REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3956/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-1570/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-307/2022-53 od 31. svibnja 2023., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1570/2024-2 od 11. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-307/2022-53 od 31. svibnja 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pravna pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Da li pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) ocjenjuje samostalno, te da li je za ocjenu nastupa zastare na tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini neimovinske štete iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. ZOO odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe.
2. Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 138/2023 – dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja je obvezana platiti parnični trošak onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuje i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda Tarifom koja je stupila na snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtjeva/sudi naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27.10.2023, Pž-2450/2023-2 od 30.08.2023., Pž-3919/2023-2 od 06.12.2023., Pž-2057/2023-2 od 24.01.2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenog 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18.07.2013., Zahtjev br. 28963/10), Stankiewicz protiv Poljske (Presuda od 06.04.2006., Zahtjev br. 46917/99), Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Presuda od 06.09.2016., Zahtjev br. 72152/13), Čolić protiv Hrvatske (Presuda od 18.11.2021., Zahtjev br. 49083/18), te da li takvo suđenje ima za posljedicu povredu prava iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014)?".
3. Nadalje, tuženik tvrdi da mu je drugostupanjski sud odstupajući od već zauzetih pravnih shvaćanja u sudskoj praksi povrijedio ustavno pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer je drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na prvo pitanje utemeljena na shvaćanju koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama Rev 134/2024-2 od 5. lipnja 2024., Rev 429/2024-2 od 12. lipnja 2024., Rev 184/2024-2 od 5. lipnja 2024. i dr., dok je u odnosu na drugo pitanje naznačeno u prijedlogu pravno shvaćanje drugostupanjskog suda također podudarno shvaćanju ovog suda izraženom u odluci Rev 562/2024-2 od 7. svibnja 2024. i dr., a osim toga ne nalazi se da bi u pogledu istih trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu ovoga suda.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.
7. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći da je ovaj sud stava da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu. Stoga, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP), nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
8. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
