REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-251/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju JC, diplomirana pravnica, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2023/2019-2 od 16. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2418/2013 od 5. ožujka 2019., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, na ime troškova liječenja i naknada plaća za vrijeme bolovanja, ukupno 18.931,14 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je djelomično odbijen, za plaćanje s istog osnova, ukupnog iznosa od 136.309,82 kune s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku 10.204,81 kunu s osnova troška postupka (točka III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama II. i III. izreke.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4400/2021-2 od 14. prosinca 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2023/2019-2 od 16. listopada 2020. zbog pravnog pitanja:
"Ima li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kao pravni slijednik Hrvatskog zavoda za osiguranje zaštite zdravlja na radu, pravo na naknadu štete od tuženika, kao osiguravajućeg društva koje je platilo funkcionalnu premiju za godinu u kojoj je nastao štetni događaj, na ime troškova nastalih uslijed priznate ozljede na radu nastale za vrijeme važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08), koji su plaćeni nakon 1. siječnja 2011., sve u kontekstu tumačenja odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) kojima se regulira institut ugovora o osiguranju, kao i odredaba Pravilnika o načinu plaćanja i izvješćivanja te postupku i ovlaštenju za nadzor obračunavanja i plaćanja prihoda po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ("Narodne novine" broj 118/2009.)?".
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Jesu li troškovi liječenja i naknade za bolovanje osiguranika tužitelja s osnove priznate ozljede na radu, a koje je tužitelj platio nakon 1. siječnja 2011. pokriveni propisanom funkcionalnom premijom u iznosu od 10% (pa poslije 7% pa 4%) od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema čl. 53. st. 1. točka 10. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11 i 22/12), odnosno da li ih tužitelj ima pravo potraživati?
2. Je li činjenica da je kod tuženika bila sklopljena polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sama po sebi dovoljan dokaz da je po konkretnoj polici funkcionalna premija doista i plaćena ili je tuženik dužan tijekom postupka navedeno dokazati valjanim dokazima sukladno čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku?".
5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužitelja iznesene u reviziji i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je nedopuštena.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
7.1. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da se revizija iz čl. 382. ZPP može podnijeti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Iz sadržaja prvog pravnog pitanja postavljenog u reviziji proizlazi da nije riječ o pravnom pitanju za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije jer je pitanje naznačeno u prijedlogu utemeljeno na drugom pravnom osnovu od onog za koje je podnošenje revizije dopušteno. U odnosu na drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, revizijski sud nije dopustio podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
9. Odredbom čl. 392. st. 7. ZPP je propisano da je revizija iz čl. 382. ZPP nedopuštena i ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena ili ako revizija nije podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. Budući da je tužitelj reviziju podnio zbog pravnih pitanja zbog kojih mu podnošenje revizije nije dopušteno, revizija je na temelju čl. 392. st. 1. i 7. ZPP odbačena kao nedopuštena i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
