Poslovni broj: Usž-1472/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4185/2023-9 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4185/2023-9 od 20. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje i oglašavanje ništavim rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22- 014/95, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 21. srpnja 2023. (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 17. svibnja 2023. (točka I. izreke) i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).

3. Prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/245, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-9 od 17. svibnja 2023., zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, KLASA: UP/I- 551-06/16-013/1007, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 14. studenoga 2016.

3.1. Zamijenjen je dio koji glasi: „Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez počev od 20. rujna 2016. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke".

3.2. Rješenjem od 17. svibnja 2023. točkom II. izreke odlučeno je da će se tužiteljici novčana pomoć isplaćivati mjesečno, i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje od I. do VIII. mjeseca prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023., u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Točkom III. izreke odlučeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023., navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djeci; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisani iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

4. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je prvostupanjsko tijelo, pozivanjem na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22; dalje: Odluka/22), pokrenulo po službenoj dužnosti upravni postupak te je bez ispitnog postupka donijelo prvostupanjsko rješenje, kojim je modificiran raniji pravomoćni upravni akt istog tijela od 14. studenoga 2016., što strankama nije sporno. Sporno je jesu li tuženik i prvostupanjsko tijelo bili stvarno nadležni donijeti tužbom pobijana rješenja, naročito jer se tužbom prigovara da su propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 14. studenoga 2016., koji rok je propisan u članku 6. Odluke/22. Tužiteljica je osporila da je tuženik bio nadležan pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda, osporavajući i postojanje potpisa od strane naznačenog potpisnika na oba tužbom pobijana rješenja. Tužiteljica prigovara zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21.) i zakonitosti upravnog postupka u cijelosti. Navedeno posebno iz razloga što nije proveden ispitni postupak unatoč članku 51. stavku 1. ZUP-a kao i zbog toga što smatra da tuženik ne može biti nadležno tijelo. Prigovor nije zakoniti pravni lijek zbog članka 164. stavka 4. Statuta grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba", 11/21. pročišćeni tekst) već je pravni lijek koji je propisan višim općim aktom žalba i za odlučivanje o istom je nadležno ministarstvo. Također, tužiteljica prigovara narušavanju prava razmjernosti, prava na pravično suđenje, saslušanje stranke u upravnom postupku te prava na nepovredivost vlasništva, kao i zabranama ne bis im idem i res iudicata, jer se nezakonito mijenja pravomoćno rješenje. Tužiteljica iznosi opširno razloge u prilog svojih stajališta, pri čemu se poziva na sudsku praksu i odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe da je u tužbi predložila poništavanje i prvostupanjskog rješenja, kako je to očito iz petita tužbe, zbog razloga koji su iznijeti i u tužbi te tijekom spora, a od kojih neki uopće nisu razmatrani u drugostupanjskom rješenju koje je također tužbom osporeno kao nezakonito. Naime, iako je zakonom propisano da o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na glavnu stvar i sporedna traženja sud odlučuje presudom, prvostupanjski sud u ovom sporu o glavnom zahtjevu ne sudi u izreci presude. Posljedično svemu navedenom, tužiteljica nalazi nezakonitom i odluku o trošku jer je, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove spora, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i troškove spora, pa tužiteljica traži da joj se ti troškovi dosude, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

4.1. Tužiteljica slijedom navedenog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, poništiti presudu i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Ujedno potražuje naknadu troška sastava ove žalbe, uvećano za sudsku pristojbu, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

5. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice čime nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

8. Naime, prema članku 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje tužiteljica navodi u žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

10. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (presuda poslovni broj: Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024-2 od 12. ožujka 2025. i dr.) u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

12. Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić