REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4716/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika 1. ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (sada na adresi [adresa]), zastupanog po punomoćniku Filipu Liscu, odvjetniku u Opatiji, i 2. VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Meštroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odlučujući o prijedlozima tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1083/2023-4 od 6. veljače 2025. i dopunske presude poslovni broj Gž-447/2025-3 od 17. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-831/2023-100 od 26. rujna 2023., na sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik ABC je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1083/2023-4 od 6. veljače 2025. i dopunske presude poslovni broj Gž-447/2025-3 od 17. travnja 2025., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 831/2023-100 od 26. rujna 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Predstavlju li sredstva za namirenje vjerovnikove tražbine, kao imovina stečena pobijanjem dužnikovih pravnih radnji radi namirenja tražbine tužitelja kao vjerovnika, stečajnu masu dužnika koji je brisan iz sudskog registra?
2) Predstavlja li u tom slučaju stečajna masa stranku u postupku s položajem nužnog (jedinstvenog) suparničara u čije ime i za čiji račun se mogu voditi sporovi radi prikupljanja imovine radi naplate tužitelja kao vjerovnika?
3) Predstavlja li kod nužnog suparničarstva, odsutnost jednog od sudionika u parnici nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice, odnosno može li se presuda donijeti samo u korist jednog ugovaratelja u pravnim poslovima (radnji dužnika) koja se pobija?
4) Je li solventnost dužnika (postojanje sredstava na poslovnom računu) u trenutku podnošenja tužbe procesna zapreka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji - procjenjuje li se solventnost dužnika u trenutku podnošenja tužbe ili u trenutku donošenja presude?“, sadržajno se pozivajući na razloge iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da o postavljenim pravnim pitanjima nema prakse revizijskog suda a da praksa viših sudova nije jedinstvena.
2. Tuženik VJ (dalje: 2. tuženik) pozivom na čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP podnosi prijedlog za dopuštenje revizije postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Mogu li sudionici pravnog posla koji su s dužnikom sklopili pravni posao protiv kojeg je tužitelj ustao tužbom radi pobijanja pravnih radnji te su sudionici pravnog posla zajedno s dužnikom u takvom parničnom postupku jedinstveni i nužni suparničari, biti i nadalje stranke takvog parničnog postupka nakon što je za vrijeme trajanja parničnog postupka pravomoćno obustavljen postupak prema dužniku tužitelja?
2) Može li tužitelj kao vjerovnik, nakon što je za vrijeme trajanja parničnog postupka koji je radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji pokrenuo protiv dužnika i sudionika pobijanog pravnog posla nad dužnikom otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak, nastaviti u svoje ime i za svoj račun pobijati pravne radnje dužnika?“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP navodeći da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda i viših sudova. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/2017.; dalje: Konvencija) pozivajući se na pravo na pošteno suđenje
2. Na prijedloge nije odgovoreno.
3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tuženici polaze od činjeničnih navoda (osporavanja insolventnosti dužnika tužitelja) koji ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima na kojima se temelji pobijana presuda (prema kojima je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik bio insolventan a pobijana raspolaganja su poduzeta istoga dana kada je zakonska zastupnica dužnika primila presudu kojom je pravomoćno utvrđeno potraživanje tužitelje prema dužniku).
3.2. U odnosu na pravna pitanja kojima se problematizira obustava postupka u odnosu na dužnika Energoprojekt 2008. d.o.o. koji je brisan iz sudskog registra i nema stečajne mase, ova okolnost nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, osobito imajući u vidu da je postupak u odnosu na tu stranku pravomoćno obustavljen.
3.3. Stoga i odluke na koje se tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja.
4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.
5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tuženika. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje.
6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
: Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
