REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4510/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru protiv tuženika EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 36/2025-3 od 22. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P- 87/2024-19 od 5. studenoga 2024., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-36/2025-3 od 22. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P-87/2024-19 od 5. studenoga 2024. zbog pravnih pitanja:
1. „Da li podnošenje revizije i znanje za podnošenje revizije generalno isključuje pravo na legitimno očekivanje da tuženik zadrži ovršno naplaćene plaće prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi ili svaki konkretni slučaj treba u smislu legitimnog očekivanja procjenjivati prema činjenicama i dokazima u tom predmetu i već postojećim odlukama VSRH po reviziji u istovrsnom predmetu i istom revizijskom pitanju kao i praksi i stavu ESLJP po pitanju mirnog vlasništva?
2. Da li je ovršno naplaćena plaća tuženika temeljem pravomoćne i ovršne presude u kontekstu stava ESLJP kada se radi o potraživanjima postala njegovo mirno vlasništvo, jer je to potraživanje bilo dovoljno utvrđeno da se može izvršiti, kao i kada pravo vlasništva u nacionalnom pravnom sustavu podliježe opozivu u određenim okolnostima to ne znači da ono ne predstavlja vlasništvo u smislu čl. 1 Protokola br. 1.?
3. Da li je tuženik dužan vraćati zakonske zatezne kamate preko iznosa koji je legalno mogao ostvariti na ime kamata u bankama u Republici Hrvatskoj oročenjem naplaćenih novčanih sredstava po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, budući su kamate po oročenju u svim bankama desetak puta manje od zakonskih zateznih kamata te da li je presuđenjem na platež zakonskih zateznih kamata preko iznosa koje je legalno moguće ostvariti oročenjem narušeno načelo ravnopravnosti i ravnoteže jer tuženik nema nikakovu mogućnost ostvariti prihod u visini zakonskih zateznih kamata na iznos naplaćen temeljem pravomoćne i ovršne presude i da je do obračuna kamata imao oročen sav naplaćeni novac na ime plaća?
4. Da li selektivno podnošenje tužbe Republike Hrvatske samo prema tuženiku radi vraćanja stečenog bez osnove temeljem iste pravomoćne i ovršne presude po kojoj su po tužbi tuženika naplaćeni i drugi stjecatelji na proračunske račune predstavlja diskriminaciju tuženika te povredu prava na ravnopravnost i jednakost pred zakonom?
5. Da li se može uzeti u obračun međusobnih potraživanja stranaka kao osnovano potraživanje tužitelja Republike Hrvatske iz prethodnog postupka, konkretno parnični trošak koji je neto iznos i koji je bio točno određen pravomoćnom presudom, ako to potraživanje nije kao takovo navedeno u zahtjevu za mirno rješenje spora već je samo u izreci tužbe navedeno da se potražuje bruto iznos koji će biti naknadno preciziran, kao i da li sud može obračunavati i presuđivati parnični trošak za radnje propisane odvjetničkom tarifom u većem iznosu nego je propisano za utvrđenu vrijednost predmeta spora?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, odluke na koje se tuženik obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP ne odnose se na okolnosti konkretnog slučaja, već se njima osporava pravilnost pravnog shvaćanja revizijskog suda u odnosu na pravno pitanje koje je bilo predmetom spora iz kojeg proizlazi tražbina tužiteljice prema tuženiku.
3.2. Prema ocjeni ovoga suda postavljena pravna pitanja nisu važna niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo iz razloga što su u pogledu postavljenih pravnih pitanja zakonske odredbe (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) te čl. 1115. ZOO u svezi sa čl. 1117 ZOO jasne i nedvosmislene, a nižestupanjski sudovi su ih prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu pravilno primijenili u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev 1139/2019-2 od 18. listopada 2022.).
4. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je odbijen te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
