Poslovni broj: Usž-1735/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5417/2023-15 od 1. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5417/2023-15 od 1. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja tog suda, poslovni broj: Us I-5417/2023-13 od 11. ožujka 2025., kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, rješenje u iznosu od 66,36 eura te na žalbu u iznosu od 66,36 eura, odnosno ukupno 185,81 eura.
2. Tužiteljica žalbi u bitnom navodi da se ovdje, osim o socijalnim pravima, radi i o pravima iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23.-dalje: ZSP) prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanu i pravima s područja socijalne skrbi. Smatra da je odluka prvostupanjskog suda protivna Ustavu RH, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statutu Grada Zagreba i Europskoj socijalnoj povelji koju je Hrvatski sabor ratificirao na sjednici 20. studenoga 2022 donijevši Zakon o potvrđivanju Europske socijalne povelje. Posebno ističe da je protivna i odluci Ustavnog suda RH, poslovni broj: U-III/815/2013 od 8. svibnja 2024., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć Grada Zagreba za opremu novorođenog djeteta te je u istoj navedeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Ističe i da je Ustavni sud u odluci poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava RH. Ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž te je to pravo ostvarila i tužiteljica. Posebno naglašava da su sukladno članku 11. stavku 1. točki 17. ZSP oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi i stranke koje pokreću postupak za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. Ukazuje kako je Europski sud za ljudska prava postavio pitanja (dalje: ESLJP) u predmetu Golomejić protiv Hrvatske po zahtjevu broj 9461/24 koji se odnosi na Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a iz kojih pitanja da je razvidno i nedvojbeno da ESLJP utvrđuje da predmetna mjera predstavlja pravo na poštivanje obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola 1. Konvencije. Poziva se na recentnu praksu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-190/2025-2 od 26. ožujka 2025. iz koje slijedi da su korisnici mjere ostvarili i status osiguranika Zavoda za zdravstveno osiguranje i pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, pa slijedi da je tužiteljica ex lege oslobođena od plaćanja pristojbi za ovaj spor. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti rješenje o prigovoru na načina da se usvoji prigovor i poništiti ranije rješenje o pristojbi i osloboditi je plaćanja sudske pristojbe. Traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž-4263/2024-3 od 25. veljače 2025. odbijena žalba tužiteljice i Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te potvrđeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5417/2023-7 od 25. rujna 2024. kojim je odbačena tužba tužiteljice i zahtjev za naknadu troška upravnog spora. Naime, tužiteljica je tužbom zatražila da sud naloži Gradu Zagrebu, kao tuženiku, da u roku od 15 dana od dana donošenja presude donese odluku o zaprimljenom prigovoru tužiteljice od 26. listopada 2023. kojeg je podnijela Gradu Zagrebu zahtijevajući da o njemu riješi Gradonačelnik Grada Zagreba, jer joj nije bio riješen zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti na rješenje, klasa: UP/I - 551-06/16-013/865, urbroj: 251-10-01-16-3 od 10. studenoga 2016. o priznanju prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, koju je zatražila od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport dana 9. listopada 2023.
5. Slijedom navedenog, tužiteljica je pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe na tužbu i rješenje, jer je tužba odbačena. Naime, odredbom članka 22. stavka 1. ZSP-a propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu. Pri tome neosnovano tužiteljica u žalbi upućuje na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a prema kojem su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi. Ovo iz razloga jer se, prema ocjeni ovog Suda, ne radi o pravu iz sustava socijalne skrbi, budući da priznavanje predmetnog prava (status roditelja odgojitelja) nije vezano ni uz kakav socijalni (materijalni) status, odnosno uz određen imovinski cenzus, niti je predmet zakonskog reguliranja u Republici Hrvatskoj, pa ni kao pravo u sustavu socijalne skrbi.
6. Okolnost što priznavanjem navedenog statusa korisnik stječe neka druga prava, npr. iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, nisu dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja tih prava te da bi s tog osnova tužitelj ica bila oslobođena plaćanja sudske pristojbe. Tim više što se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, na koji su plaćeni dužni doprinosi te za razdoblje korištenja priznat je i mirovinski staž, što sve upućuje na zaključak da se radi o isplati plaće, a ne socijalne naknade.
Nastavno, nema osnove niti za primjenu članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP -a, jer tužiteljica nije podnijela tužbu radi zaštite Ustavnom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata, koja se mogla podnijeti sukladno članku 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 53/91., 9/92. i 77/92.), kojim je bilo propisano da u zahtjevu za zaštitu Ustavnom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako takva sloboda i pravo povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom, a nije osigurana druga sudska zaštita odlučuje sud nadležan za upravne sporove odgovarajućom primjenom tog Zakona.
7. Slijedom navedenog proizlazi da ni ostali žalbeni prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kojim je osnovano odbijen njezin prigovor na rješenje kojim joj je određeno plaćanje sudske pristojbe.
8. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje.
9. S obzirom na tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je odbijen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe temeljem članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.).
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
