REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4180/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-238/2024-5 od 26. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1089/2020-25 od 18. siječnja 2024., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije tuženika.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na slobodu izražavanja.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku PJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], platiti tužitelju HJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.981,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. svibnja 2020. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.816,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2024. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 08. svibnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.981,68 eura od 07. svibnja 2020. godine do 08. svibnja 2020. godine kao neosnovan.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Tuženik PJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je o svom trošku, po pravomoćnosti ove presude, istu objaviti u prvoj sljedećoj objavi na internetskom portalu Telegram.hr i u prvoj sljedećoj emisiji „News Room“ koja se emitira na N1 televiziji ili u drugoj odgovarajućoj emisiji N1 televizije, u cijelosti i bez komentara pod prijetnjom ovrhe“.
kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, dok se žalba tužitelja odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1089/2020-25 od 18. siječnja 2024.:
1. potvrđuje:
a) u dijelu točke I. izreke presude kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.654,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. svibnja 2020. do isplate i trošak parničnog postupka u iznosu 1.294,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2024. do isplate,
b) u točkama II., III., IV. i V. izreke,
2. preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke presude pa se sudi:
„Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja protiv tuženika radi naknade neimovinske štete za iznos 1.327,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. svibnja 2020. do isplate i dio zahtjeva za naknadom parničnih troškova za iznos 522,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2024. do isplate.“
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja žalbe i odgovora na žalbu.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja žalbe.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik podnosi dva prijedloga za dopuštenje revizije oba od 4. svibnja 2025. u kojima postavlja ista pitanja:
„1) Ako drugi sazna za kritičko (za potrebe ovog pitanja neka bude uvredljivo i klevetničko) mišljenje o sebi iz javnog medija (novine, Internet, TV i slično) jer je ono javno dostupno svima, je li za štetu koju ta osoba trpi odgovorna osoba koja je takvo mišljenje napisala u zatvorenom (ne-javnom) pismu i uputila ga adresatu, osoba kojoj je to pismo upućeno (adresat) koji ga je otkrio novinaru ili novinar koji je pismo objavio?
2) Postoji li odgovornost za štetu zbog javno iznesenog (kritičkog) mišljenja o nekome ako je tako izneseno mišljenje interpretacija mišljenja koje je prethodno donijelo za to nadležno stručno tijelo (ili osoba) u obavljanju povjerene mu zadaće?
3) Je li sud koji utvrđuje povredu nekog prava dužan provesti „test ravnoteže“ ako je do povrede tog prava došlo tako što se počinitelj povrede tog prava koristio svojim jednakovrijednim pravom koje mu pripada? Odnosno, je li sud koji o tome odlučuje prilikom „testa ravnoteže“ između jednakovrijednih prava dužan uzeti u obzir i javni interes kada je očito da javni interes postoji?
4) Stoji li tvrdnja da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti i radi li se uopće o širini odgovornosti u slučaju kada građanski i kazneni sud istu činjenicu (tj. činjenično stanje) različito interpretiraju?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Istovremeno poziva se i na postojanje razloga iz čl. 385.a st. 2 ZPP-a zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu privatnosti iz razloga što sudovi nisu proveli test razmjernosti između zaštite oba ta prava.
5. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog.
6. Prijedlog je nedopušten.
7.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tuženik zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
7.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
7.3. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
7.4. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
7.5. Posebno glede pitanja vezanog za postojanje kaznene presude valja istaknuti da ti argumenti nisu odlučni jer je presuda u kaznenom postupku protiv tuženika broj K- 827/2020 donesena 3. travnja 2024., a presuda suda prvog stupnja u ovoj stvari 18. siječnja 2024. pa se ta činjenica nije niti mogla razmatrati u žalbenoj fazi postupka, već može jedino biti eventualno osnov za ponavljanje ovog parničnog postupka.
8. Glede isticanja povrede ustavnog i konvencijskog prava prema ocjeni ovog suda sud drugog stupnja je u svom obrazloženju proveo test razmjernosti između prava na slobodu izražavanja i prava na privatnost, makar to nije eksplicitno naveo jer je cijenio sve okolnosti slučaja, položaj stranaka unutar akademske zajednice, izrečene inkriminirajuće tvrdnje tuženika o tužitelju pa je time i izveo zaključak da pravo na ljudsko dostojanstvo, čast i ugled tužitelja preteže nad pravom tuženika na slobodu izražavanja koje i po čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava ima ograničenja kada su prava drugih u pitanju pa time nije niti učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno ljudsko pravo na koje se poziva odlukom sudova nižeg stupnja.
9. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
10. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. u svezi s čl. 155. ZPP-a jer je ocijenjeno da radnja sastava odgovora na prijedlog nije bila potrebna niti nužna u ovoj fazi postupka jer u odgovoru na prijedlog nije iznesen niti jedan argument koji bi bio ključan da bi se u ovoj stvari odlučilo kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
