Poslovni broj: Usž-2274/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Rozita Vidan, odvjetnica iz Splita, Ćirila i Metoda br. 38, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-796/2024-7 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-796/2024-7 od 11. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23- 26/25, URBROJ: 531-03-4-2-24-2 od 28. veljače 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Sjedišta Split, KLASA: UP/I-361-02/13-01/0009, UR.BROJ: 2181/1-11-03/18-22-0024 od 20. prosinca 2022. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora (točka II. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. prosinca 2022., kojim se odbija tužiteljev zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U bitnom, iznosi kronologiju predmetnog postupka, od postavljenog zahtjeva 31. prosinca 2012., u kojem je doneseno više prvostupanjskih i drugostupanjskih rješenja, do predmetnog prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen sa zahtjevom. Drži da je u provođenju konkretnog postupka tuženik marginalizirao i zanemario bitne činjenice, pri čemu upire na odredbe članka 10. i članka 14. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje u tekstu: ZPNIZ), koje sadržajno citira, nakon čega navodi kako je iz dostavljene dokumentacije razvidno da se radi o pomoćnoj zgradi u funkciji osnovne zgrade. Upire na odluku građevinske inspekcije o uklanjanju objekta, te nastavno odluku o dozvoli izvršenja, te zaključuje kako je logično da se radi o objektu koji je podoban za legalizaciju. Dodatno ističe da tuženik u obrazloženju svojih odluka samo nabraja pojedine zakonske odredbe, ali ih ne stavlja u kontekst predmetnog postupka, s tim da svoje odluke nije potkrijepio razlozima koji omogućavaju da se provjeri njihova opravdanost, a niti su činjenice u navedenoj odluci dovoljno precizno opisane da omogućavaju konkretizaciju i specifikaciju stvarne osnove takve odluke. Slijedom svega izloženog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti na ponovno rješavanje, uz naknadu iskaznog troška sastava ove žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbe iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu ima u vidu odredba članka 2. stavka 1. ZPNIZ-a, a kojom je dana definicija nezakonito izgrađene zgrade podobne za ozakonjenje u smislu tog Zakona.
8. Naime, citiranom zakonskom odredbom je, pored ostalog, propisano da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropnom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.
9. Iz podataka sveza spisa proizlazi da je predmet ozakonjenja pomoćna zgrada, i to spremište izvedeno od lagane konstrukcije zatvaranjem prostora između postojećih zidova drugih građevina (sjeverni zid od terase vrta, južni zid od susjedne zgrade i istočni međašni zid susjedne terase), a koji prostor je pokriven drvenim stropnim gredama umetnutim u bočne zidove na koje je položen salonitni ravni krov, dok krovnu konstrukciju podupire središnji nosivi stup, s tim da je taj prostor zatvoren drveno- limenim/drveno-plastičnim vratima. Navedeno, osim što potvrđuje ispravnost stajališta da kod izgradnje predmetne pomoćne zgrade nisu izvedeni građevinski radovi sukladno članku 2. stavku 1. ZPNIZ-a, dodatno ukazuje i na osnovanost zaključka javnopravnih tijela i upravnog suda da se ovdje radi o zgradi koja nije trajnog karaktera, a što čini zapreku ozakonjenju iste i po osnovi članka 6. stavka 3. alineje 2. ZPNIZ-a, prema kojoj se, pored ostalog, nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.).
10. Kraj takvog stanja stvari, prijeporna građevina, s obzirom na izvedene građevinske radove te na način i materijal gradnje, i po ocjeni ovoga Suda, ne predstavlja zgradu koja je podobna za ozakonjenje u smislu ZPNIZ-a, kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud.
11. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ne osporava pravno odlučne činjenice utvrđene u odnosu na način gradnje i materijale od kojih je prijeporna pomoćna zgrada izvedena, već se poziva na rješenje građevinske inspekcije o uklanjanju građevine, smatrajući ga dokazom da se ovdje radi o zgradi koja se može ozakoniti, iako za takvu tvrdnju nema temelja u zakonu.
12. Naime, definicija zgrade u smislu ZPNIZ-a razlikuje se i uža je od definicije zgrade kakvu ima u vidu članak 3. stavak 1. točka 38. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), a prema kojoj je zgrada zatvorena i/ili natkrivena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno smještaju životinja, biljaka i stvari, kao i pojedinačna građevina unutar sustava infrastrukturne građevine. Građevinska inspekcija je, pak, sukladno propisima iz svoje nadležnosti, ovlaštena postupati u odnosu na zgrade koje se takvima smatraju u smislu Zakona o gradnji, što posljedično znači kako činjenica da se u naravi radi o zgradi nije sama po sebi dostatna za zaključak da se ujedno radi o zgradi koja je podobna za ozakonjenje u smislu ZPNIZ-a, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi.
13. S obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Na kraju, a u odnosu na zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
