REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-933/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Slatinska banka d.d., Vladimira Nazora 2, Slatina, OIB: 42252496579, koju zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice „Ljekarne Kovačević“, vl. RA, [adresa], koju zastupa punomoćnik Pero Jurić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-863/2003-2 od 20. studenoga 2003., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu poslovni broj P-83/2001-39 od 10. listopada 2002., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice i potvrđuje presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-863/2003-2 od 20. studenoga 2003. u dijelu pod toč. a) izreke u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu poslovni broj P-83/2001-39 od 10. listopada 2002., pod toč. I. izreke u odnosu na tuženicu.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-863/2003-2 od 20. studenoga 2003. u dijelu pod toč. a) izreke u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu poslovni broj P-83/2001-39 od 10. listopada 2002. pod toč. III. izreke. i pod toč. b) izreke u dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja u odnosu na tuženicu pod toč. II. i pod toč. V., te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije nastao Ugovor o kupoprodaji br. 01-2000 od 6. lipnja 2000. i aneks tog Ugovora br. 01-2000 od 8. lipnja 2000., kojeg su sklopili Podravina d.d., kao prodavatelj i tuženica, kao kupac, u toč. II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu i određeno je brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji br. 01-2000 od 6. lipnja 2000. i aneksa tog Ugovora br. 01-2000 od 8. lipnja 2000. te uspostava zemljišnoknjižnog stanja u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] i to u knjigama položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Donjem Miholjcu, kakvo je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe navedenih ugovora, tako da se briše pravo suvlasništva u 1/3 dijela na tim nekretninama s imena tuženika Ljekarne Kovačević, vl. RA iz [adresa] uz istovremeni upis tog dijela nekretnina u vlasništvo tužiteljice, dok je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na Podravina d.d., pod toč. III. i IV. naloženo je tužiteljici Podravini d.d. naknaditi troškove postupka u iznosu od 32.129,42 kn, a preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka Podravine d.d. je odbijen, te je pod toč. V. odlučeno da tužiteljica Slatinska banka d.d., tuženica Ljekarna Kovačević i umješač snose svoje troškove.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice (toč. a) izreke) te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev pod toč. I. i pod toč. III. izreke, dok je žalba tuženice uvažena te je presuda suda prvog stupnja preinačena (toč. a) izreke) u dijelu pod toč. II. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji br. 01- 2000 od 6. lipnja 2000. i aneksa tog Ugovora br. 01-2000 od 8. lipnja 2000. te zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe navedenih ugovora, tako da se briše pravo suvlasništva u 1/3 dijela na tim nekretninama s imena tuženice uz istovremeni upis tog dijela nekretnina u vlasništvo tužiteljice te je naloženo tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 64.258,84 kn (toč. b) izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se drugostupanjska presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila da se revizija odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03) koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. o reviziji tužiteljice odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01).

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 386. ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju revizijski sud na temelju čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

10. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što tužiteljica osnovano ukazuje u reviziji.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije nastao Ugovor o kupoprodaji od 6. lipnja 2000. i aneks tog Ugovora od 8. lipnja 2000., kojeg su sklopili Podravina d.d., kao prodavatelj i tuženica, kao kupac te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju navedenog Ugovora i aneksa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje suvlasništva tuženice uz istovremeni upis tog dijela nekretnina u vlasništvo tužiteljice.

12. U ovoj pravnoj stvari postupak je pravomoćno prekinut u odnosu na tada 1. tuženika Podravinu d.d.

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužiteljica kao kupac s Podravina d.d. sklopila kupoprodajni ugovor 1. prosinca 1994. predmet kojeg su bile nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u ukupnoj površini od 311,20 m2;

- da se tužiteljica nije mogla upisati kao vlasnik jer u to vrijeme nisu bile ispunjene pretpostavke za upis;

- da je tužiteljica stupila u posjed kupljenih nekretnina te je s tuženicom sklopila ugovor o zakupu poslovnog prostora od 97 m2 na određeno vrijeme od 10 godina te je tuženica tužiteljici uredno plaćala zakupninu do prve polovine 2000.;

- da je Podravina d.d. iste nekretnine i to 1/3 prodala tuženici Ugovor o kupoprodaji od 6. lipnja 2000. i aneksom tog Ugovora od 8. lipnja 2000., te se tuženica upisala kao vlasnica kupljenih nekretnina.

14. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje da nisu nastali ugovor i aneks ugovoru o kupoprodaji koji je sklopljen između Podravina d.d. i tuženice, a prihvaća tužbeni zahtjev za brisanje suvlasništva tuženice uz istovremeni upis tog dijela nekretnina u vlasništvo tužiteljice u bitnom s obrazloženjem:

- da okolnost da je predmet prodaje tuđa stvar ne čini ugovor ništavim u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO);

- da tuženica ni u trenutku sklapanja ugovora ni u trenutku podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva nije bila u dobroj vjeri, jer je znala i s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi različito od izvanknjižnog stanja, slijedom čega je tužbeni zahtjev za brisanje suvlasništva u odnosu na tuženicu osnovan na temelju čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZVDSP).

15. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, a preinačava i odbija u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u bitnom s obrazloženjem:

- da je Podravina d.d. kao zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine istu otuđio u granicama svojih ovlasti na temelju pravnog posla, sukladno čl. 115. ZVDSP-a te da je prema odredbi čl. 460. ZOO-a „dopuštena prodaja tuđih stvari“ pa da ta okolnost ne čini ugovor ništavim;

- da je osnova za sklapanje ugovora o kupoprodaji s tuženicom dopuštena jer se radi o stjecanju vlasništva, a što je bila i pobuda ugovornih strana za prijenos vlasništva;

- da izvanknjižni vlasnik nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe prema odredbi čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01 - dalje: ZZK), jer tužiteljici nije povrijeđeno neko njeno knjižno pravo pa da tužiteljica ne može štititi pravo koje nije ni stekla te da brisovni zahtjev u odnosu na tuženicu nije osnovan.

16. U ovoj pravnoj stvari riječ je o višestrukom ugovaranju otuđenja iz čl. 125. ZVDSP- a, kojim je propisano: Kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva (stavak 1.). Brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (stavak 2.). Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila (stavak 3.).

17. Tužiteljica smatra da je kupoprodajni ugovor koji je tuženica sklopila s Podravinom d.d. nije nastao odnosno da je ništav iz razloga što je predmet tog ugovora bila nekretnina koju je Podravina d.d. ranije prodala tužiteljici ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 1. prosinca 1994. te da je pobuda za sklapanje ugovora o kupoprodaji s tuženicom 6. lipnja 2000. i sklapanje aneksa 8. lipnja 2020. nemoralna, jer su i Podravina d.d. i tuženica znali da je sporna nekretnina prodana tužiteljici.

18. Činjenica da je Podravina d.d. prvo sklopila kupoprodajni ugovor s tužiteljicom, a nakon toga istu nekretninu prodala tuženici nije protivna pozitivnim propisima niti moralu društva. Višestruko ugovaranje otuđenja stvari i njegove pravne posljedice regulirane su odredbom čl. 125. ZVDSP-a, a tim propisom nije određeno da bi takvo postupanje imalo za posljedicu ništavost pravnog posla. Ta činjenica nije razlog ništavosti ugovora o otuđenju, već otuđene nekretnine, a to ni u slučaju da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri. U biti navedenom odredbom su regulirane takve situacije, pa ni ponašanje stranaka koje regulira navedeni propis ne može biti protivno propisu ni moralu. Dakle, raspolaganje tuđom nekretninom ne daje pravo vlasniku prodane stvari zahtijevati utvrđenje ništavost ugovora o prodaji, već je vlasnik takve nekretnine ovlašten zahtijevati predaju stvari i izmjenu zemljišnoknjižnog stanja (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud u brojim odlukama primjerice broj Rev-1103/87 od 23. prosinca 1987., Rev-2252/2014 od 9. prosinca 2014., Rev-x-780/2011 od 17. veljače 2015., Rev-1831/2016 od 26. rujna 2017., Rev-272/2013 od 23. svibnja 2017., Rev- 1105/2016 od 15. lipnja 2021. i dr., kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III/37/2014 i U-III-2995/12 od 14. travnja 2015.).

19. Slijedom navedenog pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da sporni ugovor i aneks istom nije ništav po općem pravilu o ništavosti pravnih poslova iz čl. 103. st. 1. ZOO-a, pa je u tom dijelu, na temelju čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu u odnosu na tuženicu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

20. No, donoseći pobijanu odluku drugostupanjski sud nije imao u vidu da se ovdje radi o višestrukom ugovaranju otuđenja nekretnine. Kod višestrukog ugovaranja otuđenja nekretnine sudsku zaštitu od nevaljanog upisa u zemljišnoj knjizi brisanjem tog upisa može tražiti i osoba koja nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava, pa sporni pravni odnos treba razriješiti primjenom odredbe čl. 125. ZVDSP-a, a ne primjenom odredbe čl. 129. ZZK-a kako to pogrešno čini drugostupanjski sud. Naime, drugostupanjski sud je, polazeći od pogrešnog pravnog shvaćanja da se u ovom slučaju radi o brisovnoj tužbi iz čl. 129. ZZK-a, pogrešno zaključio da je tužbeni zahtjev za upis brisanja prava vlasništva tužiteljice neosnovan jer tužiteljica, nije bila uknjižena kao vlasnica dijela na kojem je svoje vlasništvo upisala tuženica i što joj zbog toga knjižna prava nisu mogla biti povrijeđena.

21. Zahtjev tužiteljice da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije provedbe ugovora o kupoprodaji zaključenog 6. lipnja 2000. i sklapanje aneksa 8. lipnja 2020. u slučaju višestrukog otuđenja u svojoj biti je zahtjev za brisanje prava vlasništva u smislu čl. 125. st. 2. ZVDSP-a.

22. Osim toga, u konkretnom slučaju treba imati u vidu i odredbu čl. 122. st. 2. ZVDSP- a kojom je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nepostojanje dobre vjere ima za posljedicu da upis vlasništva kojeg je takva osoba ishodila, nema pravni učinak prema vlasniku otuđenih nekretnina koji je ovlašten zahtijevati uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja.

23. Isto tako čl. 8. ZZK-a propisano je da zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. (st. 1.). Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (st. 2.). Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

24. Budući da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi čl. 125. ZVDSP-a, a ne primjenom odredbi čl. 129. ZZK-a, djelomično je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

25. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa, drugostupanjski sud nije raspravio osnovanost zahtjeva u smislu odredbi čl. 125. ZVDSP-a, u tom dijelu nema mjesta preinaci presude, već je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

26. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP).

27. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić