REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2641/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije i prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4813/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8298/2021-39 od 17. lipnja 2024., na sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

IV. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4813/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8298/2021-39 od 17. lipnja 2024. u kojem je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, koja su važna za odluku u sporu, a koja glase:

„(i.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

(ii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(iii.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?“.

1.2. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi i da su mu u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) povrijeđena slijedeća prava: pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj je sud ocijenio da nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

4. Naime, u pogledu prvog, drugog i trećeg pitanja naznačenog u prijedlogu, treba reći, da pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/20 od 3. studenoga 2020., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i dr., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke.

6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

7. U odnosu na navode tuženika u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom ovaj sud je stava da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da su tuženiku povrijeđena temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.

8. Prema tome, kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke.

9.1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4813/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8298/2021- 39 od 17. lipnja 2024. u točki II. njene izreke. Postavila je pravno pitanje koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, koje je važno za odluku u sporu, a koje glasi:

„Ukoliko su po osnovi jednostrano promjenjive kamatne stope u kreditu sa valutnom klauzulom vezanom uz CHF, plaćeni i preplaćeni mjesečni anuiteti, koji su dospjeli i plaćeni nakon 13.06.2019., veže li se početak zastarijevanja i teče li zastarni rok za povrat tako preplaćenih iznosa za trenutak pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu P1401/2012 (13.06.2014.), ili za trenutak kada su anuiteti faktički plaćeni i preplaćeni?“.

9.2. Tužiteljica se poziva na presudu Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-59/2024 od 19. veljače 2024. te naznačuje da praksa viših sudova nije jedinstvena i time ukazuje na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9.3. Nadalje, tužiteljica navodi da su joj u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP povrijeđena slijedeća prava: pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije.

10. Tuženik u odgovoru na prijedlog tužiteljice predlaže odbaciti tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten i obvezati je na naknadu prouzročenih troškova tuženiku.

11. O pitanju početka tijeka zastare za potraživanja imalaca kredita na ime ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena primjena promjenjive kamatne stope bez suglasnosti dužnika po odluci same banke (tuženika), ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje u odlukama poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i poslovni broj Rev-1404/2018 od 17. travnja 2019. i dr., a pobijana odluka je u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem da je početak zastarijevanja za povrat preplaćenih iznosa vezan za trenutak pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 (13. lipnja 2014.).

12. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci u točki III., a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. IV. izreke.

13. Tuženiku nije dosuđena naknada troška sastava odgovora na prijedlog (točka V. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a). Naime, svi navodi iz odgovora na prijedlog ponavljajući su i općeniti s tim da su izneseni tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka te stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić