorica A.B. , a u tom domu je bio smješten pok. V.B, a ona radi

u drugom domu u kojem je njen suprug vlasnik. Ona je dok je pok. V.B bio u domu, bila s njim u kontaktu oko pet puta tjedno ovisno koliko su joj dopuštale obaveze, jedino nije bila kada je bila na godišnjem ili ponekad za vrijeme vikenda. Pok. V.B boravio je u Domu od siječnja mjeseca 2019., ali se ne sjeća točno datuma, a bio je godinu i pol u domu. Istaknula je da je pok. V.B bio dosta šutljiva osoba, njegovo stanje se mijenjalo ovisno o raspoloženju, nekad je bio pričljiviji, a nekada ne, a najviše je govorio ujutro. U odnosu na fizičko stanje, V.B je na početku bio polupokretan uz hodalicu, a kasnije je bio nepokretan i to do njegove smrti 11. travnja 2021., a ne samo u razdoblju dok je bio u Domu. Dom B.

ima dozvolu Ministarstva. V.Bje imao od 0 do 24 medicinsku skrb, imaju jutarnju, popodnevnu i noćnu smjenu, a noćna smjena je od 8 navečer do 6 ujutro, a za tu noćnu smjenu je bila nadležna njena šogorica, vlasnica doma A.B. . Noćna smjena je po potrebi, ako nekome nešto treba primjerice dati mu vode, izmjeriti mu tlak itd. Poznato joj je kada je sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali nije bila prisutna prilikom sklapanja istoga. Želja M.B bila je da sve ide na 1.tuženicuS.S , a pok.

V.B je rekao da bi bilo pravedno da pola ide na 1.tuženicu, a pola na 2.tuženika, budući da on ide u 2.tuženikovu kuću. To je osobno čula od V.Bprije nego što je sklopljen predmetni Ugovor. Po njoj pok. V.B shvaćao je posljedice predmetnog Ugovora. Teško joj je odgovoriti koliko često je

viđala pokojnog V.B prije nego što je isti bio u domu, a viđala ga je do pet puta mjesečno, jer je zbog problema s okom učestalo išla u Polikliniku S . u

. . ., u Z pa je onda znala odlaziti kod njega nakon obavljenog

pregleda. Nije nikada kada je dolazila u Dom zatekla pok. V.B sediranog ili

vezanog za krevet. Navela je kako je pok. V.B imao privatnog fizioterapeuta dok je boravio u domu koji mu je pomagao pri vježbanju, a to je bilaJ .B..

Njen djed je putem doznaka imao pravo na fizioterapeuta, međutim, u D.S

ima 4 obrta koji to rade putem doznaka i jako je teško doći na red, odnosno mora se čekati više od pet mjeseci da bi došli na red.

Na poseban upit da li Dom B . ima adekvatne uvjete za skrb o pacijentima sa Alzheimerovom bolesti, svjedokinja je odgovorila da imaju uvjete za štićenike kakvi i jesu smješteni u domu. Istaknula je kako je njena šogorica A.B. 6 dana u tjednu spavala u domu, a 1 dan u tjednu to je napravila njezina

svekrva B . P . da ju zamijeni. Navela je kako je A . B . po

struci ekonomist, a završila je tečaj za njegovatelja, isti tečaj je završila i ona, jer svi njegovatelji u Domu moraju imati završen takav tečaj. Na poseban upit da li je 2019. primijetila promjene zdravstvenog stanja V.B , svjedokinja je odgovorila da je ona onog dana kada je V.Bsmješten u Dom, bila kod njega u stanu, djed je ležao na kauču, polusvjesno da nije mogao podići ruku niti nogu, na pitanje baki M.B , zašto je u takvom stanju, rekla je da mu je dala po nalogu tužiteljice,

canabis, izmjerila mu je tlak, oksignaciju i tražila po internetu koji će ga privatni sanitet odvesti u Dom B. u D.S. Njezin djed se od tog canabisa dva

dana trijeznio, bio je uspavan, mlitav i nije bilo nikakve verbalne komunikacije s njim. Njena baka se više nije bila u stanju brinuti o djedu. Istaknula je kako se tužiteljica nije slagala s time da je V.B smješten u predmetnom Domu.

23. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem 1.tuženice S.S 1.tuženica je u bitnome izjavila kako ju je 7. siječnja 2019. nazvala majka M.B., bila je vidno uznemirena, preplašena, bila je u velikom strahu i rekla je da dođu. Došli su ona, njen suprug, ovdje 2.tuženik i prijateljica B.J., koja je bila baš ovdje na odmoru iz Š . Zatekli su uplakanu majku, V.B ležao je u stanju kakvo nikada prije nije vidjela, izgledao je drogirano, mlitavo, pitala je majku što se sve dogodilo i rekla je da mu je dala canabis po tužiteljičinoj uputi i da ju je sada strah kakav to sve ima učinak na njega i da to ne ide sve na način kako je ona to očekivala. Navela je da je njena majka tada bila žena od 74 godine i 55 kg koja se brinula o njezinom ocu, od njege, presvlačenja, hranjenja, odnosno 24 sata je bila s njime. Od tog stresa koji se dogodio ona je u jednom trenutku počela i mucati. Tu večer su svi ostali spavati u stanu, pošto ona nije medicinske struke, nazvala je hitnu i objasnila u kakvom stanju se nalazi otac i što joj je njena majka dala, da bi mi hitna na to sve odgovorila saturacija je u redu, tlak je u redu, a što se tiče canabisa da mu ga prestanemo davati i da će se stanje poboljšati, to je bilo negdje oko 18 sati. Njen otac i majka dva dana nisu spavali. Iza toga oko 20 sati ponovno je nazvala hitnu i s njima se konzultirala što mu može dati da bi on odspavao i smirio se, s time da joj je hitna rekla da pogleda koje sve lijekove uzima i kada je to sve izdiktirala, rekli su joj da dam . . . i on je potom nakon jedno dva sata zaspao. Oni svi, njen suprug, njena majka i ona razgovarali su i došli do zaključka da je najbolje smjestiti V.B u dom. Dogovor je bio da njena majka i pok. V.B dođu živjeti kod njih u D.S , a s obzirom da kuću još nisu stigli prilagodili njegovim potrebama, V. B. prebačen je u Dom B. Dva do tri dana nakon dolaska

u Dom, ona i V.B odradili su jedan dobar razgovor, a prisutna je bila i njena majka, rekla mu je sve onako kako je bilo, odnosno u kakvom stanju su ga zatekli, a to je bilo dakle negdje 10. siječnja. Plakao je i rekao je čime je on zaslužio da ga netko bez njegovog znanja drogira. U Dom su donijeli sve njegove stvari TV, nadmadrac, posteljinu, fotelju koju je kupila tužiteljica, odnosno sve njegove stvari koje bi ga podsjećale na domaću atmosferu. Bio je smješten u sobi 3,5 m x 3,5m, prozračna svijetla soba, 8 mjeseci je prvo bio sam u sobi, a u svibnju ili lipnju dobio je cimera, unutra su bila dva medicinska kreveta, ormarići, stol za jelo. Nastavljeno je sa fizioterapijama koje je imao od prije odlaska u dom i morali su to privatno organizirati, jer bi se u suprotnom predugo čekalo. Istaknula je da je do sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju je došlo zato što su njena nećakinja N.K., i tužiteljica vršile pritisak na njenu majku i u više navrata se određena odvjetnica raspitivala da li je oduzeta poslovna sposobnost V. B.. Njena majka je bila vidno uzrujana i preplašena da će netko oduzeti dostojanstvo njoj ili njemu i u dogovoru s njim, njena majka zatražila je da se svi mi brišemo sa adrese njegovog stana i to je potpisao njen otac, a javni bilježnik C . je došao u Dom. Nakon toga je njena majka u dogovoru s ocem zatražila 50% bračne stečevine, a razlog tome je tome zato što su N.M. i tužiteljica u telefonskom razgovoru s njenom majkom rekle da je sve dedino i da ako to baki ne paše da ide spavati ispod mosta. Nakon toga baka je dobila pola bračne stečevine i u dogovoru s dedom, tražili su nekakvo rješenje, a majka je predložila da to bude Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji bi isključivo bio na njoj, a s time se V.B nije složio, a iz razloga pojašnjava da ona nije vozač i da je tih svih mjeseci u dom dolazila s bakom taxijem, a njezin suprug je oko 17 sati dolazio po njih i boravio, a troškove uređenja predmetne kuće snosio je 2.tuženik i onda je V.B rekao da ako će on ići kod njih doma, da će se ugovor sklopiti na način da pola ide na nju, a pola na supruga, odnosno da su tuženi zajedno davatelji uzdržavanja. Kontaktirali su javnog bilježnika C. koji je izradio ugovor. Javnobilježnik C.je došao u Dom, uzeo je bilješke sa svima njima, izradio je ugovor, nakon toga je opet došao u dom, pročitao svima Ugovor, oni su svi to potpisali, otac je bio pribran i svjestan. Kategorički odbija da su od 2010. počeli neki problemi, jer 2014. V.B je vozio još auto, jer su tada išli zajedno u katastar radi papira za građevinsku dozvolu za kuću u M. , a on je vozio. Nakon što je u srpnju 2019. sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju u veljači je došla inspekcija, došlo je rješenje da V.B mora iz Doma, međutim, budući da je bilo doba corone, inspekcija je dozvolila da do 1. lipnja 2020. on ostane u Domu. i od tada je bio smješten kod njih u kući, oni su osigurali dvije njegovateljice, istu tu J. fizioterapeuticu, dakle ništa se nije promijenilo glede zdravstvene skrbi. Kada su njegovateljice otišle doma, tu smo bile baka i ona te su se brinule o njemu glede svega što je trebalo. Neurolog je rekao da mu moraju dati lijek memantin za moždane stanice. Ona je svakodnevno dolazila kod V.B u

dom, ovisno o tome kako su se mogli organizirati, nosili su hranu koju on voli, a ne zato što on tamo nije jeo, njegova roba se prala doma, jer je to tražila majka. Istaknula je da je V.B u vrijeme sklapanja Ugovora bio polupokretan što znači da je morao imati hodalicu ili štap.

Na poseban upit zašto je onda javni bilježnik došao na vanjsko uredovanje, 1. tuženica je odgovorila da je to zato što su morali ići zamijeniti osobnu iskaznicu V.B i to je bilo jako teško, jer su morali omogući da isti uđe po stepenicama u PP D.S pa je jednostavno lakše bilo izvesti da javni bilježnik dođe u dom. Na poseban upit da li je javni bilježnik pitao i da li su mu rekli koje dijagnoze ima V.B , 1.tuženica je odgovorila da nije pitao niti su mu imali potrebu išta reći, jer su smatrali da je isti svjestan razumjeti posljedice takvog ugovora. Na poseban upit koliku mirovinu je imaoV.B , 1.tuženica odgovara negdje oko 8.000,00 kn, a mirovinom je raspolagala njena majka koja već 15-ak godina ima punomoć za račun V.B, a od tih novaca nije se plaćao Dom B., a Dom je plaćan od novaca njenog supruga, odnosno ovdje 2.tuženika. Mirovinom V.B raspolagala je njegova supruga i istu je trošila. Lijekove za V.Bnabavljala

je njena majka, a nekad i ona osobno. V. B. je kremiran zato što je to bila njegova želja i želja njegove supruge. Hranu su mu u Dom nosile ona i njena majka. Ona je plaćala fizioterapeuta. Tužiteljica joj nije predložila premještaj u drugi dom, budući da ona i njena sestra nisu u kontaktu od 2016. Nije osuđivana niti u kaznenom niti u prekršajnom postupku, već je jednom policija došla po nju jer nije primila sudski poziv.

24. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem 2.tuženika R . S .

2.tuženik se u cijelosti pridružio iskazu svoje supruge, a ovdje 1.tuženice

S.S. On je sa svog računa dizao novce i plaćao Dom za V.B, a

to što je poslije njegova supruga njima pomagala, to je drugo pitanje. On je dolazio u Dom po svoju suprugu i njenu majku da ih odveze doma, one ne voze i isključivo ih je on vozio i napravio svaki km koji je bio potreban, a bilo ih je svakodnevno dovoljno.

V.B je bio sposoban shvatiti sve posljedice predmetnog Ugovora, u glavi je bio čist ko suza, on je komunicirao kada je htio, a kada nije htio, nije ništa govorio, bio je šutljiv sa razlozima.

Na poseban upit kako je došlo do dogovora da i on bude davatelj uzdržavanja po predmetnom Ugovoru, 2.tuženik je odgovorio da je to bio dogovor između M.Bi

1.tuženice, njegove supruge te V.B i oni su mu to predočili i pitali su

ga da li se slaže s time, a on je to prihvatio. Sam V.B kazao je da želi da i on bude isto ugovorna stranka, budući da će ići živjeti kod njega u njegovu kuću. Istaknuo je kako je Dom koštao između 4.500 i 4.900 kn, a pok. V.Bje tada imao primanja između 7.000 i 8.000 kn i bio je oslobođen obveze plaćanja zdravstvenog osiguranja kao časnik HV-a. Istaknuo je kako je sve plaćeno što je potrebnoV.B, a s obzirom na protek vremena, ne sjeća se koliko je

plaćano. Istaknuo je da je M.B živa i da živi kod njih. Na poseban upit da li je tijekom boravka u Domu B. V.Bbio hospitaliziran zbog problema s

plućima, 2. tuženik je odgovorio da je. U bolnicu ga je odvela hitna, a on ga taj moment nije vidio pa ne zna u kakvom je točno stanju bio, jer je tada bio na poslu.

25. Na ročištu za glavnu raspravu 29. rujna 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje O . V . koja je u bitnome izjavila kako od 1995.

stanuje na 6 katu u zgradi u Z,. Poznavala je gosp. M.B i V.Bte tužiteljicu i njenu djecu.

Zna da je pok. V.B

bio bolestan. U to vrijeme, negdje prije 2018. još je mogao hodati. Onda je tužiteljica naručila neku ženu da vodi brigu o V.B, vodila ga je svakog dana u šetnju i onda nakon određenog vremena kada je V.Bzavršio u invalidskim kolicima, njima nije bilo jasno zašto su toj ženi otkazali, jer je ona odlično vodila brigu o V.B Otkazala joj je vjerojatno njegova supruga M., a u dogovoru s djecom. Zna da je kći tužiteljice N . u visokoj trudnoći dolazila pomagati V.B vozila ga je u bolnicu. Nakon što je V.B otišao u Dom, jednog dana došla je N. do nje i pitala ju je da li je vidjela da su mijenjane brave na stanu, a ona joj je rekla da ne zna jer je na drugom kraju hodniku i to nije mogla vidjeti, njoj su trebali neki dokumenti iz stana i nije ih mogla uzeti. Ne može se točno očitovati kada je to bilo, ali je bilo nakon što je V.već otišao u Dom. N.B.je često nakon što je rodila dolazila kod nje u stan i onda je netko pozvao policiju i rekli su da se N. tu stalno vrzma po hodniku, a ona je dolazila kod nje, a kad je stan bio zaključan nije niti mogla dolaziti u njega. Nema saznanja o stanju pok. V.B u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Prije nego što je V.B otišao u Dom bio je već lošeg zdravstvenog stanja, sjedio bi u invalidskim kolicima, gledao bi pred sebe. Poznaje tužene, vrlo rijetko je bila s njima u kontaktu, ne zna kako je došlo do toga da V.Bode u Dom, jer je naglo otišao. Misli da V.B nije bio sposoban shvatiti značenje predmetnog pravnog posla, ali to je samo njeno mišljenje. Nije više nikada vidjela V.Bnakon što je otišao u Dom.

26. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje G . C . prve susjede u zgradi u Z ,. Zadnje 3 godine živi u P. ali je živjela u stanu nasuprot do kraja dok je tamo živio pok. V.B tu večer kada ga je zadnji put vidjela. To je bilo negdje 2019. godine. V.B je te večeri bio u vrlo lošem zdravstvenom stanju, nije komunicirao, nije hodao, bila je redovito u kontaktu sa V.B, imala je ključ od njegovog stana. Dok je V.bio zdrav, a nije bio u stanu, jer je odlazio u M., ulazila je u stan. Ne zna točno od čega je bolovao, ali rekli su da je riječ o demenciji i početku Alzheimerove bolesti. Poznaje tužene. Nakon što je V.B otišao nije imala više kontakta sa njim. Pok. V.Bjoš u vrijeme dok ga je viđala bio je u takvom stanju da nije mogao po mojem mišljenju shvaćati značenje pravnih poslova, budući da nju nije povremeno poznavao, on je znao svoju unuku N.nju je uvijek zvao i znao je svoju suprugu M.B.. On je kroz duže razdoblje dok ga je još viđala bio u lošem stanju. V.B nije uopće komunicirao, nije bio zainteresiran, nije imao nikakve zahtjeve nego je samo šutio i ležao.

Na poseban upit tko je brinuo o V.B dok je živio u stanu, svjedokinja je odgovorila da je tužiteljica češće dolazila, a živi u Nj.nego što su dolazili tuženi i N.je brinula u visokoj trudnoći i po danu i po noći su ju zvali. Zna da se V. izgubio u M, jer je išla sa tužiteljicom u M u to vrijeme. Zna da je otišao iz dvorišta i da se onda nije znao vratiti kući, ali ne zna detalje o tom događaju, odnosno bio je dezorijentiran.

27. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje J.B. koja je radila sa pok. V.B kao fizioterapeut, dok je on bio u Domu, a i

dok je živio u kući kod tuženih. To je bilo duže razdoblje, ali ne zna točno odrediti kada je to vremenski bilo. U Domu je još uz pomoć mogao hodati, a kada je došao u kuću kod tuženih dizali su ga na noge, ali je hodanje bilo teže. Nije imala saznanja o tome da je sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Vremenski se točno ne sjeća da li je viđala V.B neposredno prije sklapanja predmetnog

Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Uglavnom je surađivao dok su radili vježbe, minimalno je komunicirao, još u Domu je znao i pričati što je radio i tako, a nakon toga ono što ga je pitala, to je odgovorio. Nju je angažirala 1.tuženica. Tužiteljicu ne poznaje, već poznaje samo tuženike. Nije viđala tužiteljicu da bi ona dolazila kod V.B. Dolazila je kod V.Bdva puta tjedno. U kući tuženih bio je smješten u jednom dijelu kuće, imao je medicinski krevet, mali boravak gdje bi ga digli na kolica i posjeli za stol. Tada bi bili prisutni 1. i 2. tuženik, njegovateljice gospođe R . Nj. i A,S.i baka M.B je bila prisutna. Nije bio vezan ili sediran kada bi dolazila kod njega u Dom. Ne sjeća se dijagnoza pok. a imala je svu njegovu med. dokumentaciju, ali se ne sjeća točne dijagnoze.

Usluge masaže uglavnom nije pružala, već samo povećanje opsega pokreta, odradili bi masažu ako bi ga nešto baš boljelo. Istaknula je da je imao je emboliju pa je onda masaža kontraindicirana. Ne sjeća se da li je viđala unuku pok. V.B N.B.da ga posjećuje. Uglavnom je bila prisutna M.B i 1.tuženica.

28. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje A.S. , njegovateljice pok. V.B dok je isti živio u kući kod tuženih. Navela je da je u duljem razdoblju bila njegovateljica V.B sve dok nije umro. V.B normalno je komunicirao kada bi ga pitali primjerice hoće li jesti, on bi rekao da hoće, dakle normalno je komunicirao, pitali bi ga hoćeš li kolač, on bi rekao da hoće ili neće. Bio je polupokretan, mogli su ga čak postaviti na noge i posjesti u sjedalicu, fotelju, izvesti ga van sa kolicima. Saznala je za to da je sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju kada je dobila poziv za predmetno ročište prije nekoliko mjeseci. Istaknula je da je V.B do zadnjeg bio pri svijesti, misli da je bio sposoban shvatiti značenje pravnog posla, budući da je isti normalno komunicirao s nama. Tužiteljicu ne poznaje, odnosno prvi puta je vidi na ročištu. Na poseban upit koliko je vremenski bila u danu sa V.B , svjedokinja je odgovorila da su se ona i R.Nj. mijenjale, jedna bi bila od 7 do 12 sati, a druga od 12 do 18 sati ili malo duže ako bi trebalo. Nakon što su obavile posao, 1.tužena je brinula o V.B

. Poznato joj je da je pok. V.B koristio pomagalo za disanje, ako mu je to trebalo, zvala se hitna. Ona mu nije stavljala masku za disanje.

29. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje R . N j . njegovateljice pok. V.Bi to u vrijeme dok je živio u kući tuženih. Istaknula je kako je duže vremena bila u kontaktu sa V.B, ali sada ne zna točno odrediti kada je to bilo. On je bio tada u dobrom stanju, bio je svjestan, komunicirao je sa njom, bio je polupokretan. Nju je angažirala 1.tuženica S.S Ona se mijenjala sa kolegicom S.. Nekada je bila ujutro kod V.B a nekada popodne. V.je bio lijepo smješten, sve je imao i ništa mu nije nedostajalo. Imao je sve medicinsko što treba, imao je bolnički krevet. Tamo je još živjela s njim njegova supruga M.. Prisutna je bila i 1.tužena koja je brinula o njemu kada bi one otišle. Nakon što je pozvana za ročište, saznala je za to da je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženih i V.B. Pok.

V.Bbio je pri svijesti i znao je značenje pravnih poslova. Tužiteljicu ne poznaje, a ne poznaje niti njenu kći.

30. Na ročištu za glavnu raspravu 30. studenog 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ž.Š., radnog kolege pok. V.B. V.B mu je bio nadređen u razdoblju dok se školovao u gimnaziji uZ. S njim je radio u vrijeme Domovinskog rata jer sam bio predsjednik ispitne komisije u školi. Obilazio je pok. V.Bsve do njegove smrti i posjećivao ga i dok je bio u Domu, a preporučio je Dom i drugim ratnim vojnim invalidima, jer je vidio da se tamo dobro brinu o štićenicima. Kada je dolazio kod njega u Dom, pok. V.B sjedio je s njima za stolom, prisutni su bili i prof. V.B. i prof. I.C., razgovarao je s njima, otežano, vidjelo se da je u težem stanju, ali mogao je razgovarati, prepoznavao ih je, pitali su ga kako je, bili su mu više puta u posjeti. Poznaje 1.tuženicu, ali prvi puta ju je vidio kada je počeo odlaziti u Dom kod pok. V.B , tužiteljicu ne poznaje. Nema saznanja o tome da je sklopljen bio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Po njegovom mišljenju pok. V.B mogao je razumjeti značenje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali nije s njim nikada o tome razgovarao. Nema saznanja o tome da je pok. V.B kasnije živio u kući tuženih, jer je dolazio kod njega isključivo dok je bio u Domu.

Na poseban upit da li mu je poznato nešto o zdravstvenom stanju pok. V. B., svjedok je odgovorio da ne zna koja je njegova dijagnoza, ali je primijetio da se otežano kretao i vidjelo se da je stariji čovjek i da mu treba pomoć pri kretanju. Nema saznanja o tome da bi patio od Alzheimerove bolesti niti se raspitivao o njegovoj dijagnozi. U razdoblju od 2015. i 2020. godine vidio je nekoliko puta pok. V.B, oko 5 puta i to kada su bile obljetnice škole, odnosno mature. Ne može se točno sjetiti kada je zadnji puta vidio V.B, a bio je na sprovodu i tamo je bilo više učenika.

31. Na istom ročištu izveden je dokaz i saslušanjem svjedokinje A . B . koja dobro poznaje tužiteljicu, a tužene samo iz viđenja. Tužiteljica i ona poznaju se iz srednje škole, dolazila je kod njih doma pa je upoznala i 1.tuženicu te roditelje pok. V.B i M.B.. Dok su bile mlađe viđala je dosta često pok. V.B, a kasnije kada je tužiteljica odselila u Nj., znala je nazvati i razgovarati sa M.B pa joj je ona kazala da tužiteljica brine o ocuV.B , da donosi kreme, lijekove, dogovara terapije. Vidjela je pok. V.B kada je on već obolio, tužiteljica ga je dovela na kavu u . . .j, išli su na kavu u kafi ć E., a to je bilo 2018. i tada ju pok. V.B nije poznao. Tada je bio dosta povučen u sebe, bio je u svom svijetu, slabo je komunicirao. Ona je, kada je pok. V.B bio u kući kod tuženih, sa tužiteljicom došla u D.S i išle su u policiju, jer tužiteljici nisu dopuštali da vidi pok. V.B pa su u pratnji policije došli do kuće tuženih i onda je djelatnik policije ušao u kuću i kada je izašao rekao je da je sve u redu sa V.B , ali ga one nisu vidjele, a 1.tužena je izašla van i 2.tuženi i sin i rekli su da je corona, a njihov sin je u to vrijeme došao iz NJ. i bio je u kući. Prema stanju u kakvom je V.B bio 2018. kada ga je vidjela, smatra da isti nije mogao shvatiti značenje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a po struci je medicinska sestra pa misli da to može procijeniti, a pored toga pok. V.Bje imao takav odnos sa tužiteljicom da ju nikada ne bi lišio njezinog dijela nasljedstva tako da ne vjeruje da bi to svjesno napravio. M.B joj je u telefonskom razgovoru rekla da je V. B. lošeg zdravstvenog stanja, a

spominjala je isključivo tužiteljicu dok 1.tuženu nije spominjala, a to je bilo 2015., 2016. pa i ranije, jer su se čule u više navrata. Istaknula je da je tužiteljica otišla u Nj. prije negdje 15 godina. Kada je kazala da je V.B obolio mislila je na demenciju. Ona nije specijalist, ali vidjelo se to.

32. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje S . U . koja poznaje tužiteljicu i 1.tuženu, a 2.tuženoga manje, dok bolje poznaje tužiteljicu. Viđala je pok. V.B od kada poznaje tužiteljicu, a nju poznaje još od srednje škole, kao intimnu prijateljicu, poznaje njenu obiteljsku situaciju, a ona poznaje njenu, dakle prolaze zajedno kroz sve faze života i dan danas. Istaknula je da se pok. V.B počeo intenzivnije bolnički liječiti 2016. kada mu se pogoršalo zdravstveno stanje, od sumnje da je nešto na mozgu, tada je primljen u bolnicu u intenzivnu u KB D.gdje ona radi i gdje je tužiteljica ranije radila. Primljen je u stanju jako lošeg općeg stanja, saturacije srca, premješten je na kardiologiju, iza toga pulmologiju i otpušten je iz bolnice. U to vrijeme ga je gotovo svakodnevno posjećivala i imala je sve informacije kako je. N.M. je isto tada radila tamo, odnosno završila je staž tamo. Na odjelu kardiologije bila je toliko jaka dezorijentiranost pok. V.B da je čak morao biti vezan, a tu su uskočile sve kolegice i dale sve od sebe, to je trenutak gdje V.B nije bio uopće prisutan, nikoga ne prepoznaje i ne zna u kojem je vremenu, odlutao je u neke vode. Nakon boravka u bolnici, zna da je V.B bio dementan i da je u konačnosti bolovao od Alzheimerove bolesti, a posebno to zna, jer joj je otac bolovao od te bolesti, a tu su tužiteljica i ja razmjenjivale puno iskustava, kako pomoći u tim situacijama. To su ljudi koji se vežu na lik čovjeka kojeg poznaju, a u situaciji koja im nije poznata u traženju poznatoga pobjegnu, odnosno izgube se u nekoj situaciji. Njeno mišljenje je da osoba takvog zdravstvenog stanja ne može svjesno donijeti odluku o sklapanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju ili neku drugu poslovnu odluku. Smatra da pok.

V.B ne bi svjesno donio takvu odluku da liši nasljedstva tužiteljicu kao svoju kći. Ona je kasnije nakon tog boravka u bolnici V.B vidjela na jednoj kavi i na jednom rođendanu. 2019. V. B. hospitaliziran je na način da su je kolegice koje poznaju tužiteljicu zvale da li je to njezin otac. Zna da je prekinut odnos viđanja tužiteljice i oca V.B . Nije vidjela V.Bnakon što je hospitaliziran 2019. Svoja saznanja o zdravstvenom stanju V.B crpi od tužiteljice, s obzirom da je njezina prijateljica.

33. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje T.K. koja poznaje tužene, a tužiteljicu ne poznaje. Kao patronažna sestra dolazila je pok. V.B dok je bio u Domu i dok je bio u kući tuženih. To je bilo 2019. Dok mu je dolazila vaditi krv ušla bi u sobu, V.B ju je pozdravio, ona se predstavila tko je, da je došla izvaditi krv. Sjedio je ili je ležao na krevetu, pružio joj je ruku, izvadila mu je krv, pitala ga da li je dobro, rekao bi da je. Kada bi završila rekla bi doviđenja i otišla. Na ono što mu je ona rekla, V.B je normalno reagirao. Nema saznanja o tome da je sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između V.B i tuženih. U smislu kontakata koje je imala s njim, on je bio sposoban za komunikaciju, međutim, nije imala dublje kontakte s njim, tako da se detaljnije o njegovom psihičkom stanju ne može očitovati. U kući tuženih uvijek je bila prisutna M.B i njegovateljica, a i 1.tužena je bila prisutna. Nije imala saznanja o tome da V.B ima i drugu kći, odnosno ovdje tužiteljicu. Misli da je još početkom 2020. dolazila u kuću kod V.B . Tri do četiri puta mjesečno posjećivala je V.B Soba u Domu V.Bima je medicinski krevet, televizor, stol, a dvoje

ih je bilo u sobi, a u kući kod tuženih je bio u sobi sa suprugom, bio je njezin krevet i njegov krevet. Nije bio vezan ili sediran kada bi dolazila kod njega u Dom. Osim vađenja krvi davala je V.B infuziju i B vitamin. Pojasnila je da mu je davala infuziju, budući da mu u jednom navratu, odnosno prvi puta kada je došla kod njega

nije mogla napipati mjesto za vađenje krvi pa je predložila da mu da infuziju i sugerirala da se pita liječnika opće prakse, jer je krv išla vaditi po nalogu liječnika opće prakse. Onda je dva-tri dana davala infuziju, a to je bilo u više navrata, odnosno mjesečno dva-tri puta. Posjete kod davanja infuzije trajale su 30-ak do 40 minuta. Nije joj poznato da je V.B bolovao od demencije, odnosno Alzheimerove bolesti.

34. U odnosu na iskaze stranaka, kao i iskaze svih saslušanih svjedoka, osim ranije ocijenjenog iskaza svjedoka, javnog bilježnika K . C . koji nema relevantnih saznanja o predmetu spora, ovaj sud ocjenjuje kako su iskazi tužiteljice i svjedoka koje je predložila tužitelja u izravnoj suprotnosti sa iskazima tuženih, kao i svjedoka koje su predložili tuženi glede odlučne okolnosti da li je pok. V.B bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da li je bio sposoban shvatiti značenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju u vrijeme njegovog sklapanja 9. srpnja 2019.

35. S obzirom da ovaj sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao utvrditi da li je pok. V.B bio sposoban za rasuđivanje, odnosno sposoban shvatiti značenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju na dan njegovog sklapanja 9. srpnja 2019. u ovoj pravnoj stvari bilo je potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem i to po stalnom sudskom vještaku specijalistu neurologije radi utvrđivanja tih odlučnih okolnosti.

36. Međutim, ovaj sud u odnosu na ranije spomenute iskaze stranaka i svjedoka ocjenjuje kako su iskazi tužiteljice i svjedoka koje je ona predložila životniji i kao takvi po ocjeni ovog suda vjerodostojniji, budući da su tužiteljica i ti svjedoci govorili o tome da su kod pok. V.B još u dužem vremenskom razdoblju, prije sklapanja predmetnog Ugovora 9. srpnja 2019. bili vidljivi određeni simptomi koji upućuju na demenciju, odnosno Alzheimerovu bolest, dok iskazi tuženih, kao i svjedoka koje su oni predložili nisu sadržavali toliku količinu životnih detalja pa ih ovaj sud ocjenjuje manje vjerodostojnim.

37. Tako je primjerice svjedokinja N . M . vrlo detaljno i iscrpno iskazivala o postojanju određenih simptoma pok. V.B koji bi još 2010. ukazivali na početak razvoja demencije, odnosno Alzheimerove bolesti kod istoga. Naime, navela je da je pok. V.B počeo gubiti novce, novčanik, dokumente, znao je ići u grad i znao se vraćati prekasno, stalno je kopao po svojim papirima, stalno ih je vadio, slagao, govorio je stalno da ima preglede u Dubravi, iako ih nije imao. Dakle, iskaz svjedokinje sadrži životne detalje koji upućuju na postojanje bolesti kod pok. V.B.

38. Naprotiv, primjerice svjedokinja R.N., njegovateljica pok. V.B u Domu B.pri samom početku svog iskaza decidirano tvrdi da bi pok. V.B bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok kasnije u svom iskazu izjavljuje da se ne sjeća samog sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 9. srpnja 2019. Dakle, iskaz svjedokinje je očigledno kontradiktoran samom sebi, budući je nerazumljivo

kako svjedokinja prvo decidirano tvrdi da je pok. V.Bu vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora 9. srpnja 2019. bio sposoban za rasuđivanje, a potom izjavljuje da se ona sklapanja tog Ugovora uopće ne sjeća.

39. Nadalje, je svjedokinja R.N.izjavila unatoč tome što se ne sjeća samog sklapanja predmetnog Ugovora da je javni bilježnik V.B pročitao Ugovor, a on je to slušao i nekada mahnuo glavom.

40. Nakon svjedokinje R.N. iskaz je dala i svjedokinja Đ.S., također njegovateljica pok. V.Bu Domu B. koja je u svom iskazu, između ostaloga izjavila da je javni bilježnik K . C . pročitao pok. V.B predmetni Ugovor prilikom sklapanja istog i pok. V.B povremeno je glavom znao potvrditi da razumije o čemu se radi.

41. Dakle, iskazi svjedokinja R.N.i Đ .S. su identični u dijelu da je javni bilježnik prvo pročitao Ugovor pok. V.B , a potom je V.B glavom znao potvrditi da razumije o čemu se radi, što za ovaj sud upućuje na to da se radi o unaprijed pripremljenom iskazu koji u tom dijelu koji se odnosi na sam trenutak sklapanja predmetnog Ugovora 9. srpnja 2019. nije po ocjeni ovog suda vjerodostojan niti uvjerljiv.

42. Prethodno opisano, su primjeri koji se kao takvi protežu kroz sve iskaze svjedoka predloženih od tužiteljice i svjedoka predloženih od tuženih. Naprosto svjedoci predloženi od tužiteljice su iskazivali o određenim detaljima iz života pa je tako primjerice svjedokinja A.R.iskazala kako je vidjela pok. V.B kada je on već obolio, jer ga je tužiteljica dovela na kavu u F. i u to u kafić E . a to je bilo 2018. i tada ju pok. V.B nije poznavao. Dakle, svjedokinja govori o konkretnom susretu sa V.B na konkretnom mjestu i u konkretnom vremenu, a radi se o vremenu prije sklapanja predmetnog Ugovora kada ju V.B nije poznavao.

43. Isto tako, svjedokinja G.C.je u svom iskazu izjavila da ju pok. V.B povremeno nije poznavao, iako je ona živjela u stanu nasuprot pok. V.B .

44. Nasuprot tome, svjedoci predloženi od tuženih su iskazivali i kontradiktorno. Tako je primjerice svjedok Ž .Š .izjavio da kada su dolazili kod njega u Dom pok. V.B je sjedio s njima za stolom i prisutni su bili prof. V.B i prof.I.C., razgovarao je s njima otežano, vidjelo se da je u težem stanju, ali je mogao razgovarati s njima, prepoznavao ih je, pitali su ga kako je, a bili su više puta kod njega u posjeti. Kasnije u svom iskazu na poseban upit koliko je puta između 2015. i 2020. bio kod pok. V.B , svjedok je odgovorio da ga je vidio nekoliko puta, možda 5 puta i to kada su bile obljetnice škole, odnosno mature. Dakle, iskaz svjedoka Ž.Š.kontradiktoran je samom sebi, budući da svjedok prvo govori o tome da je više puta odlazio u posjetu u Dom V.B , a V.B je u Domu bio nekoliko mjeseci, da bi kasnije svjedok izjavio da je u petogodišnjem razdoblju od 2015. do 2020. pok. V.B vidio samo nekoliko puta, možda oko 5 puta i to kada su bile obljetnice škole, odnosno mature, dakle, sada više ne spominje posjete Domu.

45. Slijedom navedenoga, iskaz svjedoka Ž . Š .po ocjeni ovog suda nije vjerodostojan niti životno logičan.

46. Dakle, po ocjeni ovog suda, iskazi tužiteljice i svjedoka predloženih od tužiteljice su životniji i kao takvi po ocjeni ovog suda vjerodostojniji, međutim, odlučan dokaz u ovoj pravnoj stvari je svakako medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu neurologije, budući da je jedino vještak stručan temeljem pribavljene medicinske dokumentacije pok. V.Bocijeniti da li je isti prilikom sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 9. srpnja 2019. bio sposoban razumjeti značenje i posljedice svog djela te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno da li je bio sposoban za rasuđivanje.

47. U prilog prethodnom utvrđenju govori i činjenica da je tužiteljica u spis dostavila i novinski članak od 28. kolovoza 2016. u kojemu se navodi da je V.Bnestao u M.u petak navečer, oko 19,30. Čovjek je dementan i emboliju pluća, a sve službe traže ga već tri dana. Na terenu je oko 50 ljudi. Dakle, tužiteljica je i dostavljenim novinskim člankom potkrijepila svoje navode o nestanku pok. V.B u M. , a o čemu je iskazivala sama tužiteljica i njena kći N.M..

48. Za potrebe medicinskog vještačenja pribavljena je cjelokupna medicinska dokumentacija o liječenju pok. V.B u Kliničkom bolničkom centru Z. Kliničkoj bolnici D . kao i cjeloviti zdravstveni karton pok. V.B od izabranog liječnika obiteljske medicine.

49. Stalna sudska vještakinja za medicinu, specijalistica neurologije prof. dr. sc. N . K . je u svom pisanom Nalazu i mišljenju od 28. ožujka 2023., a nakon što je pregledala cjelokupnu pribavljenu medicinsku dokumentaciju pok. V.B zaključila kako iz postojeće medicinske dokumentacije u kojoj je zabilježen kognitivni status pok. V.B jasno proizlazi da se u pokojnika radilo o značajno narušenim kognitivnim sposobnostima

razine

umjerene

faze

demencije.

Navedene promjene javile su se u sklopu Alzheimerove bolesti od koje je pokojnik bolovao. Vještakinja smatra kako u trenutku sklapanja Ugovora pok. V.B nije bio sposoban razumjeti posljedice koje proizlaze iz spornog Ugovora.

50. U odnosu na Nalaz i mišljenje vještakinje, tužiteljica je podneskom od 14. travnja 2023. izjavila kako je suglasna sa zaprimljenim Nalazom i mišljenjem.

51. Tuženi, podneskom od 28. travnja 2023. u cijelosti osporavaju predmetni Nalaz i mišljenje i posebno traže da vještak odgovori na prigovore od kolikog su utjecaja na sposobnost za rasuđivanje oboljelog u trenutku sklapanja Ugovora činjenica da Ugovor sklapa s bliskim osobama koje je oboljeli poznavao cijeli život, zatim o kojem te bliske osobe vode svakodnevnu skrb i svakodnevno ga posjećuju te da li treći stadij Alzheimerove bolesti s kojim sudska vještakinja povezuje stanje pok. V.B dovodi do trajnih i neprekinutih kognitivnih smetnji ili oboljeli može imati trenutaka u kojima prepoznaje bliske osobe te razumije posljedice radnji koje se u konkretnom slučaju očituju u sklapanju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju s bliskim osobama, ovdje tuženima.

52. Na ročištu za glavnu raspravu 16. studenog 2023. izveden je dokaz saslušanjem sudske vještakinje prof. dr. sc. N.K., dr. med. specijalist neurolog. Vještakinja je u cijelosti ostala kod pisanog Nalaza i mišljenja od 28. ožujka 2023. U odnosu na podnesak tuženih od 28. travnja 2023. navela je da je oboljeli bolovao od degenerativne bolesti središnjeg živčanog sustava koja je progresivnog tijeka i koja se manifestirala narušenjem intelektualnih funkcija. Ističe, kako je klinički tijek ove bolesti progresivan, što znači da je narušenost funkcija kontinuirana i svakim danom sve veća i veća. Navodi, da se u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 9. srpnja 2019., prema Nalazima popratne medicinske dokumentacije priložene u spisu, radilo o umjerenoj fazi ove teške bolesti. To je evidentno iz Nalaza prof. F . B . te je stoga vještakinja mišljenja da pokojni V.B nije bio u mogućnosti potpuno razumjeti značenje posljedica svog djela te da nije bio potpuno sposoban za rasuđivanje. Ističe, kako Alzheimerova bolest dovodi do trajnih kognitivnih smetnji koje onemogućuju osobu koja je pogođena tom bolesti da normalno sudjeluje u svakodnevnim aktivnostima te time počinje ta osoba znatno ovisiti o pomoći drugih osoba. Također, ova bolest dovodi i do značajnih poteškoća u kognitivnim funkcijama pa tako i u rasuđivanju. Nadalje je navela, da je karakteristika ove bolesti između ostalog i ne prepoznavanje bliskih osoba, što govori o tome koliko je ova bolest teška i traumatična ne samo za bolesnika, nego i za njegovu blisku obitelj. To je degenerativna bolest koja dovodi do kontinuiranih trajnih smetnji, pogotovo u fazi umjerene bolesti u kojoj se pokojni V.B nalazio u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 9. srpnja 2019. Na poseban upit da li je pokojni V.B mogao prepoznati članove svoje obitelji, vještakinja je odgovorila da je mogao prepoznati i ne prepoznati članove svoje obitelji u određenim trenucima. Na poseban upit da li bolesnik u toj fazi bolesti ima lucidne intervale, vještakinja je odgovorila da za Alzheimerovu bolest nije tipično da se javljaju lucidni intervali, već se radi o progresivnim kontinuiranim smetnjama koje remete svakodnevno funkcioniranje. Na poseban upit temeljem čega je došla do zaključaka koje je iznijela u svom pisanom Nalazu i mišljenju, vještakinja je odgovorila da se oslanjala na medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu. Sporni kontrolni pregledi od 31. siječnja 2020. te 19. veljače 2020. također potvrđuju da su u pokojnog V.B prisutne jasne kognitivne smetnje kao i promjene ponašanja poradi kojih je i ordinirana psihotropna terapija. Iz priloženog nalaza kognitivnog testa u nalazu od 19. veljače 2020. vidljivo je da se radi o promjenama dezorijentacije u vremenu i prostoru, ne mogućnosti računanja uz jasne smetnje kako pažnje, tako i verbalne memorije. Sve to govori da je sposobnost rasuđivanja u pokojnika bila znatno narušena. Također se spominje da se pokojnik nalazi u stadiju srednje teške demencije. Na poseban upit da li je pregledala iskaze saslušanih svjedoka u ovom predmetu prilikom izrade Nalaza i mišljenja, vještakinja je odgovorila da se oslonila na svu popratnu dokumentaciju u spisu.

53. Nakon saslušanja vještakinje N.K. tuženi su ostali kod istaknutih prigovora na Nalaz i mišljenje vještakinje, ali nisu predložili da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem.

54. Ovaj sud ocjenjuje da su pisani Nalaz i mišljenje, kao i usmeno izlaganje vještakinje N . K . sukladni svim pravilima struke, životno su logični i po ocjeni ovog suda vještakinja je u cijelosti udovoljila zadatku vještačenja, dok je svojim usmenim izlaganjem u cijelosti otklonila istaknute prigovore tuženih na svoj pisani Nalaz i mišljenje.

55. Naime, vještakinja je u pisanom Nalazu i mišljenju izričito utvrdila kako pokojni V.B u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 9. srpnja 2019. nije bio sposoban razumjeti posljedice koje proizlaze iz tog Ugovora, a potom je u svom usmenom izlaganju na ročištu razložno pojasnila da je kod pokojnog V.Bu vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora postojala umjerena faza Alzheimerove bolesti koja je kao takva kod pokojnog V.B dovela do toga da isti nije bio sposoban shvatiti značenje takvog Ugovora.

56. Pisani Nalaz i mišljenje vještakinje, kao i usmeno izlaganje vještakinje, po ocjeni ovog suda sukladni su sa ranije opisanim iskazima tužiteljice i svjedoka čije je saslušanje predložila tužiteljica te za ovaj sud iz cjelokupno provedenog iscrpnog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da pokojni V.B u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju 9. srpnja 2019. nije mogao shvatiti značenje takvog pravnog posla uslijed stadija Alzheimerove bolesti u kojoj se isti tada nalazio.

57. Pravilno tužiteljica u tužbi ukazuje na odredbu čl. 249. st. 3. ZOO-a u kojoj je propisano kako izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno. Dakle, izjava volje zasigurno da bi mogla biti slobodna i ozbiljna mora potjecati od osobe sposobne za rasuđivanje jer osoba koja je nesposobna za rasuđivanje ne može slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju.

58. Ovaj sud ocjenjuje kako nesposobnost za rasuđivanje pokojnog V.B u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. srpnja 2019. predstavlja razlog za ništetnost takvog Ugovora. Naime, neovisno o tome, a sukladno i sudskoj praksi Vrhovnog suda R H na koju se poziva tužiteljica (Odluka broj Rev- 155/88), što pokojni V.B nije bio osoba lišena poslovne sposobnosti unatoč tome kada se u sudskom postupku utvrdi da osoba nije bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sklapanja pravnog posla, to predstavlja razlog za ništetnost takvog pravnog posla.

59. U predmetnom slučaju radi se o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između V.B i M.B , kao primatelja uzdržavanja i tuženih, kao davatelja uzdržavanja, tako da u predmetnom slučaju nesposobnost za rasuđivanje pokojnog V.B dovodi isključivo do ništetnosti tog Ugovora u odnosu na pokojnog V.B 60. Posljedično, prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 9. srpnja 2019. između tuženih, kao davatelja uzdržavanja iV.B , kao primatelja uzdržavanja (točka I. izreke presude).

61. Nadalje, valjalo je odrediti i brisanje zabilježbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju na idealnim dijelovima od ½ pokojnog V.B i to na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u M. , ZK Odjel M. i nekretnini upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Z., ZK Odjel Z. (točka II. i III. izreke presude).

62. S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to sastava tužbe od 25. srpnja 2021. u iznosu od 995,42 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), za zastupanje na pripremnom ročištu 9. veljače 2022. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9. t. 2. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 22. travnja 2022. u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 28. travnja 2022. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 27. svibnja 2022. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 29. rujna 2022. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 30. studenog 2022. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 2. siječnja 2023. u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 8. t. 3. OT- a), za sastav obrazloženog podneska od 14. travnja 2023. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 8. t. 1 OT-a), za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 24. listopada 2023. u iznosu od 99,54 eur (Tbr. 9. t. 5. OT-a) i za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 16. studenog 2023. u iznosu od 995,42 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.764,27 eur pa kada se tome doda pripadajući PDV po stopi od 25%, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.705,27 eur. Nadalje, tužiteljica ima pravo na naknadu troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 500,00 eur, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 497,71 eur i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 497,71 eur. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 11.200,69 eur (točka IV. izreke presude).

63. Tužiteljica sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

64. U izreci presude nije trebalo odlučivati o zahtjevu tuženih za naknadu troškova parničnog postupka, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom pa je isti bespredmetan.

U Dugom Selu 2. siječnja 2024.

Sudac

Lovro Tomičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetniku I.J,.uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

u iznosu od 497,71 eur

- 1. i 2. tuženicima po odvjetnici V.P.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte