REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3197/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320 Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-814/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1879/2024-10 od 28. studenog 2024., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na istaknute povrede temeljnih prava

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-814/2024-2 od 15. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1879/2024-10 od 28. studenog 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora kojom se ugovara naknada za obradu kredita (čl.10. st.1. Ugovora o kreditu) suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81.st.1. ZZP/03 isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti bio dužan uzeti u obzir ukoliko je odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, sve u smislu odredbi čl. 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi čl. 83. i 100. ZZP?

2. Uzima li se u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora vrijednost premeta spora naznačena za deklaratorni, a koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva za činidbu?

3. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbi čl. 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?“

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje pobijana drugostupanjska oduka je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev- 673/2023-2 od 13. veljače 2024. U odnosu na treće postavljeno pravno pitanje tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30.lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

4.2. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje valja reći da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer tuženik uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio žalbu, a što je bio dužan u smislu odredbe članka 387. stavka 3. ZPP-a, pa samim time nije moguće provjeriti je li navedeno isticao i u žalbenom postupku tj.je li prethodno iscrpio pravni put u smislu odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.

6. Tuženik u prijedlogu ističe kako su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo zbog čega mu je povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustava) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17). U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da su učinjene povrede prava na koja se tužitelj poziva u prijedlogu.

7. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek