REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2275/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Tamari Crnković Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Vončinina ulica 3, Zagreb, zastupanog po punomoćniku PK, dipl.iur. s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-6/2025-2 od 30. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1099/2022-22 od 16. prosinca 2024., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-6/2025-2 od 30. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1099/2022-22 od 16. prosinca 2024.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za koju tvrdi da joj tuženik nije isplatio u spornom razdoblju, sukladno odredbi članka 125. Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. (Klasa: 003- 01/2018-1/228, Urbroj: 345-100/424- 2018-1 sklopljen 29. lipnja 2018. - dalje u tekstu: KU) i članka 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. (dalje u tekstu: Pravilnik), prema kojim odredbama joj pripada pravo na povećanje koeficijenta s 3,20 (po kojoj je tuženik isplaćivao plaću) na 3,60 kao najvišeg koeficijenta unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada tužiteljica.
3.2. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice, ocjenjujući da je sadržaj odredbe čl. 125. KU te čl. 5. Pravilnika jasan i nedvojben te regulira situaciju promjene akata poslodavca na temelju kojih se utvrđuje plaća, a radnik zadržava isto radno mjesto i predviđa dva uvjeta: da je radnik navršio 60 godina starosti ili da radniku do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (što je kod tužiteljice nesporno), kao i da u skladu s odredbom čl. 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), odredbe ugovora treba tumačiti i primjenjivati onako kako glase pa da je stoga neosnovana interpretacija tuženika da bi se odredba trebala tumačiti i primjenjivati isključivo kao mehanizam sprječavanja smanjenja plaće radnika.
3.3. U okolnostima konkretnog slučaja, prema ocjeni revizijskog suda postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu obzirom su sudovi ocijenili da je odredba čl. 125. KU jasna pa nema potrebe njenog tumačenja.
4. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 5. studeni 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
