Poslovni broj: UsII-147/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 41/XIV, OIB: 54882480048, radi tržišnog natjecanja, na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I- 034-03/25-03/002, urbroj: 580-10/146-25-002 od 22. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem inicijativa se odbacuje, jer ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Tuženik je osporeno rješenje donio, postupajući po inicijativi tužitelja za pokretanje postupka protiv Predsjednika Republike Hrvatske, Zagreb, Pantovčak 241 (Predsjednik RH), radi utvrđivanja sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, zlouporabom vladajućeg položaja u smislu članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23. – dalje: ZZTN).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu u kojoj navodi kronologiju događaja i tijek poduzetnih radnji, a iscrpno iznosi i obrazlaže razloge kojima prigovara načinu na koji je o predmetnoj stvari riješeno, zaključujući da je zbog niza propusta rješenje tuženika nezakonito.
Dalje u tužbi tužitelj iznosi razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje utemeljeno na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, koje je posljedica počinjenja niza kaznenih djela, pri čemu ukazuje na niz kaznenih djela koja su smatra počinile osobe odgovorne u pobliže navedenim tijelima, pri čemu iscrpno opisuje način njihovog postupanja u kojem nalazi obilježje navedenih kaznenih djela. Dalje u tužbi ponavlja i druge razloge koje je već naveo i u podnesenoj inicijativi. Tužitelj pojašnjava da se u predmetnom slučaju radi o horizontalnom tržišnom kartelu u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske, nastalog na temelju nezakonitog pogodovanja jedinica temeljem članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga i stajališta iznesenih u obrazloženju rješenja, smatra da su tužbeni navodi neosnovani, bez argumentacije i proizvoljni, zbog čega predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
4. Tuženikov odgovor na tužbu je tužitelju dostavljen sukladno odredbi članak 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Tužitelj u odgovoru na tuženikovog odgovor na tužbu u bitnom ponavlja iste razloge koje je već iznio u tužbi, pri čemu ustraje na tvrdnji o nepravilnom i nezakonitom postupanju nadležnih tijela, kao i njihovih odgovornih osoba. Tužitelj navodi da u smislu navedenih razloga proširuje tužbeni zahtjev, a predlaže izdavanje privremene mjere na pobliže opisani način.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužitelj podnio inicijativu tuženiku za pokretanje postupka protiv Predsjednika RH, radi utvrđivanja sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, zlouporabom vladajućeg položaja u smislu članka 13. ZZTN-a.
7. Tuženik je, nakon razmatranja pitanja odlučnih za donošenje odluke o predmetnoj stvari, utvrdio da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti protiv Predsjednika RH, u smislu članka 39. ZZTN-a, primjenom članka 13. ZZTN-a. Navedeno stajalište tuženik obrazlaže time da se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja primjenjuju na sve oblike sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika. Daje osvrt na propisani pojam poduzetnika, koji prema mjerodavnim odredbama propisa koji regulira tržišnog natjecanje obuhvaća svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na pravni status tog subjekta i način njegova financiranja, dok je gospodarska djelatnost bilo koja djelatnost koja uključuje ponudu roba ili usluga na određenom tržištu.
Zaključno navedenom, tuženik je, ocijenivši da Predsjednik RH nije poduzetnik u smislu mjerodavnih odredbi propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, utvrdio da njegovo postupanje ne može biti predmet postupka utvrđivanja sprečavanja, ograničavanja li narušavanja tržišnog natjecanja, koji provodi tuženik.
8. Stoga je, tuženik inicijativu odbacio uz obrazloženje da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti.
9. Sud je, nakon razmatanja svih pitanja odlučnih za donošenje odluke u konkretnoj stvari, ocijenio da tužitelj tužbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
10. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
