REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2950/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Studio Architectonica d.o.o. iz Zagreba, Horvaćanska 23a, OIB: 78821969514, zastupanog po punomoćniku Borisu Mazalinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Vujoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 41/2025-4 od 19. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-126/2020-43 od 6. prosinca 2024., na sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-41/2025-4 od 19. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-126/2020-43 od 6. prosinca 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) Je li povrijeđena ravnopravnost stranaka, načelo ustavnosti i zakonitosti te načelo traženja istine, kao i dužnost suda savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ako sud u istom postupku prilikom donošenja odluke cijeni jedan pisani dokaz – Ugovor o kupoprodaji iz siječnja 2007.g. a istovremeno ne cijeni drugi pisani dokaz - Sporazum od 02.01.2007.g.?

2) Je li sud ovlašten zaključak o nepostojanju određene činjenice temeljiti na primjeni pravila o teretu dokazivanja, a da vezano za tu činjenicu nije izveo sve dokaze predložene od stranke na kojoj je teret dokazivanja te činjenice?

3) Je li u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predloženi dokaz, kojim bi se prema tvrdnji tuženika utvrdile odlučne činjenice, sud ovlašten donijeti odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221. a Zakona o parničnom postupku?

4) Jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka usprkos ne postojanju stručnog utvrđenja činjenica vezano za navode tuženika – konkretno navode o ulaganju?

5) Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada na temelju članka 373. Zakona o parničnom postupku preinačuje prvostupanjsku presudu na način da prihvaća tužbeni zahtjev jer utvrđuje da postoji tražbina tužitelja, odnosno obveza tuženika, koji je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom bio odbijen, dužan ocijeniti sve prigovore i dokaze (dakle i Sporazum od 02.01.2007.g.) istaknute po tuženiku tijekom postupka, koji prigovor i dokazi (Sporazum od 02.01.2007.g.) po prvostupanjskom sudu nije bio ocjenjivan zbog utvrđenja prvostupanjskog suda da tražbina tužitelja, odnosno obveza tuženika ne postoji?

6) Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada na temelju članka 373. Zakona o parničnom postupku preinačuje prvostupanjsku presudu na način da prihvaća tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom bio odbijen, dužan ocijeniti one dokaze koji prileže spisu i na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, te je ujedno na njima tuženik temeljio svoju argumentaciju o neosnovanosti tužbenog zahtjeva?“, sadržajno se pozivajući na razloge iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17.; dalje: Konvencija) pozivajući se na pravo na pošteno suđenje.

2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbaci, podredno odbije uz naknadu parničnih troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tuženik polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza drugačije od one na kojoj sud temelji svoju odluku, a pritom zanemaruje razloge iznijete u obrazloženju pobijane odluke.

3.2. Naime, pobijanom presudom sud drugog stupnja je primjenom čl. 373.a ZPP izvršio ocjenu svih provedenih dokaza u skladu sa čl. 8. ZPP a prilikom ocjene dokaza i utvrđivanja relevantnih činjenica na kojima temelji ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva polazi od sadržaja isprava koje su priložene spisu, te personalne dokaze (iskaze zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika) ocjenjuje dovodeći ih u vezu sa sadržajem priloženih isprava, te polazeći od ovako opisane ocjene provedenih dokaza utvrđuje činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku. Pritom okolnost što sud drugog stupnja ne navodi izričito datum pojedinih isprava ne dovodi u sumnju da su sve priložene isprave ocijenjene u skladu sa čl. 8. ZPP.

3.2. Stoga i odluke na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja.

4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tuženika. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženi nije imao pravično suđenje.

6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

: Predsjednica vijeća:

Renata Šantek