REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5291/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Moravec, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-129/2024-3 od 21. kolovoza 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P Ob-48/2017-87 od 22. ožujka 2024., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-129/2024-3 od 21. kolovoza 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P Ob- 48/2017-87 od 22. ožujka 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužiteljica je navela da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku), do koje je došlo u postupku pred drugostupanjskim sudom.
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je naznačila sljedeća pravna pitanja:
"1. Da li teče zastara vjerovnikovog obveznopravnog zahtjeva prema dužniku, za vrijeme dok tom dužniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje te iste, obveze?
2. Predstavlja li činjenica da se o obvezi isplate određenog novčanog iznosa vjerovniku vodi spor na ESZLJP odnosno da je obveza isplate određenog novčanog iznosa vjerovniku privremeno onemogućena zakonskom regulativom države u kojoj se tražbina ima ostvariti - nesavladivu prepreku za ostvarenje tražbine vjerovnika, radi koje zastara njegove tražbine ne teče?
3. Predstavlja li činjenica da se o obvezi isplate određenog novčanog iznosa, a koji iznos predstavlja suvlasništvo stranaka, vodi spor na ESZLJP odnosno da je obveza isplate određenog novčanog iznosa privremeno onemogućena zakonskom regulativom države u kojoj se tražbina ima ostvariti - nesavladivu prepreku za ostvarenje tražbine od strane jednog suvlasnika te tražbine (kao vjerovnika) prema drugom suvlasniku te tražbine (kao dužniku) na kojeg tražbina ujedno i glasi, radi koje prepreke zastara njegove tražbine prema dužniku ne teče?
4. Da li se na suvlasnika jedne polovine određenih novčanih sredstava, a koji je na svoj račun primio cjelokupni iznos takvih novčanih sredstava i zadržao ih za sebe jer u tom trenutku nije znao da nema prava na cjelokupna novčana sredstva već samo na jednu polovinu, primjenjuje zastarni rok od 5 godina radi stečenog bez osnova – računajući od dana tog stjecanja ili računajući od dana kada je saznao da nema pravo na novčana sredstva u cijelosti već samo u jednoj polovini?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prva tri pravna pitanja koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od njene tvrdnje da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara obveznopravnog zahtjeva prema tuženiku, jer da su zbog vođenja spora pred Europskim sudom za ljudska prava te zbog privremene nemogućnosti isplate iznosa koji tužiteljica potražuje zbog zakonske regulative države u kojoj se tražbina imala ostvariti, za tužiteljicu, kao suvlasnicu tog novčanog iznosa, bile nastupile nesavladive prepreka za ostvarenje tražbine zbog kojih zastara tražbine nije tekla (čl. 237. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/111, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO). Međutim, navedena pitanja se ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer se ne radi o pitanjima koja su nižestupanjski sudovi razmatrali tijekom postupka, niti je na pravnom shvaćanju o postavljenim pitanjima utemeljena pobijana drugostupanjska presuda.
5.1. Četvrto pitanje koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od činjenica koje u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu utvrđene. Slijedom navedenog, ne može se zaključiti da bi postavljeno pitanje bilo važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknula da je u postupku pred drugostupanjskim sudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime da je povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje kao i pravo na pristup sudu, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija).
7.1. Glede tužiteljičinih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.2. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije također navodi da je drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 225. ZOO te odbijanjem zahtjeva za isplatu zbog zastare povrijedio pravo tužiteljice na pristup sudu. Međutim, ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima ovog slučaja odbijanjem tužbenog zahtjeva zbog zastare tužiteljici uskraćeno pravo na pristup sudu.
8. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
