REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4346/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Velimir Švigir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Sinanović, odvjetnica u Poreču, radi utvrđenja i označavanja međe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-787/2022-6 od 8. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P- 7/2021 od 28. lipnja 2025., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-787/2022-6 od 8. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo broj P-7/2021 od 28. lipnja 2025. pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja koja su tužitelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Ovdje treba navesti da prvo i drugo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od pogrešne subjektivne ocjene predlagatelja da su u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Treće i četvrto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer iz utvrđenja sudova proizlazi da tužitelji dokazima izvedenim tijekom postupka nisu dokazali svoje pravo na posjed sporne nekretnine, a kamoli jače pravo na posjed. Nadalje, prema ocjeni vijeća niti ostala pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na pitanja formulirana na način kako su to učinili tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije ovise o konkretnim, odlučnim činjenicama, utvrđenim dokazima izvedenim tijekom pojedinog parničnog postupka. Stoga na tako formulirana pitanja nije moguće dati odgovor koji bi bio univerzalno primjenjiv u sličnim ili istim činjeničnim situacijama.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su im pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i to: pravo na nepovredivost vlasništva treba navesti da su tužitelji, nezadovoljni pobijanom drugostupanjskom presudom u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosili navode koji se dijelom svode na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. Što se tiče navoda tužitelja koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak u ovoj pravnoj stvari odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba, a da odluke nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, jer su nižestupanjske presude detaljno obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge.
6. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelji navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
