REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5249/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽPPI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Markušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik ŽP i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2086/2024-3 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-81/2018-73 od 14. svibnja 2024., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2086/2024-3 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-81/2018-73 od 14. svibnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1. Smatra li se nepoštenim posjednikom temeljem čl. 165. st .1 ZV-a tijelo lokalne ili područne samouprave koje obavljaju istraživački radovi sanacije na tuđem zemljištu koji nisu nužni i hitni?
2. Ovisi li protupravnost nepoštenog posjedovanja tuđe nekretnine kroz dulji period (više od 2 desetljeća) o tome je li takav čin posjedovanja ekskulpiran postojanjem javnog interesa, ili bi u tom slučaju trebalo doći do primjena odredbi o nepotpunom izvlaštenju iz Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade od strane ovlaštenih tijela?
3. Je li u smislu odredbi čl. 165. st.1. potrebno razmatrati „protupravnost“ štetne radnje nepoštenog posjedovanja?
4. Da li se obavljanje radova od strane tijela lokalne ili područne samouprave na tuđem zemljištu u slučaju protivljenja vlasnika navedenog zemljišta ima smatrati nepoštenim posjedom?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. U konkretnom postupku, predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete (obične štete i izmakle koristi), sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟, broj 59/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO/05). Imajući na umu činjenične navode tužbe kojima je sud vezan (čl. 7. ZPP) kao i dokaze predložene od strane parničnih stranaka, sud je na temelju ocjene izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio odlučne činjenice te je primijenio relevantne materijalnopravne odredbe odlučujući o tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije ne mogu se smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer se ne radi o pitanjima koja su nižestupanjski sudovi razmatrali tijekom postupka, niti je na pravnom shvaćanju o postavljenim pitanjima utemeljena pobijana drugostupanjska presuda.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da je u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čime da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva, koja su zajamčena odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) te čl. 48. Ustava, kao i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. st. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
7.1. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.2. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7.3. Što se tiče pritužbe tužitelja koja se odnosi na povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima ovog slučaja navedeno pravo tužitelja bilo povrijeđeno.
7.4. Kako, imajući u vidu izneseno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava, to je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
