REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-617/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice DŽ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice IŽ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja GŽ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] i IV. tužitelja CŽ iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Dijani Britvić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Salona graditelj d.d. Solin, Hektorovićeva ulica 38., zastupan po punomoćniku Vjekoslavu Mladineu, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-987/2017-2 od 11. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, broj Pr- 1196/15 od 9. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gž R-987/2017-2 od 11. siječnja 2018. i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika u odnosu na treće pitanje koje glasi; „Da li se otpremnina koja je nastala i dospjela za vrijeme važenja Zakona o radu (NN 38/95, 54/95 i 65/95) dakle prije izmjena i dopuna Zakona o radu iz 2003. g. obračunava na temelj neto ili burto plaće kao osnovice?“

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od 1. srpnja 1996. do 2. prosinca 1996. u ukupnom iznosu od 6.274,05 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u izreci presude (toč. I/1. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljima na ime otpremnine plati iznos 15.414,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 1996. pa do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva s ovog osnova u iznosu 6.379,67 kn (toč. II. izreke). Odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove (toč. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/13 i 89/14 – dalje: ZPP), navodeći da se u konkretnom slučaju radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predlažu preinačiti nižestupanjske presude, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Revizija je djelomično osnovana, djelomično nedopuštena.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ovaj je revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog koje je podnesena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP-a ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava

– trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

7. Tuženik je u reviziji postavio sljedeća pitanja;

1. Može li se ponovno suditi o onome što je pravomoćnom presudom već presuđeno i to pored činjenice da se radi o istoj stvari (subjektivni i objektivni identitet spora) i je li drugostupanjski sud u obrazloženju presude dužan ocijeniti žalbeni navod da je prvostupanjskom presudom suđeno već o ranije pravomoćno presuđenoj stvari?

2. Dolazi li i kada do prekida zastarijevanja u slučaju preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na ime plaće ili otpremnine ili proširenjem tužbenog zahtjeva traženjem poreza, prireza i doprinosa na plaće i otpremnine i kamata koje nisu prvotno tražene, te kakav učinak ima djelomično povlačenje tužbe na prekid zastarijevanja, odnosno da li je zastario povišeni dio zahtijeva na ime plaće i otpremnine koji je povišen tek nakon isteka zastarnog roka, odnosno jesu li zastarjeli porezi, prirezi i doprinosi na plaće odnosno otpremnine te kamate koje su po prvi put zatražene tek nakon isteka zastarnog roka, te da li djelomičnim povlačenjem tužbe prestaje učinak zastarijevanja u tom dijelu?

3. Obračunava li se otpremnina koja je nastala i dospjela za vrijeme važenja Zakona o radu (NN 38/95, 54/95 i 65/95) dakle prije izmjena i dopuna Zakona o radu iz 2003. g. na temelj neto ili burto plaće kao osnovice?

8. Revizijski sud nalazi da su pitanja koja su naznačena pod točkama 1. i 2. važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tih pitanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće njihova prednika za razdoblje od 1. srpnja 1996. do 2. prosinca 1996. u iznosu od 6.274,05 kn, te zahtjev za isplatu razlike otpremnine u iznosu od 15.414,75 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Tuženik u reviji ističe da je riječ o presuđenoj stvari i da sudovi nisu mogli ponovno između istih stranaka dosuditi već presuđene iznose, odnosno je li drugostupanjski sud u obrazloženju presude dužan ocijeniti žalbeni navod da je prvostupanjskom presudom suđeno već o ranije pravomoćno presuđenoj stvari? U odnosu na to pitanje podnositelj revizije se poziva na odluku Ustavnog suda RH br. U-III-151/2006 od 2. svibnja 2006. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje kad mu u drugostupanjskoj presudi nije odgovoreno na njegove žalbene navode.

10.1. Kako iz žalbe tuženika proizlazi da je istaknuo prigovor da je riječ o presuđenoj stvari, a da se drugostupanjski sud nije na taj žalbeni prigovor očitovao, tako je počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP-a.

11. U odnosu na drugo pitanje koje se svodi na upit kakav učinak ima djelomično povlačenje tužbe na prekid zastarijevanja, odnosno je li zastario povišeni dio zahtijeva na ime plaće i otpremnine koji je povišen tek nakon isteka zastarnog roka, za istaknuti je da se tuženik poziva na odluku ovog suda br. Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da bi sudovi trebali uzeti u obzir da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe (čl. 193. ZPP) pa se ima smatrati da tužba nije bila ni podnesena preko iznosa na koje je potraživanje smanjeno, odnosno da povećanje predstavlja preinaku tužbe pa se glede tog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev – dakle, označena procesnopravna situacija u materijalnom smislu u odnosu na prekid zastare znači da prekid zastare u odnosu na novopostavljeni tužbeni zahtjev nije nastupio.

11.1. Pobijana drugostupanjska presuda u svezi istaknutog prigovora zastare temelji se na pravnom shvaćanju koje je zauzeo i prvostupanjski sud, da u konkretnom slučaju nije došlo do zastare utuženog potraživanja jer da je pravni prednik tužbu koja glasi na isplatu podnio unutar roka od 3 godine sukladno čl. 131. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 113/03 – pročišćeni tekst, 30/04, 137/04 i 68/05 - u daljnjem tekstu: ZR), očito smatrajući da naknadno povlačenje, odnosno preinačenje tužbe u tom smislu nije relevantno.

11.2. Međutim, budući da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu čl. 193. ZPP-a (u tom smislu je pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021., Rev-407/2022 od 12. srpnja 2023.), prekid zastare u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva nije ni nastupio, a što je drugostupanjski sud propustio sagledati i sukladno tome odlučiti o prigovoru zastare. Naime, kad je tužba povučena, smatra se da do prekida zastarijevanja nije došlo (čl. 242. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO).

11.3. Nadalje, prema pravnom shvaćanju ovog suda (zaključak sjednice odjela br. Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024., Rev-206/2023 od 17. siječnja 2024.) u slučaju preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća je i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Međutim, drugostpanjski sud je prilikom prigovora zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva propustio obrazložiti ima li utjecaja (što je tuženik u žalbi isticao) na taj prigovor činjenica da su tužitelj prije povećanja zahtjeva povukli tužbeni zahtjev u jednom dijelu.

12. Slijedom navedenog, revizija tuženika se ukazuje osnovanom pa je na temelju čl. 394. st. 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

13. U odnosu na treće postavljeno pitanje tuženik se poziva na odluku ovog suda Rev-17/1998 od 12. studenoga 2003. Budući da je navedena odluka donijeta prije nego je plaća Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 137/04) propisana kao bruto iznos (za razliku od konkretnog slučaja), to navedena odluka ne predstavlja propisani razlog iz čl. 382. st. 3. ZPP-a, tako da tuženik u odnosu na treće pitanje nije izložio odgovarajuće razloge. Zbog toga je u odnosu na to pitanje revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

14. U odnosu na revizijskih navode da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje za istaknuti je da sukladno čl. 385. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti revizijski navodi nisu ni razmatrani. U odnosu na prigovor da je odlukom povrijeđen Ustav RH i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, za istaknuti je da ZPP-om koji je bio na snazi u vrijeme donošenja drugostupanjske presude (11. siječnja 2018.) nije bila predviđena mogućnosti iznošenja revizijskih prigovora u navedenom smislu te niti ti navodi nisu razmatrani.

15. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a, ostavljeno je da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom.

Zagreb, 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil