Poslovni broj: Usž-2767/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PAX ET BONUM d.o.o., Kaštel Lukšić, Kašteline 6, OIB: 25114795185, kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Granić, odvjetnik iz Splita, Starčevićeva 13, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1029/2024-9 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1029/2024-9 od 26. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenjem odnosno oglašivanjem ništavim rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/32, URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 11. ožujka 2024. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika poništava se rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, KLASA: UP/I-361-03/19-04/53, UR.BROJ: 2181/01- 03-02/23-22-15 od 7. listopada 2022. o odbijanju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju (točka 1. izreke), te se odbacuju zajednički zahtjevi tužitelja i BN, zaprimljeni u Gradu Kaštela 2. svibnja 2019., za izmjenu prvopostavljenih zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju (koje je podnijela BN), na način da se isti ustupe tužitelju, kao novom podnositelju zahtjeva koji bi nastavio postupke po izmijenjenim zahtjevima, za ozakonjenje nezakonito izgrađene zahtjevne zgrade, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 2. izreke).
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom zakonitost iste pobija iz svih žalbenih razloga. U bitnom, ponavlja navode iznesene u prvostupanjskoj presudi i rješenju tuženika, te ističe kako je Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje u tekstu: ZPNIZ) propisano da podnositelj zahtjeva podnosi zahtjev, što može biti bilo tko. Suprotno navedenom, primjerice u postupku za izdavanje građevinske dozvole izričito stoji da podnositelj zahtjeva može biti samo investitor odnosno vlasnik zemljišta. Stoga tužitelj smatra da je podnositelj zahtjeva osoba koja svoja prava može prebaciti na stvarnog podnositelja, te nigdje u citiranom Zakonu nije navedeno da se zahtjev može podnijeti samo nadležnom upravnom tijelu. Pritom upire na članak 18. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) koji propisuje postupanje službene osobe kada zahtjev zaprimi nenadležno tijelo. Nadalje, tužitelj ukazuje i na odredbu članka 20. stavka 4. ZPNIZ-a, iz koje proizlazi da se prazni zahtjevi mogu podnositi ako se naknadno tijekom postupka nadopune, kao što je to ovdje slučaj. Slijedom navedenog, drži da se podaci o podnositelju zahtjeva mogu promijeniti tijekom postupka budući da samo ime podnositelja ne predstavlja činjenicu od utjecaja na mogućnost ozakonjenja neke građevine. Iz spisa predmeta je razvidno kako je zahtjev podnesen u roku, ali s nedostacima, s tim da podnositelj nije upozoren na taj nedostatak od službene osobe, nego ih je sam ispravio/nadopunio te je Grad Kaštela dostavio predmet na postupanje nadležnom Gradu Splitu. S obzirom na navedeno, smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za predmetno postupanje, već je trebalo postupiti sukladno članku 45. ZUP-a te pozvati podnositelja na uređenje zahtjeva prije nego li je zahtjev odbačen. Uvažavajući sve izloženo, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, te preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz osudu tuženika na plaćanje troškova postupka, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, tužitelj je tijekom upravnog spora, a što ponavlja i u žalbi, isticao da se ovdje ne radi o novom zahtjevu, već o izmjeni zahtjeva (podnesenog 28. lipnja 2018. Gradu Kaštela) te da, stoga, rješenje tuženika, a sada i osporena presuda, nisu na zakonu utemeljeni.
7. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o izmjeni zahtjeva u smislu članka 45. ZUP-a, jer se navedeni zahtjevi u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju.
8 Ovo iz razloga jer je odredbom članka 15. ZPNIZ-a propisano koje sve dokumente (ovisno o zahtjevnosti zgrade) treba priložiti uz zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, dok je odredbom članka 10. ZPNIZ-a određeno da se zahtjev podnosi najkasnije 30. lipnja 2018. te da se nakon isteka toga dana više ne može podnijeti (stavak 2.), s tim da se zahtjev podnesen nakon tog dana odbacuje rješenjem (stavak 3.).
9. Prema pak odredbi članka 45. ZUP-a, do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju (stavak 1.). Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke (stavak 2.).
10. Dakle, u konkretnom slučaju propisan je rok za podnošenje zahtjeva te sankcija u vidu odbačaja zahtjeva uslijed propuštanja tog roka, a što znači da nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije moguća njegova izmjena na način da se, po proteku prekluzivnog roka, kao u ovom predmetu, zahtjev proširi/dopuni na nekretnine koje nisu bile predmetom pravodobno podnesenog zahtjeva. Takav zahtjev u stvari, i po ocjeni ovoga Suda, predstavlja novi zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon proteka prekluzivnog roka, te bi svako suprotno tumačenje imalo za posljedicu potpuni gubitak svrhe i smisla odredaba o sadržaju i roku u kojem se mora podnijeti zahtjev za ozakonjenje protupravno izgrađene građevine.
11. Slijedom navedenog, u postupku povodom zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju moguća je odgovarajuća primjena članka 45. ZUP-a, ali samo na način koji ne bi bio protivan odredbi članka 10. stavka 2. ZPNIZ-a o prekluzivnom roku, a koja isključuje mogućnost proširenja zahtjeva na način da se zapravo podnese novi (drugi) zahtjev nakon proteka prekluzivnog roka, što je upravo ovdje slučaj, kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud pozivajući se pritom na ustaljenu praksu ovoga Suda s tim u vezi.
12. Naime, iz spisu priloženog zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, podnesenog u zakonom propisanom roku, proizlazi da nisu navedeni podaci za zgradu čije se ozakonjenje traži niti je uopće navedena zgrada koja je predmet ozakonjenja, kao ni lokacija na kojoj se ista nalazi, već su na obrascu zahtjeva za manje zahtjevnu zgradu navedeni samo podaci o podnositelju (ime i prezime, adresa, OIB). Potrebni podaci prvi puta se navode tek u izmjeni zahtjeva (podnesenog 2. svibnja 2019.), i to na način da se dostavljaju propisani dokumenti (snimke izvedenog stanja i dr.) iz kojih je razvidno o kakvoj se zgradi radi te na kojoj je katastarskoj čestici i u kojoj katastarskoj općini [katastarska općina] izgrađena, a iz kojih podataka posljedično proizlazi da se zgrada ne nalazi na području Grada Kaštela, kojem je upućen prvotni zahtjev, već na području Grada Splita.
12.1. Radi navedenog, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, kraj činjenice da se ovdje nesporno radi o zahtjevima koji se ne odnose na istu nekretninu, osobito zbog toga što u prvotnom zahtjevu nekretnina nije ni bila određena, a što ukazuje da se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju, kao osnovnom uvjetu za primjenu članka 45. stavka 1. ZUP- a.
13. Nije pravno odlučno ni pozivanje na članak 20. stavak 4. ZPNIZ-a, koju odredbu tužitelj pogrešno tumači smatrajući da je ista temelj za izmjenu zahtjeva na način kako je učinjeno u predmetnom postupku. To stoga jer su citiranom zakonskom odredbom propisani nedostaci na zgradi koji sprječavaju njeno ozakonjenje (zbog viška etaža, otvora na međi i sl.), a otklanjanjem kojih se takva zgrada može ozakoniti, te se ta odredba ne odnosi na procesne nedostatke odnosno pravila propisana odredbama ZUP-a, o čemu se ovdje radi.
14. Na kraju, neosnovano tužitelj smatra da je rješenjem tuženika odlučeno o zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, jer je u konkretnom slučaju odbačen zahtjev (od 2. svibnja 2019.) kojim je izmijenjen zahtjev prvotno podnesen (u zakonskom roku) Gradu Kaštela, a o kojem je nadležno tijelo tog Grada dužno odlučiti s obzirom da je ostao neriješen.
15. Kako je, dakle, iz podataka sveza spisa razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 4. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
