Poslovni broj: Usž-3268/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Ane Berlegi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinska inspekcija, Područni ured u Splitu, Mike Tripala 6, Split, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2539/2024-7 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2539/2024-7

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21-02/726, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-21 od 14. listopada 2024., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, dok se rješenjem istog suda odbija prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere zabrane izvršenja osporenog rješenja tuženika do okončanja ovog upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika utvrđuje se da tužitelj nije postupio po inspekcijskom rješenju o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/21-02/000726, URBROJ: 443-02-03-12- 01-21-03 od 24. rujna 2021., odnosno da nije u ostavljenom roku uklonio prizemnu zgradu ljetne kuhinje i wc-a, izvedene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bazen sa strojarnicom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te ogradni zid na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi čega se pristupa prisilnom izvršenju tog rješenja izricanjem tužitelju prve novčane kazne u iznosu od 3.981,68 €, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

3. Tužitelj je na navedenu presudu izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. - dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo saslušanja stranke obzirom da mu tijekom postupka nije dana mogućnost izjašnjavanja o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari. Smatra da rješenje tuženika ne sadrži valjane razloge za donesenu odluku, radi čega nije doneseno u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. dalje ZUP), a osim toga ukazuje i da nisu iznijeti razlozi neodgađanja izvršenja rješenja s obzirom na podneseni zahtjev za legalizaciju. Naglašava da prvostupanjski sud nije proveo predloženo vještačenje po vještaku građevinske struke kao ni očevid na terenu, čime mu je onemogućeno dokazivanje da je dio radova uklonjen, dok dio radova nije mogao ukloniti radi zabrane radova tijekom turističke sezone. Kraj činjenice da je vrijednost objekta značajna, ističe da bi mu njegovo rušenje učinilo nesrazmjernu štetu, što je pokušao dokazati procjenom njezine vrijednosti po vještaku, ali je prvostupanjski sud odbio provesti taj dokaz. Neprovođenjem predloženih dokaza, smatra da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno. Tvrdi da tužbom nije osporavao rješenje o uklanjanju, već se njegovi prigovori o povredi načela saslušanja te nepravilne primjene Naputka o radu građevinske inspekcije, odnose na rješenje tuženika od 14. listopada 2024., što je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Ističe da tuženik nije postupio u skladu s odredbama članaka 14.g i 14.d. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 46/20. i 80/20. dalje Naputak/20). Pojašnjava da je rješenje o uklanjanju postalo pravomoćno 2022. godine, dok je prva novčana kazna izrečena izvan propisanog roka od 30 dana, odnosno 2024. godine. Skreće pozornost da je 2023. godine stupio na snagu novi Naputak o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23.), koji skraćuje rokove prisilnog izvršenja na 15 dana od dana izvršnosti rješenja. Stoga nepostupanje tuženika u propisanim rokovima stavlja ga u nepovoljniji položaj. Ukazuje da izrečena mjera ne sadrži upozorenje da će uslijediti još dvije novčane kazne, što osporeno rješenje čini manjkavim. Odbijanje odgodnog učinka tužbe smatra nezakonitim obzirom da bi već sama vjerojatnost nastanka nepopravljive štete trebala biti temelj za izdavanje te mjere osiguranja. Navodi da je privremenu mjeru zatražio radi neizvršavanja uklanjanja predmetnih nekretnina, dok bi odgoda izvršenja odgodila financijsku obvezu. Budući da vrijednost objekta premašuje novčanu kaznu, naloženi način sankcioniranja neće ga motivirati na uklanjanje objekta, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Smatra da odgoda izvršenja rješenja o uklanjanju ne bi bila protivna javnom interesu, jer se radi o individualnom objektu na privatnoj parceli pa ne postoji opasnost za zdravlje i život ljudi odgađanjem uklanjanja objekta. Naglašava da tuženik nije postupio u skladu s odredbom članka 14.g Naputka/20 obzirom da je podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole te je obustavio daljnje radove. Predlaže da ovaj Sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova, podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6 Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijsko rješenje od 24. rujna 2021., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje objekta (ljetna kuhinja i wc, bazen sa strojarnicom te ogradni zid) na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno, i to istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naložene obveze, a koji rok počinje teći dostavom rješenja o uklanjanju tužitelju, jer žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, sve sukladno odredbi članka 133. stavka 1., 2. i 4. ZUP-a.

8. Tužitelj žalbom ne osporava odlučnu činjenicu da nije uklonio prijeporne građevine, već zakonitost predmetnog rješenja o izvršenju osporava prvenstveno iz procesnih razloga, smatrajući da mu tijekom postupka nije omogućeno izjašnjavanje o odlučnim činjenicama, da rješenje tuženika ne sadrži valjano obrazloženje te da nisu izvedeni dokazi predloženi tijekom upravnog spora.

9. Međutim, prema podacima spisa predmeta, tužitelju je tijekom spora, održavanjem rasprave 11. travnja 2025. omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama. Iz navedenih razloga okolnost što sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, pored u postupku pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i dokaza koji prileže spisu predmeta, nije od utjecaja na zakonitost odluke, jer time sud nije onemogućio tužitelja u dokazivanju njegovih tvrdnji, slijedom čega nije povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke propisano člankom 6. stavkom 1. ZUS-a. Također, suprotno navodima tužitelja, rješenje tuženika je valjano obrazloženo u smislu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a.

10. Nije pravno odlučan niti prigovor usmjeren na neprovođenje dokaza predloženih u upravnom sporu (očevid na licu mjesta, vještačenje), jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovog spora, jer oni ne bi doveli do drukčije odluke u ovoj stvari, koja se odnosi isključivo na kontrolu postupanja po naloženoj mjeri uklanjanja građevine, a koju činjenicu je, i po ocjeni ovoga Suda, moguće pravilno utvrditi već i temeljem spisu priloženih dokaza.

11. Na zakonitost rješenja tuženika ne utječe ni prigovor tužitelja da je u tijeku postupka izdavanja građevinske dozvole za predmetne građevine, jer tužitelj ničim nije dokazao da je unutar roka za izvršenje rješenja o uklanjanju podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za gradnju prijepornih građevina, što je prema članku 14.g Naputka/20 iznimka od prisiljavanja izvršenika na izvršenje rješenja o uklanjanju donošenjem rješenja o novčanoj kazni.

11.1. Pored navedenog, nije odlučan ni prigovor tužitelja da tuženik nije u roku propisanom člankom 14.d Naputka/20 donio osporeno rješenje. Ovo iz razloga što radi o procesnom instruktivnom roku istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Imajući na umu način rješavanja ovog upravnog spora, kao i odredbu članka 42. stavka 6. ZUS-a, Sud nije posebno odlučivao o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe i određivanjem privremene mjere.

14. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić