REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3904/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vlatko Marušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika De Georgiis d.o.o. u stečaju, OIB 94254533029, Zadar, Ulica Bože Peričića 14, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-506/2025-2 od 13. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda, a preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj P-31/2024-26 od 20. prosinca 2024., na sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenost revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-506/2025-2 od 13. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: P- 31/2024-6 od 20. prosinca 2024., a preinačeno rješenje o troškovima postupka Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-31/2024-26 od 20. prosinca 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, ujedno sadržajno ukazujući da mu je donošenjem pobijanih drugostupanjskih odluka povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tuženik pitanjima ponavlja žalbene navode problematizirajući ponovno jesu li sudovi nižeg stupnja donoseći konkretnu odluku pogrešno primijenili određene propise (prvo pitanje), jesu li pogrešno utvrdili stvarno činjenično stanje (drugo i treće pitanje) te jesu li svojim odlukama povrijedili pravo na jednakost oružja, temeljno ljudsko pravo i pravo na pravično suđenje (četvrto i peto pitanje). Revizijski sud ne ispituje pravilnost i zakonitost pojedinačne drugostupanjske odluke u povodu prijedloga za dopuštenje revizije niti se može upuštati u ocjenu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već odlučuje samo o tome jesu li ispunjeni propisani uvjeti za dopuštenje revizije ili nisu.
4.1. U odnosu na postavljenja pitanja valja još ukazati da nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili čl. 257. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15., 104/17., 36/22., dalje: SZ) u vezi s čl. 299. st. 1. i 3. ZPP kada nisu vrednovali kao nastup prekluzije za isticanje novih činjenica i novih dokaza vezanu za tužiteljevu izmjenu pravne osnove tražbine jer se u stečajnom postupku pravila parničnog postupka primjenjuju na odgovarajući način, a odredbe čl. 299. st. 1. i 3. ZPP u stečajnom postupku po naravi stvari nije moguće primijeniti na odgovarajući način. U stečajnom postupku tražbine se ispituju na temelju prijave. Stečajni upravitelj je ovlašten priznati prijavljenu tražbinu ili je osporiti (kao što je učinio u ovoj parnici). Razlog osporavanja nije relevantan. Na ispitom ročištu stečajni upravitelj je dužan određeno se očitovati priznaje li ili osporava svaku prijavljenu tražbinu (čl. 260. st. 2. SZ). Dakle, dovoljna je izjava o osporavanju i tada se vjerovnik čija je tražbina osporena upućuje na parnicu (čl. 266. st. 1. SZ) u kojoj se raspravlja i utvrđuje postoji li ili ne postoji prijavljena tražbina. U pitanju je tražbina iz Ugovora o zajmu od 30. kolovoza 2013., što među strankama nije sporno. Prema čl. 257. st. 1. toč. 3.i 4. SZ prijava tražbine sadržava pravnu osnovu i iznos tražbine te naznaku o dokazu za postojanje tražbine. U ovom slučaju je tužiteljica u prijavi navela pravnu osnovu (zajam) i iznos tražbine te je uz prijavu priložila Ugovor o zajmu od 30. kolovoza 2013. Iz navoda u prijedlogu proizlazi da je tužiteljica po mišljenu tuženika trebala priložiti Aneks Ugovora o zajmu od 18. veljače 2020. i Potvrdu o stanju duga od 22. ožujka 2019. Nejasno je na koji način bi to bilo u korist tuženika i posebno koko se to može dovesti u vezu sa zastarom tražbine. Stečajni upravitelj je stupanjem na dužnost preuzeo svu poslovnu dokumentaciju dužnika (što uključuje i navedeni Aneks i Potvrdu). Sudovi su ocijenili da je tim Aneksom i Potvrdom došlo do prekida zastare (da je to dokaz o priznanju duga), pa ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu zbog zastare, u parnici je trebao dokazati da nije došlo do prekida zastare.
4.2. Nejasno je u čemu tuženik nalazi da je tužiteljica izmijenila pravnu osnovu tražbine jer je od počeka (u prijavi i tužbi) zajam navela kao pravnu osnovu tražbine). Naknadna naznaka (na poziv suda) isplatnog reda nije izmjena pravne osnove ni preinaka tužbe kako tuženik sugerira u svom drugom pitanju. Odluke ovog suda Revt-78/2011 i Revt-214/2010 na koje se poziva tuženik u kojima je navedeno da bi „preinaka tužbenog zahtjeva postojala kad bi se tražilo utvrđenje tražbine u nekom drugom isplatnom redu“ ne dokazuju tvrdnju tuženika da bi se radilo o preinaci tužbe. U samom pitanju tuženik navodi da je tužiteljica u podnesku od 20 srpnja 2024. označila isplatni red, a u „prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu nije bilo oznake isplatnog reda tražbine“. U smislu čl. 138. SZ postoje dva viša isplatna reda; u prvi viši isplatni red spadaju tražbine radnika, a u drugi viši isplatni red sve ostale tražbine (osim onih koje spadaju u niže isplatne redove). Dakle, preinaka tužbe bi postojala u smislu navedenih sudskih odluka pod pretpostavkom da je tužiteljica u tužbi navela da njena tražbina spada u prvi (ili u neki od nižih isplatnih redova) viši isplatni red, a u podnesku da tražbina spada u drugi viši isplatni red. Budući se u ovakvoj parnici utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu (čl. 270. SZ), a u tužbi nije naznačen isplatni red u pitanju je podnesak koji ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti pa je sud je bio dužen pozvati tužiteljicu da tužbu ispravi (čl. 109. ZPP).
4.3. Odgovor na treće pitanje, suprotno tvrdnji tuženika, jasno je sadržan u obrazloženju drugostupanjske presude (točka 18. obrazloženja), a činjenica da je tužiteljica bliska osoba s „vlasnikom i zakonskim zastupnikom“ tuženika nije relevantna jer se u smislu čl. 408. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.) zajmom kojim se nadomješta kapital smatra se zajam koji član društva daje društvu (a nesporno je da tužiteljica nije član društva).
5. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17.), i u njemu sadržanog prava na jednakost oružja i obrazloženu sudsku odluku (kroz četvrto i peto pitanje), ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne navode, a posebno se u vezi navoda o neravnopravnosti stranaka u postupku u vezi preinake tužbe odnosno pozivanja tužiteljice na ispravak tužbe ukazuje na prethodno obrazloženje ovog rješenja u pogledu postavljenih pitanja. Donesena presuda je dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6.1. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6.2. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
