REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-958/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tadija Mamić, odvjetnik u Splitu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Split, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2038/2024- 3 od 23. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-491/23 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice protiv točke II. i III. presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2038/2024-3 od 23. listopada 2024., kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 7.105,71 EUR - a/53.538,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.986,38 EUR-a/90.311,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki II. naloženo je tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 EUR-a.
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice kao osnovana te je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn -491/23 od 29. ožujka 2024. te je naloženo tuženici da u roku od 15 dana isplati iznos od 7.105,71 EUR-a/53.538,30 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U točki II. djelomično je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 11.986,38 EUR-a/ 90.311,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki III. preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. i suđeno je da svaka strana snosi svoj trošak postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-5353/2024-2 od 8. siječnja 2025.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Odgovara li Republika Hrvatska vlasniku stana zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva uslijed uvođenja instituta zaštićene najamnine i za iznos eventualno utvrđene razlike između zaštićene najamnine i iznosa godišnje tržišne najamnine uvećane za iznos dobiti od turističkog dnevnog najma koji je vlasnik mogao ostvariti tijekom turističke sezone?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv točke II. i III. navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a).Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije te trošak sudske pristojbe na reviziju.
5. Tuženik je odgovorio na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je naknada štete s osnove razlike između tržišne i zaštićene najamnine te tzv. turističke najamnine u odnosu na stan u suvlasništvu tužiteljice u [adresa], na adresi [adresa], koji je u zemljišnim knjigama opisano kao: čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 116 m2, stambena zgrada, dvor, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada, 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-3), 1.peterosoban stan na I. katu na jugozapadnom dijelu zgrade, desno od ulaznih vrata.
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.105,71 EUR - a/53.538,00 kuna koji iznos se odnosi na razliku između tržišne i zaštićene najamnine te zahtjev za isplatu iznosa od 11.986,38 EUR-a/ 90.311,40 kuna koji iznose se odnosi na tzv. turističku najamninu umanjenu za razliku između tržišne i zaštićene najamnine zbog zastare tražbine tužiteljice iz razloga što je nastupila zastara samog prava obzirom na Zakon o najmu stanova i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, da u ovom slučaju na strani tuženika nema protupravnosti što je pretpostavka nastanka obveznopravnog odnosa naknade štete.
9. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na razliku između tržišne i zaštićene najamnine, te suprotno stajalištu prvostupanjskog suda zaključuju da se primjenjuju odredbe ZOO o zastari zahtjeva za naknadu štete za svaki pojedini mjesečni iznos koji je zatražen tužbenim zahtjevom. Navedeno proizlazi iz odluke Rev-900/2018-8 od 7. travnja 2021. da nije odlučno kada je donesena odluka u predmetu Statileo, niti je ta odluka bitna za pitanje početka tijeka zastare tražbine jer su vlasnici i prije donošenja te odluke pozivom na konvencijsko pravo mogli u sudskom postupku zahtijevati ostvarenje svoje tražbine te da se Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama nije bavio pitanjem zastare. Dakle, nije nastupila zastara. Nadalje, navodi da postoji protupravnost u postupanju tuženice jer reguliranje zaštićenih najamnina na stanovima u privatnom vlasništvu predstavlja povredu Ustavom Republike Hrvatske(„Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ -Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17) zajamčenog prava vlasništva. Zato je Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. U odnosu na tzv. turističku najamninu tužiteljica nije dokazala da bi predmetni stan u ljetnim mjesecima i to u srpnju, kolovozu i rujnu 2018.,2019.,2020. i 2021. iznajmljivala turistima te ona nema pravo na naknadu štete iz osnove tzv. turističke najamnine.
10. U revizijskom stupnju postupka je sporna tzv. turistička najamnina, odnosno je li tužiteljici nastupila štete zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetne nekretnine u turističke svrhe za razdoblje koji se odnosi na mjesece srpanj, kolovoz i rujan 2018., srpanj, kolovoz i rujan 2019., srpanj, kolovoz i rujan 2020. i srpanj, kolovoz i rujan 2021. godine.
11. Prema odredbi članka 1. točke 9. i 10. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. propisano je da naknada čini iznos novčanih sredstava koji Republika Hrvatska, ako su ispunjene propisane pretpostavke, isplaćuje ovlašteniku prava na naknadu zbog prekomjernog ograničenja njegova prava vlasništva na stanu uzrokovanog nemogućnošću da stan iznajmljuje po slobodno ugovorenoj tržišnoj cijeni najma ili da traži iseljenje zaštićenog najmoprimca iz stana zbog nemogućnosti da mu stan iznajmljuje po slobodno ugovorenoj tržišnoj cijeni najma, koje ograničenje je posljedica reforme stambenog zakonodavstva propisane Zakonom o najmu stanova („Narodne novine“, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20). Odgovarajuća najamnina je iznos najamnine u visini prosječne slobodno ugovorene najamnine na tržištu umanjene za iznos zaštićene najamnine. Ranije navedeni zakon ne propisuje mogućnost turističke najamnine.
12. Naknada za ograničenje prava vlasništva je posebna naknada koja se plaća u visini određenoj prema prosječnoj tržišnoj najamnini za nekretnine prema općim propisima obveznog prava. Postoji mogućnost davanje te nekretnine i u turistički najam, ali se ovdje postavlja pitanje može li se taj teret prebaciti na državu, imajući prije svega u vidu da je zakonodavac u Zakonu o izvršenju normirao prosječnu najamninu te shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo da su države ovlaštene sniziti najamninu do razine ispod tržišne vrijednosti ako zakonodavna vlast odluči da je naplata tržišne najamnine neprihvatljiva sa stajališta socijalne pravde.
13. Time je ujedno i odgovoreno na postavljeno pitanje.
14. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, revizija je odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
