REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1650/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajne mase G M T d.o.o. u stečaju, Rijeka, Verdieva 1, OIB: 16137419082, zastupanog po punomoćnici Jasminki Hodžić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupanog po punomoćniku Veljku Kneževiću, odvjetniku u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Stečajne mase GMT-Ambienta d.o.o. u stečaju, Rijeka, A. Starčevića 5, OIB: 01599957827, zastupanog po punomoćniku Zinku Grguriću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2483/2020-3 od 4. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-90/2019-22 od 20. svibnja 2020., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2483/2020-3 od 4. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 90/2019-22 od 20. svibnja 2020. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„Kada osoba- zakupnik na temelju pravne osnove izvrši ulaganja u imovinu druge osobe - zakupodavca (poslovni prostor u vlasništvu zakupodavca) primjenjuje li se na pitanje povrata izvršenih ulaganja između njih pravila o stjecanju bez osnove, u situaciju kada je ugovor o zakupu raskinut/prestao prije isteka ugovorenog roka te je zakupnik prije isteka ugovorenog roka napustio poslovni prostor i predao ga u posjed zakupodavcu?
Kada je zakupnik izvršio ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu zakupodavca, koji je koristio temeljem Ugovora o zakupu, a taj ugovor je raskinut prije isteka vremena na koji je sklopljen te je zakupnik prije isteka vremena na koje je ugovor sklopljen napustio i predao u posjed zakupodavcu poslovni prostor, ima li zakupnik pravo na povrat izvršenih ulaganja?
Kada drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, predmet vrati na ponovi postupak s jasnom uputom prvostupanjskom sudu, a prvostupanjski sud ne postupi po uputi drugostupanjskog suda i ne otkloni apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano drugostupanjskom odlukom niti uvaži ostale upute njegove upute, je li drugostupanjski sud u takvoj situaciji dužan sam provesti postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom ili je drugostupanjski sud ovlašten upustiti se u tumačenje materijalnog prava, zanemarivši pritom apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ranije ukazao, a one u ponovljenom prvostupanjskom postupku nisu otklonjene i zanemarivši pritom vlastita pravna shvaćanja u pogledu primjene materijalnog prava?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine
- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), kao i pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje sadržana u prijedlogu tužitelja, treba reći da navedena pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu. Naime, nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši osnovanima tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja (na temelju utvrđenja da je tužitelj ustupio predmetno potraživanje trećoj osobi) i prigovor neosnovanosti potraživanja (uslijed okolnosti da se tužitelj na temelju odredaba ugovora o zakupu sklopljenih s tuženikom odrekao prava na potraživanje naknade za radove i uređaje koji su izvedeni i ugrađeni u poslovnim prostorima tuženika koji su bili predmet zakupa), dok su ujedno ocijenili i kako tužitelj nije dokazao visinu predmetnog potraživanja.
6. Slijedom navedenog, s obzirom da se prva dva postavljena pitanja tužitelja odnose na pitanje prava zakupnika na povrat izvršenih ulaganja nakon raskida ugovora o zakupu, odnosno na osnovu tužbenog zahtjeva, to odgovor na postavljena pitanja ne bi utjecao na odluku u ovom sporu, budući da je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim i zbog razloga na koja se postavljena pitanja ne odnose.
7. Pritom ujedno valja istaknuti kako pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda (primjerice, broj Rev-1141/2021-2 od 9. srpnja 2024. i broj Rev-x-654/09-2 od 18. lipnja 2013.), pri čemu nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu, dok u odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj (broj Rev-1000/2006 od 11. srpnja 2007., broj Rev-x-1032/2016 od 30. listopada 2018. i broj Rev-675/2021 od 28. veljače 2024.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa činjeničnim utvrđenjima u ovom predmetu.
8. U pogledu trećeg postavljenog pitanja sadržanog u prijedlogu tužitelja, valja istaknuti da isto pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
10. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva i pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
11. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
