REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4341/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva 3, protiv tuženika: 1) Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, Narodnog doma 2 B, 2) AH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik u Labinu, Rudarska 1 i 3) ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-708/2023-2 od 3. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-169/2021-56 od 17. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-708/2023-2 od 3. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-169/2021-56 od 17. kolovoza 2023. te postavila sljedeća pravna pitanja:

„1. A) da li se presuda koja se ne temelji ni na jednom propisu materijalnog prava može uopće donijeti, odnosno može li se provjeriti, odnosno da li takva presuda uopće ispunjava uvjete pravičnosti i može li se postupak kojeg je proveo sud drugog stupnja smatrati arbitrarnim, kada u presudi koju je donio, ne navodi ni jedan propis materijalnog prava?

2. A) Može li se presudom suda drugog stupnja, preinačiti prvostupanjska presuda, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i to temeljem odredbe iz čl. 373.toč.3. ZPP-a, bez navođenja točnih i preciznih odredbi propisa materijalnog prava, odnosno točnog naziva zakona i članka, koje je primijenjeno u konkretnom slučaju, kao i bez navođenja i jasnog obrazloženja o tome koje su konkretne odredbe materijalnog prava u postupku pred sudom prvog stupnja, pogrešno primijenjene?

3. A) Da li se propusti državnih tijela, koja nisu na vrijeme i na zakonit način, odlučili o zahtjevu pravnog prednika tužiteljice za priznanje prava vlasništva na nekretnini mogu tumačiti i prebacivati na teret građana, i to sa vremenskim odmakom od ukupno 84 (!) godine (razdoblje nedvojbeno utvrđenog posjedovanja, i to od 1937.g., pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 2021. god.), odnosno da li se „šutnja“ – nepostupanje državne vlasti u smislu poduzimanja vlasničko-pravnih ovlaštenja, može tumačiti na teret građana?

B1) da li je sud drugog stupnja, kada je odlučivao o poštenju posjeda, a za koje sam utvrđuje da je prednik tužiteljice, ŠH, postao nepošten 1963. god., bio dužan primijeniti odredbe iz paragrafa 326. i 328. Općeg građanskog zakonika (OGZ), kojima je uređeno pitanje kvalitete posjeda, i to na način da se čak i u dvojbi, po samom zakonu, posjed ima smatrati poštenim, te da li, ukoliko te odredbe nije primijenio, pogrešno primjenjuje materijalno pravo?

Također, da li je sud bio dužan primijeniti odredbu iz paragrafa 1463. OGZ-, kojom je propisano da čak i da je pravni prednik tužiteljice bio nepošten, da se to nepoštenje, automatizmom ne odnosi na nju, odnosno da njoj to ne smeta da započne dosjelost od početka svojeg dosjedanja?

B2) da li je sud drugog stupnja bio dužan utvrđivati poštenje, odnosno nepoštenje posjeda u odnosu na 1937. god., od dana kada je nedvojbeno utvrđeno da je pravni prednik tužiteljice ušao - stupio u posjed predmeta spora, te da li je, u skladu sa time, kada ta činjenica nije utvrđivana, sud drugog stupnja bio ovlašten primijeniti odredbu iz čl. 373.toč.3. ZPP-a, ili je bio dužan primijeniti odredbu iz čl. 369. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje i raspravljanje, i to pogotovo kraj činjenice što je paragrafom 1463 OGZ-a, bilo propisano da nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nasljedniku da započne svoje vrijeme dosjedanja?

Da li je i tužiteljica, automatizmom postala nepoštena posjednica, pod pretpostavkom da je njen, jedan od pravnih prednika, bio nepošten posjednik i na kome je teret dokaza nepoštenja posjeda.

B3) Može li se samom činjenicom što je neka stranka, uspjela riješiti imovinsko-pravno stanje na jednom dijelu posjeda, automatizmom smatrati nepoštenim posjednikom za drugi dio posjeda, kojeg nije uspjela riješiti sa državom?“.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23.- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1486 m2 i dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 308 m2 koji su u skici mjerničkog vještaka Tina Verbanca od 17. svibnja 2023. označeni ružičastom, odnosno plavom bojom, kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženici priznaju i trpe da se temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, upiše kao vlasnica.

5.1. Tužiteljica tvrdi da su njezini prednici te ona osobno dijelove predmetnih nekretnina stekli dosjelošću, jer ih nitko nikada nije smetao u njihovom mirnom korištenju, odnosno, da su njezini roditelji: majka ZH i otac LH koristili ih čitav život, a prije njih njezin djed i baka po majci: Ž i ŠH.

5.2. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice te zaključio da je iz Prijavnog lista iz 1971. izrađenom na temelju Rješenja o uzurpaciji iz 1963. razvidno što čini uzurpirane dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno što čini čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je doista u svom zahtjevu za priznanje uzurpiranog zemljišta u vlasništvo ŠH naveo da je uzurpirao zemljište od 1000 m2 te da bi bilo točno da je prednik tužiteljice (ŠH) znao čije je zemljište uzurpirao. Međutim, mišljenja je da prednik tužiteljice ŠH nije znao da je ono što je stvarno držao u posjedu od 1937. prikazano na skici odnosno u Prijavnom listu te da u vrijeme donošenja Rješenja Komisije za uzurpacije iz 1963. nije bilo tehnoloških (tehničkih) mogućnosti niti mjernih instrumenata kao danas, pa činjenica da prijepor nije ucrtan na mapi iz 1971. ne znači da i ti dijelovi nisu bili obuhvaćeni uzurpacijom, budući da, kako smatra, utuženi dijelovi čine cjelinu s čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] budući ima vidljivu među koja je ograđena žičanom ogradom koja se tamo nalazi "dugi niz godina".

5.3. Pravilno međutim drugostupanjski sud navodi da s obzirom na činjenicu da je po zahtjevu prednika tužiteljice ŠH iz 1958. da mu se prizna pravo vlasništva na zauzetom zemljištu, dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1000 m2, izvršen očevid na licu mjesta 16. svibnja 1963. i utvrđeno da isti koristi "navedene čest. od 1937. godine" te da je sagradio stambenu zgradu, dvorište i vrt na tom dijelu pa mu je Rješenjem Komisije za uzurpacije i priznat u vlasništvo zatraženi dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je Prijavnim listom iz 1971. i odcijepljen te je dobio nove katastarske oznake (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), ŠH, djed tužiteljice, nije bio pošteni posjednik spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica], odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastale od čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o., jer je znao da su one vlasništvo tuženice pod 1) Republike Hrvatske budući su mu dijelovi iste nekretnine od 1963. već priznati u vlasništvo na temelju uzurpacije, a 1971. su ti dijelovi odcijepljeni od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je djedu tužiteljice ŠH bilo poznato jer je i potpisao Prijavni list iz 1971., te su cijepanjem nastale čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a bilo je poznato i slijednicima ŠH, njegovoj kćeri ZH, pa prednici tužiteljice i unatoč eventualnom posjedu prijepora nisu imale kvalitetu posjeda (pošteni posjed) na temelju koje bi stekli pravo vlasništva prijepora dosjelošću.

6. U odnosu na prijedlog tužiteljice revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer njima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.

6.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji se temelji na postavljenim pitanjima, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 387. i čl. 389.b st.1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke.

8. Tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.

8.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da je drugostupanjski sud u svojoj presudi odgovorio na sve odlučujuće navode tužiteljice. Odluka je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug