REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3771/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice APĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Petričević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te u pravnoj stvari protutužitelja INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv protutuženice APĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Petričević, odvjetnik u Zagrebu, radi sudskog raskida, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-126/2024-2 od 20. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-295/2024-115 od 21. listopada 2024., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužene.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„I Utvrđuje se da Odluka tuženika-protutužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. siječnja 2012. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice-protutuženice APĐ kod tuženika-protutužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. nije prestao. II Nalaže se tuženiku-protutužitelju INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. vratiti tužiteljicu-protutuženicu APĐ na rad na poslove direktora Sektora korporativnih komunikacija i priznati joj sva prava i obveze koje proizlaze iz Ugovora o radu br. 02-31/2/1/230/10.
III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. koji glasi:
"Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja na radnom mjestu Direktor korparativnih komunikacija, br. 02-31/2/1/230/10 , s danom 22.3.2013. god.
Nalaže se tužiteljici-protutuženoj plaćanje parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama, od dana presuđenja pa do konačne isplate."
IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. naknaditi tužiteljici-protutuženici APĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (slovima: šest stotina dvadeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
V Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. za naknadu troška postupka u iznosu od 18.405,92 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja:
„Je li tuženik prekludiran u dostavi dokumentacije, odnosno da li je sud dužan uzeti u obzir dokumentaciju prilikom donošenje odluke, u slučaju kada je uvid u dokumentaciju predložen i dostava iste naložena od strane suda prije zaključenja prethodnog postupka, a dokumentacija je dostavljena nakon proteka sudskog roka?
Utječe li okolnost da sud u rješenju, kojim određuje rok stranci za dostavu dokaza, propusti upozoriti stranku na posljedice propuštanja navedenog roka, na mogućnost stranke da dostavi takve dokaze i nakon proteka određenog sudskog roka i da se takvi dokazi uzmu u obzir prilikom donošenja odluke suda?
Je li sud dužan uzeti u obzir dokaz koji je predložen prije zaključenja prethodnog postupka, a dostavljen nakon proteka sudskog roka određenog za njegovu dostavu, ako uzimanje u obzir navedenog dokaza obzirom na stadij postupka, odnosno okolnost da niti jedna sudska radnja nije morala biti odgođena, odnosno dostava dokumentacije nije bila od utjecaja na trajanje i tijek postupka?
Postoji li povreda odredaba Zakona o parničnom postupku ako sud tijekom prethodnog postupka pozove stranku na dostavu dokumentacije u određenom (sudskom) roku pri čemu u raspravnom rješenju nije upozorio stranku tim rješenjem na posljedice propuštanja roka, a potom odbije taj dokazni materijal koristiti u postupku s obrazloženjem da je dostavljen izvan roka?
Predstavlja li povredu Zakona o parničnom postupku selektivni odabir dijelova iskaza svjedoka, imajući u vidu obvezu primjene odredbe čl. 8. istog zakona od strane suda? Predstavlja li povredu odredbi Zakona o parničnom postupku prihvaćanje iskaza svjedoka od strane suda, a s obrazloženjem da su isti iskazi u skladu s materijalnom dokumentacijom, iako navedene dokumentacije nema u spisu?
Može li sud temelji svoju odluku o nedopuštenosti otkaza isključivo na iskazima svjedoka koji su bili (ili jesu) u radnom odnosu kod tuženika hijerarhijski u podređenom položaju u odnosu na tužiteljicu potpuno zanemarujući iskaze ostalih svjedoka (nadređenih osoba tužiteljici), odnosno bez obrazloženja razloga zbog kojih tim nadređenim svjedocima nije poklonjena vjera u pogledu utvrđenja bitnih okolnosti za donošenje odluke o otkazu?
Predstavlja li povredu odredbi Zakona o parničnom postupku odluka suda koja se temelji isključivo na iskazima odabranih svjedoka pri čemu sud nije dao cjelovitu ocjenu svih provedenih dokaza, odnosno razloge zbog kojih nije uzeo u obzir dijelove iskaza ili iskaze drugih svjedoka, posebice u situaciji kada su u radnom sporu provedeni većinom personalni dokazi?
Je li sud povrijedio načelo traženja materijalne istine selektivnim tumačenjem i odabirom iskaza svjedoka, neobrazlažući zašto neke iskaze uzima u obzir, a neke ne uzima u obzir te odbijajući provesti jedini objektivan dokazni prijedlog - aktuarsko vještačenje?
Je li sud povrijedio odredbe Zakona o parničnom postupku ako pri donošenju odluke prihvaća dijelove iskaza svjedoka, a dijelove ne prihvaća bez obrazloženja kako je razlučio koji dio iskaza prihvatiti, a koji ne?
Je li sud dužan provesti sveobuhvatnu analizu i ocjenu svih provedenih dokaza i tvrdnji tuženika kao poslodavca radi utvrđenja postojanja okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, ako je zahtjev za sudski raskid ugovora o radu podnio poslodavac?
Je li sud prilikom utvrđenja postojanja okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, a po postavljenom zahtjevu poslodavca za sudski raskid, dužan cijeniti i navode i dokaze koji takvu nemogućnost radnog odnosa dokazuju i na strani poslodavca u njegovom interesu, kao i na strani radnika?“,
za koja ističe da odgovaraju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog je odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrđeno je da Odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 3. siječnja 2012. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, a odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio da se donesena presuda kojom se određuje sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika na radnom mjestu
- direktor korporativnih komunikacija broj: 01-31/2/1/230/10 s danom 22. ožujka 2013.
6.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tuženik zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te iscrpnu i sveobuhvatnu ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
6.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse. Time postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
6.3. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
7. Na kraju ovaj sud nalazi potrebnim ukazati sudovima nižeg stupnja da u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, već jedino institut protutužbe koju u istoj parnici podnosi tuženik, no on time ne postaje protutužitelj niti tužitelj postaje protutuženik, a činjenica što se tuženik, koristio svojim procesnim ovlaštenjem iz čl. 189. ne mijenja njegovu ulogu i on ostaje tuženik tijekom čitavog postupka.
Zagreb, 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
