Poslovni broj: Usž-4043/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove,OIB:66486182714, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1043/2024-6 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1043/2024-6 od 17. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA:UP/II 560- 01/24-01/234, URBROJ:512-2501-24-2 od 3. srpnja 2024. Točkom II izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24-01/504, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 27. svibnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da je točno da nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Vuka, ali da su javnopravna tijela i sud propustili činjenicu da se radi o samom početku Domovinskog rata, pa je trebalo cijeniti iskaze svjedoka te druge dokaze iz kojih proizlazi da je u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, čuvao stanovništvo i vitalne objekte, a koje aktivnosti se mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru sukladno članku 3. stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Smatra pogrešnim obrazloženje suda da spisak vraćenog naoružanja po reversima i Spomenica Domovinskog rata nisu od utjecaja jer se Spomenica dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima za sudjelovanje u Domovinskom ratu kao dragovoljcima. Navodi da iz izjava svjedoka i spiska vraćenog naoružanja proizlazi da je bio zadužen puškom i sudjelovao u izgradnji bunkera, čuvao željezničku prugu i most, pa se navedene aktivnosti mogu podvesti pod pojam djelovanja u izravnoj vezi s otporom agresoru. Smatra da se tijekom Domovinskog rata oružani otpor nije pružao samo aktivnim sudjelovanjem na bojištu, već i drugim aktivnostima koje su bile u vezi s borbenim djelovanjima. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda te rješenja javnopravnih tijela i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da presudu Upravnog suda smatra zakonitom i predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.-ZUS ), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Člankom 3. stavkom 1. točkom b. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. -ZOHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Prema stavku 2. članka 3. ZOHBDR, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Imajući na umu citirane zakonske odredbe te sve podatke spisa predmeta, pravilno je tužbeni zahtjev odbijen.
11. Naime, tužitelj je 27. veljače 2024. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Vuka, za razdoblje 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U zahtjevu je naveo da je kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite radio bunkere, čuvao straže uz željezničku prugu, čuvao most, imao je svoje oružje, a zadužio je i pušku M48.
12. Saslušan pri javnopravnom tijelu na zapisnik 28. veljače 2024. izjavio je da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Vuka u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., da je vojni rok odslužio prije Domovinskog rata, a dužnosti koje je obavljao bile su držanje straže, ophodnje, čuvanje vitalnih objekata odnosno željezničkog mosta, kopanje rovova, koje dužnosti je obavljao svaki drugi dan. Naveo je da je u to vrijeme bio zaposlen kao domar u Samostanu svetog križa u Đakovu. Za svjedoke naveo je ŽJ i brata CJ.
13. Spisu prileže izjave svjedoka ŽJ i CJ od 27. veljače 2024. iz kojih proizlazi da je tužitelj u traženom razdoblju bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Vuka, da je obavljao dežurstva, čuvao strateške objekte, most, željezničku prugu te imao oružje.
14. Prema dopisu Područnog odjela za poslove obrane Osijek, od 29. veljače 2024. tužitelj je i ranije podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite koji je zahtjev odbijen rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. rujna 2020. Nadalje je navedeno da tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao je obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu te da nije evidentiran kao pripadnik navedenog naoružanog odreda Narodne zaštite.
15. Pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da se dužnosti koje je tužitelj obavljao ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, i povratak, obuka i priprema za odlazak na bojište), kako to izričito propisuje članak 3. stavak 2. ZOHBDR-a, niti je u upravnom postupku i sporu utvrđeno da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zašite i da bi bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (članak 3. stavak 1. točka b. ZOPHBDR-a). Sud je dostatno obrazložio zašto je odbio saslušati tužitelja i svjedoke.
16. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja.
17. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.
18. Kako je žalba odbijena, to je o trošku žalbenog postupka odlučeno na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Sanja Otočan
