Poslovni broj: Usž-1251/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda , Gordane Marušić – Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat – Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća te sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja US, državljanina Ruske Federacije , smještenog u Prihvatnom centru za strance , Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupnog po opunomoćeniku Matiji Duku , odvjetniku u Zagrebu , Međimurska 21 , protiv tuženika unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za migraciju, Ministarstvo državljanstva i upravne poslove , Sektora za strane i međunarodnu zaštitu , Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite , Zagreb , Ilica 335 , radi ograničenja kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1036/24-12 od 6. ožujka 2024. , na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje se točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1036/24-7 od 6. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite , KLASA: UP/I-216-03/22-06/5563 , URBROJ: 511-01-213-24-17 od 1. veljače 2024. (točka I. izreke), odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da se isplati. odvjetniku Matiji Duku , pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.041,41 eur u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka III. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika tužitelju je, pod točkom 1. izreke, kao tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, rođenom **.**.1976. u [adresa], Ruska Federacija, određeno produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 i pod točkom 2. produljenje ograničenja kretanja određeno je za razdoblje od tri mjeseca od 2. veljače 2024.

3. Tužitelj pobija zakonitost pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome navodi da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u spis SOA-e te je ostalo nejasno temeljem čega je utvrđeno da postoje dokazi u odnosu na tužitelja koji ukazuju da je tužitelj povezan s islamskim radikalizmom i sigurnosno indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja, a tužitelju nije pružena mogućnost da se brani od tvrdnji SOA-e da nije islamistički radikalist. Ističe da nije nikada služio vojni rok, niti je ikada bio pripadnik bilo kakvih vojnih, terorističkih ili sličnih formacija da bi ga se moglo dovesti u konotaciju s nečim što bi predstavljalo opasnost za nacionalnu sigurnost, nije povezan sa islamskim radikalizmom, nije član bilo kakve islamske radikalne organizacije, čak nije niti odlazio u Džamiju, niti ima ekstremna ideološka uvjerenja, već smatra da su ga oklevetali njegovi sunarodnjaci. Smatra da je dostavljanjem medicinske dokumentacije dokazao da je pripadnik ranjive skupine, jer ima velikih i ozbiljnih problema sa zdravljem s obzirom na to da boluje od hepatitisa C, te ima uroloških problema, zbog čega mu je tijekom boravka u Ježevu bila pružena hitna medicinska skrb. Navodi da mu na opisani način nije pružena učinkovita sudska zaštita i smatra da je tuženik postupao protivno odredbi čl. 54. st. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, te naloži tuženiku da tužitelja odmah pusti na slobodu. Traži trošak za sastav žalbe u visini od 1.250 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu, u bitnome, ističe da se istoj protivi, osporava navode o nezakonitosti postupanja tuženika te ističe da je presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-5554/23 od 19. prosinca 2023. odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/23-03/452 URBROJ: 511-19-32-23-2 od 3. studenoga 2023. kojim je tužitelju ranije bila izrečena mjera ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za razdoblje do 3 (tri) mjeseca.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24) Sud nije našao postojanje žalbenih razloga zbog kojih se presuda pobija.

7. Osporenim rješenjem tuženika tužitelju je, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, na naredno razdoblje od tri mjeseca, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23 dalje ZMPZ), uz obrazloženje da je tužitelj 19. listopada 2022. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, da je 3. studenoga 2023. nakon što je zaprimljen dopis SOA-e, u odnosu na tužitelja doneseno rješenje o ograničenju slobode kretanja na tri mjeseca smještajem u Prihvatni centar za strance sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. ZMPZ-a te da je dana 1. veljače 2024. zaprimljen dopis SOA-e od 31. siječnja 2024. kojim je zatraženo da se produži mjera ograničenja slobode kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti, u kojem je navedeno kako je ograničenje kretanja tužitelja potrebno zbog povezanosti s islamskim radikalizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja, a na temelju čega je tuženik osporavanim rješenjem od 1. veljače 2024. produljio tužitelju ograničenje slobode kretanja na rok do tri mjeseca jer se drugim blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja.

8. Prvostupanjski sud je odluku donio na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te upravnom sporu, a tužitelj je saslušan u svojstvu stranke. Prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik pravilno procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, produljenje ograničenja slobode kretanja potrebno jer postoje razlozi ugroze nacionalne sigurnosti, kao i da je u obrazloženju osporavanog rješenja naveden cijeli sadržaj dopisa SOA-e, a iz čega proizlazi da je tuženik imao osnove zaključiti da se drugim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, čije trajanje je u konkretnom slučaju određeno sukladno zakonski predviđenom rasponu trajanja. Prvostupanjski je sud dao i razloge zbog kojih smatra da tužitelj ne spada u ranjivu skupinu tražitelja međunarodne zaštite s obzirom na to da je zbog svoga zdravstvenog stanja( hepatitis C) tužitelj bolesna, ali ne i teško bolesna osoba (kategorija tražitelja koju članak 4. točka 14. ZMPZ-a smatra ranjivom skupinom).

9. Članak 54. stavak 1. ZMPZ-a propisuje da tražitelj međunarodne zaštite ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj, a da mu se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno: radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (članak 54. stavak 2. točka 3. ZMPZ-a). Stavkom 5. istog članka propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata i 5. smještaj u prihvatni centar za strance. Prema stavku 6. istog članka mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

10. Prema Direktivi 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180/96, 29. 6. 2013. - Direktiva o prihvatu), kada se pokaže potrebnim, i na temelju pojedinačne ocjene svakog slučaja, države članice mogu zadržati podnositelja zahtjeva, ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere.

11. Pri tome se odluka o zadržavanju (ograničenju slobode kretanja) može donijeti nakon provjere je li takvo zadržavanje proporcionalno ciljevima koji se žele ostvariti, a u odnosu na takvu odluku stranka ima pravo na učinkoviti pravni lijek te joj se garantiraju minimalna proceduralna jamstva (članak 9. Direktive o prihvatu). Osim netom spomenutih, standardi utvrđeni sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava, osim obveze upoznavanja stranke sa razlozima (makar i sumarnim) zbog čega se smatra da predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost (u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz dopisa SOA-e od 31. siječnja 2024., to je povezanost tužitelja s islamskim radikalizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja, s kojim razlozima je tužitelj tijekom postupka i spora upoznat), proceduralna jamstva zahtijevaju da neovisni i nepristrani sud na odgovarajući način sam utvrdi (provjeri) činjenice na kojima se temelji odluka javnopravnog tijela (primjerice presuda F.S. protiv Republike Hrvatske, Zahtjev br. 8857/16). Način na koji sud to utvrđuje je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, uvid u klasificiranu dokumentaciju SOA-e i ocjena suda sadržava li ta dokumentacija u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi postojanje opasnosti za nacionalnu sigurnost. Ovo i usprkos tome što se radi o produljenju trajanja mjere zadržavanja i što je sud u sporu u kojem je ocjenjivao zakonitost ranije donesenog rješenja izvršio uvid u spomenutu klasificiranu dokumentaciju (presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-5554/23 od 19. prosinca 2023., potvrđena presudom ovoga Suda poslovni broj Usž-1142/2024-3 od 12. ožujka 2025.)

12. Kako prvostupanjski sud u ovom upravnom sporu nije tako postupio, to je, radi otklanjanja tog postupnog nedostatka, ovaj Sud dana 5. studenog 2025. izvršio uvid u klasificirane podatke i spis SOA-e . Na temelju uvida u klasificiranu dokumentaciju SOA-e , ovaj Sud je utvrdio da ta dokumentacija sadrži u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje razlozi za određivanje produljenja mjera ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance , te da ta mjera nije neproporcionalna ciljevima koji se njome žele ostvariti (nacionalna sigurnost). Iz tih podataka, a koji se ne temelje isključivo na subjektivnom dojmu ovlaštenog službenika već je riječ o konkretnim, sigurnosno relevantnim saznanjima, proizlazi da u tužiteljevom slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA-e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenim u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje pruža valjanu osnovu za donošenje pobijanog rješenja javnopravnog tijela te da je individualnom procjenom valjano utvrđeno da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Tužitelj je tijekom postupka i upravnog spora sumarno upoznat sa razlozima produženja mjere, a ovaj se Sud , kao neovisan i nepristran, vlastitom provjerom provjerio u sadržajno i dokumentirano postojanje razloga odlučnih za donošenje osporenog rješenja.

13. I sve ostale razloge iz obrazloženja pobijane presude, kojima je sud prvog stupnja dostatno odgovorio na prigovore tužitelja , ovaj Sud prihvaća u cijelosti. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a , odlučeno je kao u izreci ove presude.

14. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, ne pripada mu ni pravo na naknadu troškova ( članak 79. stavak 4. ZUS-a ) iz kojeg je razloga odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu , 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić