REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3919/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Crnov, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-793/2023-2 od 7. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 20. lipnja 2023. poslovni broj P- 134/2023-7, na sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, odbacuju u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije koje glasi:
"1. Radi li se o jednom ovršnom postupku ili o dva odvojena ovršna postupka u situaciji kad ovrhovoditelj pred sudom podnese prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini po računu ovršenika, pa nakon toga radi nedostatka novčanih sredstava i radi namirenja iste tražbine podnese sudu prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, zahtijevajući da sud donese novo rješenje o ovrsi i odredi ovrhu na pokretninama ovršenika, te ako se radi o jednom ovršnom postupku, dolazi li do prekida zastare u smislu čl. 241. u vezi s čl. 242. ZOO-a ako takav ovršni postupak bude pravomoćno obustavljen na prijedlog ovrhovoditelja, tj. povlačenjem prijedloga za ovrhu?",
ne ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
4. Predlagatelj se pozvao, kao razloge važnosti, na odluke ovog suda Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. i Gr1-516/14-2 od 4. prosinca 2014. te Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-78/2019-2 od 13. veljače 2019.
5. Pobijanom odlukom potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev na proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava uz obrazloženje da nije nastupila zastara. To, u bitnom, jer da je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, te je prekid zastare trajao sve dok je osnova za plaćanje bila aktivna u Očevidniku Fine te da je ponovno počela teći isknjiženjem iz Očevidnika, a krivnja za nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima nije bila na strani ovrhovoditelja, ovdje tuženika, nego se radilo o nedostatku sredstava na računu. Na to da ne utječe što je ovrha na pokretninama ovršenika obustavljena.
6. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne (postupovne ili) materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene (postupovne ili) materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
7. Predlagatelj polazi od premise da se ne radi o dva odvojena ovršna postupka kada je podnesen prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima i potom da je zbog nemogućnosti provođenja takvog rješenja o ovrsi došlo do promjene predmeta i sredstava ovrhe po kojem novom rješenju o ovrsi se je nakon prve bezuspješne pljenidbe pokretnina ovršenika obustavila ovrha sukladno prijedlogu tamo ovrhovoditelja. Stoga polazi od tvrdnje da je potrebno primijeniti (u pitanju) navedene odredbe o prekidu zastare ( konkretno čl. 242. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
8. U predmetu Gr1-516/14-2 od 4. prosinca 2014. ovaj sud je odlučivao o sukobu nadležnosti, u predmetu Županijskog suda u Rijeci Gž-78/2019-2 od 13. veljače 2019. povučen je prijedlog za ovrhu, a nije istovremeno predloženo novo sredstvo i predmet ovrhe, dakle ne radi se o istoznačnim pravnim situacijama. U predmetu Rev- 943/17-2 od 10. svibnja 2017. jasno je rečeno:
"Dakle, argumentum a contrario kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.".
9. Pobijana odluka sukladna je izraženom shvaćanju. Stoga se ne nalaze osnovanim razlozi predlagatelja da postoji različita praksa nižestupanjskih sudova koju je potrebno ujednačiti ili da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili pak da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka. Prijedlogom se u biti još jednom izražava nezadovoljstvo konkretnom odlukom i referira se na utvrđenja i zaključke nižestupanjskog suda, što nisu adekvatni razlozi važnosti pitanja koje zahtjeva odredba čl. 385.a ZPP.
10. Iz identičnih razloga tužitelj ističe da je došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje i povrede razumnih očekivanja u primjeni materijalnog prava. Upravo iz razloga navedenih u ovoj odluci, koji se odnose na naznačeno pitanje, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koje je prethodilo ovom prijedlogu zbog osobito teških povreda odredaba postupnog prava ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.), pa tako ni ona na koje se u prijedlogu zove.
11. Stoga razmatrajući prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da nema mjesta intervenciji ovoga suda, pa je u tom dijelu sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 385.a st 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog je u tom dijelu odbačen te riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
