REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4189/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika: 1. Grad Solin, Solin, Stjepana Radića 42, OIB 40642464411, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sesartić, odvjetnik u Solinu i 2. PLING d.o.o. Solin, Kralja Zvonimira 75, OIB 03562603616, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić&Vrdoljak i partneri d.o.o., odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika PLING d.o.o. Solin protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. broj Gž-657/2023-2 od 28. svibnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj Pn-215/2019 od 24. srpnja 2023., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika PLING d.o.o. Solin za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik PLING d.o.o. Solin je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik PLING d.o.o. Solin je postavio pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
“1. Je li žalbeni sud u svjetlu članka 375. ZPP dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti?
2. Postoji li odštetna odgovornost drugotuženika ako drugotuženik nije pravna osoba koja je temeljem zakona dužna održavati javnu cestu u ispravnom stanju?“
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvo naznačeno pitanje revizijski sud ne smatra pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer se pod tim pojmom ne podrazumijeva pitanje o primjeni materijalnih ili postupovnopravnih normi u konkretnim slučajevima, već se pod pravnim pitanjem u smislu te odredbe podrazumijeva opće pitanje o načinu na koji se razrješavaju dvojbe o primjeni prava koje se pojavljuju u većem broju slučajeva koji su u bitnim elementima podudarni.
Pravna pitanja zbog koji se podnosi revizija na temelju čl. 385. st. 1. ZPP moraju biti postavljena tako da se odgovorom na to pitanje na opći način otklanjaju nedoumice u tumačenju i primjeni prava u činjenično i pravno podudarnim situacijama te istovremeno o tom pitanju treba ovisiti rješenje o sporu u kojem se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije.
6. Drugo naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u odluci Rev-1662/2010-2 od 14. ožujka 2012., prema kojem, i pravna osoba koja je na temelju ugovora sklopljenog s upravom za ceste preuzela neposrednu obvezu održavanja i čišćenja ceste odgovara za štetu trećim osobama, ako je ta šteta uzrokovana neispunjenjem obveza iz tog ugovora (kao u odluci revizijskog suda posl. broj Rev-94/2017 od 20. rujna 2022.).
6.1. Revizijski sud je na sjednici Građanskog odjela održanoj 8. rujna 2022. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022-14 koje glasi: „Osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati javnu cestu odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja ceste.“ Obrazlažući navedeno pravno shvaćanje ovaj sud smatra da onaj tko je u skladu sa zakonskim ovlastima prenio na drugoga zakonsku obvezu održavanja javne ceste ne može se prema trećima osloboditi obveze naknade štete uslijed neodržavanja javne ceste, a jednako tako se ne može osloboditi te obveze ni onaj koji je od osobe, koja je po zakonu dužna održavati javnu cestu, tu obvezu preuzeo ugovorom. Drugotuženik je slijedom toga postao obveznik održavanja javne ceste i obveznik naknade u okviru sklopljenog ugovora s prvotuženikom.
7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
