Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2438/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Bruni Damjancu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, iz Zagreba, Katančićeva 5, Zagreb, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-217/2023-7 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća dana 5. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-217/2023-7 od 30. rujna 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbi.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom pod I odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku koji se vodi pred Financijskom agencijom po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika prema tužitelju, temeljem pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Požegi broj K-193/10-19 od 21. listopada 2010." Pod II se nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura.
2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuje tužitelj zbog zakonskih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. U žalbi se ističe kako prvostupanjski sud donosi presudu na temelju utvrđenja da ovrhovoditeljica, ovdje tužena, nije učinila ništa što bi se moglo pripisati njenoj krivnji, nego da isključiva krivnja nenamirenja tužene leži na tužiteljici no nije jasno iz kojeg dokaznog prijedloga tužene je prvostupanjski sud izveo ovaj zaključak, jer upravo suprotno, u spisu postoje isprave iz kojih proizlazi da je nepoduzimanje promjene sredstva ovrhe krivnja obustave prethodnog ovršnog postupka. Naime, od 2012. godine izravnu naplatu provodi Financijska agencija te ovrha na novčanim sredstvima-na koju se tužena i prvostupanjski sud pozivaju-određena rješenjem Općinskog suda u Požegi broj Ovr-86/2019, nije mogla, niti trebala biti određena jer je tužena mogla, kao što je to učinila 2023. predati zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Požegi broj K-193/10-19 od 21. listopada 2010. S obzirom da to nije učinjeno došlo je do obustave ovršnog postupka zbog nemogućnosti namirenja ovrhovoditeljice, ovdje tužene, iako je razvidno da je u tom postupku, pravovremeno trebao biti stavljen prijedlog za novo sredstvo ili predmet ovrhe. U ovom trenutku, sukladno članku 5. stavku 5. OZ, u Očevidniku redoslijeda za naplatu stoje dvije osnove za plaćanje, koje terete tužiteljicu. Slijedom navedenog, jasnim se ukazuje propust ovrhovoditelja u provođenju postupka prisilne naplate njegove tražbine, pa zaključak prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijane presude je nejasan u pogledu nepostojanja propusta ovrhovoditelja u naplati tražbine. Člankom 242. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku: ZOO) propisano je da se ne smatra da je došlo do prekida zastare, ukoliko vjerovnik odustane od tužbe ili druge odgovarajuće radnje, odnosno ukoliko ovršni postupak bude obustavljen, a nije došlo do niti do djelomične naplate vjerovnikove tražbine. S obzirom da je u postupku utvrđeno kako je obustavljen ovršni postupak vođen pred Općinskim sudom u Požegi broj Ovr- 86/2019, zbog propusta ovrhovoditelja da pravovremeno stavi prijedlog za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, jasnim se ukazuje kako nije došlo do prekida zastare na način kako to tužena opisuje.
6. Sud međutim pravilno utvrđuje uvidom u prijedlog za ovrhu Republike Hrvatske, Općinskog državnog odvjetništva u Požegi od dana 7. svibnja 2019., temeljem presude Općinskog suda u Požegi, broj: K-193/10 od 21. listopada 2010., kako je tužena podnijela prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužiteljice, slijedom čega je Općinski sud donio rješenje o ovrsi, broj: Ovr-86/19 od 8. svibnja 2019. te je navedeno rješenje dostavljeno na provedbu FINA-i te je stavljeno u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Uvidom u potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje od 6. ožujka 2023. utvrđeno je da je FINA obavijestila ovdje tužiteljicu kako je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 133/20, dalje ZPONS). Rješenjem Općinskog suda u Požegi, Poslovni broj Ovr-86/19-6 postupak je obustavljen iz razloga jer je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, podneskom od 14. ožujka 2023. predložio sudu obustavu postupka u navedenoj pravnoj stvari budući da je osnova kod FINA-e obustavljena temeljem čl. 12. ZPONS. Prema zahtjevu za izravnu naplatu sa specifikacijom tražbine ODO-a u [adresa], Poslovni broj O-DO- 78/2023-3 od 25. travnja 2023. tuženik je FINI podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave sa specifikacijom tražbine protiv tužiteljice, pa sud primjenjuje čl. 241. ZOO-a prema kojemu se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te prema čl. 245. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
7. Nasuprot tvrdnjama žalbe, po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja tuženik i jest stavio novi zahtjev za provođenje ovrhe kao posljedicu činjenice da je ranija ovrha obustavljena radi nemogućnosti provedbe, pa na njemu ne leži nikakav uzrok za obustavu ovrhe, a prije obavijesti FINE o nemogućnosti tužena nije mogla istaknuti bilo kakav novi shodan prijedlog jer se već vodio postupak ovrhe.
8. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 943/2017-2 od 10. svibnja 2017. zauzeto je pravno shvaćanje u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 (Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, koji odgovara odredbi čl. 242. ZOO) da kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, valja primijeniti potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen. Argumentum a contrario, kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka okončanog obustavom postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.
9. Sud pravilno primjenjuje i čl. 12. st 1. ZPONS prema kojemu ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciji, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, Agencija prestaje s izvršenjem osnove pa budući je ovršni postupak obustavljen iz razloga koji leže isključivo na ovršeniku, ovdje tužitelju, i na što ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije imao utjecaja, te kako je to nedvojbeno utvrđeno i u dokaznom postupku, tada pokretanje novog ovršnog postupka (ranije okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare te zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno (13. travnja 2023.), pa i ovaj sud prihvaća razloge iznesene u pravcu tvrdnje kako je došlo do prekida zastare, te da desetogodišnji zastarni rok nije istekao sukladno odredbi 241. ZOO-a, budući da je tuženik podnošenjem novog prijedloga za ovrhu radi ostvarenja tražbine prekinuo tijek zastare.
10. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je podnesenu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP odbijen i zahtjev tužitelja za dosuđenje troškova povodom žalbe.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
