1

Poslovni broj: 27 Gž Ob-117/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž Ob-117/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S., OIB:... iz O., zastupanog po punomoćnici Š. L., odvjetnici u R. protiv tuženice mlljt. E. S., OIB:... iz O., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici M. U., OIB:... iz O., a ona zastupana po punomoćnici M. T., odvjetnici u R., radi smanjenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-25/2020-53 od 13. rujna 2023., na sjednici vijeća 4. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženice prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-25/2020-53 od 13. rujna 2023. preinačuje pod točkom I. izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

''Mijenja se visina novčanog doprinosa tužitelja za uzdržavanje mlljt. E. S. određena točkom III. rješenja Općinskog suda u Opatiji pod poslovnim brojem R1-72/14 od 27. studenog 2014. i to točka VII. Sporazuma bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka od 10. studenog 2014. koji je sastavni dio tog rješenja te se nalaže B. S., OIB:... iz O., da počev od 01. veljače 2020. pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke novčano doprinosi za uzdržavanje mlljt. E. S., OIB:... iz O., iznosom od 279,00 eura/2.102,12 kuna mjesečno najkasnije do 10 dana u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun zakonske zastupnice i majke M. U. broj IBAN HR... kod R. B. A. d.d. Z.."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR/3.748,41 kn sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 149,25 EUR/1.124,52 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

 

''I. Mijenja se visina novčanog doprinosa tužitelja za uzdržavanje mlljt. E. S. određena točkom III. rješenja Općinskog suda u Opatiji pod poslovnim brojem R1-72/14 od 27. studenog 2014. i to točka VII. Sporazuma bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka od 10. studenog 2014. koji je sastavni dio tog rješenja te se nalaže B. S., OIB:... iz O., da počev od 01. veljače 2020. pa dok za to budu postojale zakonske pretpostavke novčano doprinosi za uzdržavanje mlljt. E. S., OIB:... iz O., iznosom od 279,00 eura/2.102,12 kuna mjesečno najkasnije do 10 dana u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun zakonske zastupnice i majke M. U. broj IBAN HR... kod R. B. A. d.d. Z.."

 

II. Odbija se tužitelj s viškom zatraženog iznosa smanjenja uzdržavanja preko iznosa od 279,00 eura/2.102,12 kuna do zahtijevanog iznosa 182,22 eura/1.373,00 kn.

 

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.''

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u točkama I. i III. (odluci o trošku) izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i postupovnih odredbi Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 89/2019, dalje: ObZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede prava djeteta iz UNICEF-ove Konvencije o pravima djeteta i Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava te povrede prava na pošteno suđenje iz odredbe čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio žalbene navode tuženice kao neosnovane, te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za smanjenje iznosa uzdržavanja određenog rješenjem Općinskog suda u Opatiji poslovni broj R1-72/14 od 27. studenog 2014., pod točkom VII. Sporazuma bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka od 10. studenog 2014. koji je sastavni citiranog rješenja s iznosa od 3.000,00 kn na iznos od 1.373,00 kn na temelju odredbe čl. 285. u vezi s odredbama čl. 306., 311. i 313. ObZa.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih nespornih te dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Opatiji poslovni broj R1-72/2014 od 27. studenoga 2014. razveden brak tužitelja i zakonske zastupnice mlljt. tuženice te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi zaključen između njih 15. lipnja 2014. u odnosu na zajedničku mlljt. kćerku E. S. i sporazum bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka od 10. studenog 2014., kojim Planom i sporazumom je određeno da će tuženik (ovdje tužitelj) za uzdržavanje mlljt. kćerke (ovdje tuženica) doprinositi mjesečni iznos od 3.000,00 kn plus račun za dječji vrtić,

 

- da su utvrđene materijalne prilike tužitelja, koje su se, u odnosu na prethodnu odluku o uzdržavanju iz 2014., promijenile na način da sada živi s izvanbračnom suprugom u njezinom stanu, da je prodao stan u V. za iznos od 130.000,00 EUR-a, od kojeg iznosa je kupio stan u R. za iznos od 91.000,00 EUR-a kojeg je opremio i sada ga iznajmljuje (do 30. rujna 2022. mjesečna najamnina je iznosila 3.300,00 kn/437,98 EUR-a, od 01. listopada 2022. do 30. rujna 2023. je iznosila 510,00 EUR-a), da ima ušteđevinu u iznosu od 6.000,00 EUR-a, da je prijavljen na Zavodu za zapošljavanje kao nezaposlena osoba od 19. siječnja 2021., da je tijekom 2020., 2021. i 2022. plovio na brodu (tužitelj je pomorac – napomena ovog suda) i s tog osnova ostvario plaću u 2020., 2021. i do listopada 2022. u prosječnom mjesečnom iznosu 7.600,00 kn/1.008,69 EUR-a, odnosno da je tužitelj u utuženom razdoblju o osnova plaće i najamnine imao ukupni mjesečni prihod od 11.161,28 kn/1.481,36 EUR-a,

 

- da je u smislu odredbe čl. 307. st. 1. i 2., čl. 311. i čl. 317. st. 1. ObZ-a, a cijeneći iskaz zakonske zastupnice mlljt. tuženice, utvrđeno da za zadovoljenje potreba, pobliže opisanih u točkama 8. i 9. obrazloženja prvostupanjske presude, mlljt. kćerki stranaka-tuženici, a koja je sada u dobi od 12 godina (u vrijeme donošenja ranije odluke bila je u dobi od 3,5 godine), polaznica je 6. razreda osnovne škole, dijagnosticiran joj je poremećaj ponašanja (prkosi i odbija ispunjavati školske obveze, pa su joj potrebne instrukcije, za što majka mjesečno plaća 800,00 kn) i povremeno se bavi odbojkom, treba mjesečno iznos od 3.000,00 kn,

 

- da tužitelj plaća uzdržavanje za još jedno dijete (sina),

 

imajući u vidu Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' broj 48/2023), zaključuje da su ispunjeni uvjeti za smanjenje iznosa uzdržavanja, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 430. st. 2. ObZ-a prihvatio zahtjev tužitelja i smanjio iznos uzdržavanja određen ranijom odlukom sa 3.000,00 kn na uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 279,00 EUR/2.102,12 kn, dok je s ostatkom zahtjeva do zatraženog smanjenja uzdržavanja na iznos od 182,22 EUR-a/1.373,00 kn odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

7. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP), navodeći da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a jer je propustio cijeniti prigovore tuženice da se na strani tužitelja okolnosti nisu izmijenile i da nije ispunjena temeljna pretpostavka za izmjenu postojeće odluke o uzdržavanju, da nije cijenio provedene personalne dokaze i da je pogrešno utvrdio tužiteljevo imovinsko stanje u pogledu primanja i ušteđevine, posljedično čemu je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je tužiteljeva financijska situacija sada povoljnija nego u vrijeme razvoda (2014.) jer više nema obvezu uzdržavanja sina (sin je u prosincu 2022. napunio 27 godina, pa ga po Zakonu više nije dužan uzdržavati), ne plaća vrtić koji je bio obvezan plaćati po ranijoj odluci, sada živi sa izvanbračnom partnericom u njezinom stanu pa su mu i troškovi življenja manji, prodao je svoj stan i kupio drugi stan koji iznajmljuje i luksuzni automobil. Ističe da je sada u dobi od 13 godina, pa već samo zbog te činjenice njezine potrebe su se značajno povećale (pohađa više razrede osnovne škole, bavi se odbojkom, ide na instrukcije). Tuženica ukazuje da prvostupanjski sud uopće nije cijenio navode majke i zakonske zastupnice da tužitelj ne vodi nikakvu brigu o njoj i ne boravi kod oca, već o mlljt. tuženici isključivu brigu vodi majka, pa je takvim postupanjem prvostupanjski sud narušio i načelo ravnopravnosti roditelja, nije zaštitio najbolji interes mlljt. djeteta proklamiran odredbom čl. 5. st. 1. ObZ-a i pogrešno primijenio odredbu čl. 310. st. 1. ObZ-a kojom je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženica u žalbi, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostataka u tolikoj mjeri da ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o osnovnosti zahtjeva, te je u razlozima pobijanog rješenja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Međutim, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, a koje prihvaća ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su se na strani tužitelja ostvarili uvjeti za smanjenje iznosa uzdržavanja za mlljt. tuženicu.

 

10. Prema odredbi čl. 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. 

 

11. Prvostupanjski sud je, saslušanjem roditelja mlljt. tuženice, odnosno ovdje oca-tužitelja i majke mlljt. tuženice, kao i pribavom mjerodavnih podataka od Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave R. i poslovnih banaka kod kojih tužitelj ima otvorene račune, te uvidom u dokumentaciju priloženu u spisu, utvrdio odlučne činjenice iz kojih je razvidan statusni i materijalni položaj stranaka.

 

11.1. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je tužitelj sada u dobi od 62 godine, da kao pomorac radi otprilike 4-5 mjeseci godišnje radi čega ostvaruje manje prihode u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke (prema podacima Porezne uprave mjesečna plaća mu sada prosječno iznosi oko 8.052,67 kn/1.068,77 EUR), da živi sa izvanbračnom suprugom i njezinim djetetom, s kojom dijeli režije i svakodnevne egzistencijalne troškove, kao i da je prodajom svog stana stekao znatna novčana sredstva (130.000,00 EUR-a), koja je nesporno utrošio na kupnju drugog stana kojega iznajmljuje (tijekom 2023. za iznos od 510,00 EUR-a mjesečno) i osobnog automobila marke Dacia Duster Prestige, da ima ušteđevinu te više nije u obvezi uzdržavati sina (isti je u dobi od 27 godina, a čl. 290. ObZ-a je propisano da zakonska obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta koje se školuje traje najdulje do navršene 26 godine života) niti plaćati dodatni iznos na ime cijene vrtića za mlljt. tuženicu, to se iskaz tužitelja o nemogućnosti plaćanja iznosa uzdržavanja određenog ranijom odlukom (3.000,00 kn/398,17 EUR mjesečno) ne može prihvatiti uvjerljivim. Ovdje valja istaknuti da je obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta prioritetna obveza u odnosu na stjecanje određenih materijalnih dobara kojih je isključiva svrha bila poboljšanje standarda tužitelja-obveznika uzdržavanja, pri čemu je ovaj sud posebno cijenio činjenicu da tužitelj ne ostvaruje osobne odnose s mlljt. kćerkom, pa da bi mu se svakodnevna skrb u smislu odredbe čl. 310. ObZ-a imala uzeti u obzir i smatrati jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

 

11.2. S druge strane, potrebe mlljt. tuženice za uzdržavanjem su veće nego što su bile u vrijeme donošenja ranije odluke jer je ista sada polaznica viših razreda osnovne škole, bavi se sportom, u pubertetu je i zbog problema u ponašanju ima potrebe za instrukcijama radi svladavanja školskog gradiva. Kako tužitelj tijekom postupka nije osporavao činjenicu da majka mlljt. tuženice vodi isključivu svakodnevnu brigu o njoj, ista svoj udio u obvezi uzdržavanja mlljt. tuženice ostvaruje kroz svakodnevnu skrb o mlljt. tuženici, a koja se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 2. ObZ-a). 

 

12. Stoga, prema stavu ovog suda, a protivno zaključku prvostupanjskog suda i navodima tužiteljevog odgovora na žalbu, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 285. ObZ-a za smanjenje iznosa uzdržavanja, jer iznosom koji je određen točkom III. rješenja Općinskog suda u Opatiji poslovni broj R1-72/2014 od 27. studenoga 2014. i to točkom VII. Sporazuma bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka  od 10. studenoga 2014. koji je sastavni dio citiranog rješenja, u sadašnjim okolnostima ne bi bila ugrožena životna egzistencija tužitelja, slijedom čega je ovaj sud prihvatio žalbu tuženice kao osnovanu i primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za smanjenje iznosa uzdržavanja kao neosnovan.

 

13. Obzirom je ovaj sud preinačio pobijanu presudu, to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučio i o troškovima cjelokupnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te priznao tuženici jednokratnu nagradu po Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022 i 126/2022– dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 398,00 EUR/3.000,00 kn (200 bodova x 1,99 EUR/15,00 kn) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 99,50 EUR/749,68 kn, a što ukupno iznosi 497,50 EUR/3.748,41 kn, koji trošak joj je tužitelj dužan naknaditi u cijelosti.

 

14. Kako je tuženica u cijelosti uspjela sa svojom žalbom, to joj je tužitelj temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 119,40 EUR (Tbr. 10. toč. 2 Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 29,85 EUR-a, a što ukupno iznosi 149,25 EUR/1.124,52 kn.

 

14.1. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer je tuženica temeljem odredbe čl. 11. st. 1. toč. 11. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/2018) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.

15. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 4. prosinca 2023.

 

 

                                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                                         Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.