Poslovni broj: Usž-3368/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Ane Berlegi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja društva Odvodnja Poreč d.o.o., Poreč, Mlinska 1, OIB: 67294322519, kojeg zastupa opunomoćenica Ana Mlaćić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, radi prekida postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-168/2025-5 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-168/2025-5 od 12. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/I-988-01/22-02/143, URBROJ: 538-05-3-3-2/708-25-2 od 7. siječnja 2025. (točka I. izreke), nalaže se tuženiku da nastavi postupak donošenja rješenja po žalbi tužitelja izjavljenoj na postupanje Hrvatskih voda povodom odgovora na prigovor korisnika na obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRRO2), KLASA: 325-04/14-08/8, URBROJ: 374-1-13-19-159 od 23. srpnja 2019. (točka II. izreke), te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora (točka III izreke), dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbija (točka IV. izreke).
2. Rješenjem tuženika prekinut je postupak donošenja rješenja po žalbi tužitelja, izjavljenoj na postupanje Hrvatskih voda povodom odgovora na prigovor korisnika na obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRRO2), KLASA: 325-04/14-08/8, URBROJ: 374-1-13-19-159 od 23. srpnja 2019., a postupak će se nastaviti po donošenju pravomoćne odluke u upravnom sporu koji se pred Upravnim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem: Us I-1712/2024.
3. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine, broj 36/24. - dalje ZUS). U žalbenim razlozima, u bitnom, iznosi da je rješenjem prekinuo postupak donošenja odluke po žalbi tužitelja izjavljenoj na obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRRO2), KLASA: 325-04/14-08/8, URBROJ: 374-1- 13-19-159 od 23. srpnja 2019., obzirom da je u konkretnom slučaju potrebno riješiti prethodno pitanje o njegovoj nadležnosti za rješavanje u tom postupku povodom žalbe, a koje je bilo predmetom upravnog spora koji se vodio između istih stanaka pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Us I-1712/2024. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio presudu poslovni broj Us I-1152/2021, da on kao koordinacijsko tijelo ima nadležnost žalbenog tijela, a što ne proizlazi iz presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-3510/2019-2 od 12. prosinca 2019., na kojoj se ta prvostupanjska presuda temelji. Neosnovanim smatra i pozivanje tužitelja na presudu ovog Sud, poslovni broj Usž-3341/20-2 od 10. ožujka 2021., jer smatra da se ni u toj presudi ne implicira njegova stvarna nadležnost po žalbi tužitelja izjavljenoj na navedenu Obavijest. Ističe da je Institucionalni okvir za programsko razdoblje 2007.-2013., Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 78/12., 143/13. i 157/13. dalje Zakon o uspostavi) i Uredba o tijelima u sustavu upravljanja i kontrole korištenja strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 97/12 dalje Uredba), kojima je normirana zadaća i uloga koordinacijskog tijela, koju je za to programsko razdoblje imao on, ali niti iz jedne odredbe tih propisa ne proizlazi da obavlja zadaću drugostupanjskog tijela u postupcima odlučivanja o prigovorima na odluke o utvrđenju nepravilnosti, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, pozivajući se na presude ovog Suda. Ukazuje da se u programskom razdoblju od 2014. do 2020., primjenjuje bitno drugačiji pravni okvir u odnosu na prethodno financijsko razdoblje, jer je u tom kasnijem razdoblju on ujedno obavljao i ulogu upravljačkog tijela za operativni program „Konkurentnost i kohezija“, a institut prigovora i postupanja po njemu normiran je odgovarajućim programskim dokumentima. Zaključuje da, u odnosu na nadležnost odlučivanja po prigovoru, nije mjerodavna Uredba br. 1303/2013. Smatra da bi za predmetno razdoblje nadležno tijelo za odlučivanje o žalbi tužitelja bilo nadležno središnje tijelo državne uprave, koje je obavljalo zadaće upravljačkog tijela, a ne koordinacijskog tijela. Tvrdi da ne postoji meritorna odluka pravosudnih tijela o njegovoj nadležnosti za postupanje po žalbi tužitelja izjavljenoj na postupanje Hrvatskih voda, kao posredničkog tijela razine 2, u postupku utvrđivanja nepravilnosti na projektu „Sustav odvodnje s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda Grada Poreča, referentne oznake EN.2.1.06-0001 u okviru Operativnog programa „Zaštita okoliša 2007.-2013.“, dok je pred prvostupanjskim sudom bio pokrenut upravni spor pod poslovnim brojem UsI-1712/24., u kojem se čekala meritorna odluka o njegovoj nadležnosti, što je bio osnovani razlog za donošenje osporenog rješenja. Drži da je za daljnje postupanje po žalbi tužitelja bilo potrebno prethodno meritorno odlučiti o njegovoj stvarnoj nadležnosti, radi čega je i prekinuo postupak do donošenja te meritorne odluke. Ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u prethodnom upravnom sporu pod poslovnim brojem Us I-1152/2021-5, na kojoj se temelji žalbom osporena presuda. Predlaže da se žalba usvoji, poništi prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj, u odgovoru na žalbu, iznosi da su žalbeni razlozi neosnovani, a da je prvostupanjska presuda u cijelosti zakonita. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nezakonitim rješenje tuženika obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke iz članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. dalje ZUP), jer je pitanje nadležnosti tuženika za odlučivanje po njegovoj žalbi, izjavljenoj na odgovor na prigovor, pravomoćno riješeno presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI- 1152/21, a o čemu je stav iznio i ovaj Sud u presudi pod poslovnim brojem: Usž- 3341/20. Ističe da pitanje nadležnosti tuženika u konkretnom slučaju ne predstavlja samostalnu pravnu cjelinu bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti upravnu stvar u smislu članka 55. ZUP-a, tim više što pitanje nadležnosti rješava službena osoba u upravnom postupku. Tvrdi da je iz rješenja ovog Suda, poslovi broj: Usž-3341/20 i Usž-3510/19, razvidno da je tuženik drugostupanjsko tijelo za odlučivanje o žalbi protiv odluke Hrvatskih voda o prigovoru. Naglašava da u skladu s člankom 122. ZUP-a, nema drugog zakonskog mehanizma obraćanja tuženiku osim izjavljivanja žalbe. Smatra da je tumačenje tuženika, prema kojem nije nadležan samo zato što Zakonom o uspostavi i Uredbi nije izrijekom navedeno da ima ulogu žalbenog tijela, predstavlja pretjerani formalizam. Skreće pozornost na presudu ovog Suda Usž- 2210/22, kojom je potvrđena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I- 1392/21, a kojom se nalaže tuženiku, kao stvarno nadležnom tijelu, odlučivanje o njegovoj žalbi na postupanje Hrvatskih voda, kao posredničkog tijela razine 2, u postupku utvrđivanja nepravilnosti na projektu „Sustav odvodnje s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda Grada Poreča, referentne oznake EN.2.1.06-0001 u okviru Operativnog programa „Zaštita okoliša 2007. -2013.“. Slijedom navedenog, predlaže da se žalba tuženika odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je poništio rješenje tuženika i naložio mu donošenje odluke o žalbi tužitelja, izjavljenoj na postupanje Hrvatskih voda povodom odgovora na prigovor korisnika na obavijest o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRRO2), KLASA: 325-04/14-08/8, URBROJ: 374-1-13-19-159 od 23. srpnja 2019. , pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da pitanje nadležnosti tuženika za rješavanje žalbe izjavljene na obavijest Hrvatskih voda, kao posredničkog tijela razine 2, donesene povodom prigovora na izvještavanje o utvrđenim nepravilnostima u nabavi usluga "Sustav odvodnje s uređajima za pročišćavanje otpadnih voda Grada Poreča – nadzor na provedbom projekta", nije prethodno pitanje u smislu članka 55. stavka 1. ZUP-a, koje ovisi o rješenju spora koji se vodi pred istim prvostupanjskim sudom, između istih stranaka, pod poslovnim brojem Us I-1712/2024.
9. Naime, člankom 55. stavkom 1. ZUP-a propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
10. Slijedom citirane zakonske odredbe, ovaj Sud nalazi da utvrđivanje nadležnosti javnopravnog tijela, pa tako i tuženika za rješavanje žalbe izjavljene na postupanje posredničkog tijela razine 2 prilikom izvještavanja o utvrđenim nepravilnostima, nije prethodno pitanje obzirom da je utvrđivanje ovlasti postupanja, na temelju zakona ili po naravi upravne stvari u određenoj vrsti predmeta, dužnost službene osobe u javnopravnom tijelu pred kojom se to procesno pravno pitanje pojavi.
11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tuženik u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Stoga je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu nije opravdan trošak, jer nije bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku pa je o njemu na temelju članka 147. stavka 1., u vezi s člankom 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 4. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
