Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-146/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene ČU zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, broj: Kzd-47/2022. od 23. prosinca 2024. u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ČU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli - Pola, broj: Kzd-47/22. od 23. prosinca 2024. optužena ČU, ranije SU, proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. u vezi odredbe članka 44. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11. optuženoj ČU izrečena je posebna obveza da u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude podmiri dužni iznos uzdržavanja te je optuženica na temelju odredbe članka 58. stavka 6. KZ/11. upozorena da ako u navedenom roku svojom krivnjom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 1. i stavka 2. točaka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optužena ČU je dužna podmiriti paušalni trošak postupka u visini 200,00 eura (dvjesto eura), nužne izdatke branitelja i trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka u visini 299,25 eura (dvjesto devedeset devet eura i dvadeset pet centi) u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena ČU, putem branitelja Nikole Delića, odvjetnika u Puli, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 2. ZKP, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 2. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da „županijski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se prihvati žalba i donese presuda kojom se preinačuje presuda i odbija optužnica“.

5. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem je naveo da su navodi žalbe optuženice neosnovani te je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženice i potvrdi pobijanu presudu.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Na prijedlog optužene ČU izražen u žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članak 475. stavak 1. ZKP, obaviješteni su optuženica, njezin branitelj, odvjetnik Nikola Delić i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu koji uredno pozvani nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

8. Žalba nije osnovana.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP žaliteljica ukazuje da sud nije obrazložio zašto nalazi da je optuženica bila u mogućnosti plaćati uzdržavanje kada je manje od šest mjeseci u razdoblju od dvije i pol godine ostvarivala minimalna primanja, trebala uzdržavati sebe i svoju obitelj i troje maloljetne djece kraj činjenice da nema nikakve vrednije imovine, nekretnina niti pokretnina. S tim u vezi ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženica bila u mogućnosti plaćati dužno uzdržavanje za malodobno dijete SU zbog čega je došlo do pogrešne primjene kaznenog zakona, odnosno smatra da je bilo mjesta primjeni odredbe članka 172. stavak 3. KZ/11. jer je optuženica dokazala da iz opravdanih razloga nije bila u mogućnosti plaćati uzdržavanje. Nastavno ponavlja obranu, iznosi razloge i opisuje svoje životne okolnosti zbog kojih nije u inkriminiranom razdoblju plaćala uzdržavanje te polemizira sa zaključcima suda o mogućnosti plaćanja uzdržavanja, što sve ukazuje da optuženica prvenstveno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nastojeći sugerirati sudu da je izveo pogrešan zaključak da je optuženica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

10. Suprotno tvrdnji žaliteljice prvostupanjski sud je ispravno zaključio da optuženica u inkriminiranom razdoblju nije plaćala uzdržavanje za svoje malodobno dijete SU, rođenog **.**.2005., a kako je to određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli - Pola broj P Ob-277/2016. od 24. svibnja 2017., pravomoćna 16. ožujka 2018., iako je bila u mogućnosti jer je radno sposobna osoba, dio razdoblja je bila zaposlena, nema zdravstvenih problema koji bi utjecali na njezinu radnu sposobnost tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja, razdoblja objektivne spriječenosti zbog zdravstvenih razloga su bila u trajanju svega 14 tjedana, obveza uzdržavanja maloljetne djece je njezina prvenstvena obveza koju je dužna ispunjavati, a što u inkriminiranom razdoblju nije pa čak niti u najmanjem iznosu, ne pokazavši niti minimum dobre volje da je spremna udovoljavati svojoj obvezi, a što je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza zz. maloljetnog oštećenika CU, a i sama optuženica, priznaje da nije plaćala uzdržavanje za svoje malodobno dijete, pravdajući se zdravstvenim stanjem i nedostatnim prihodima.

11. Optuženica je tijekom inkriminiranog razdoblja bila zaposlena nešto manje od šest mjeseci, prijavljeno, i za to vrijeme nije doprinosila uzdržavanju svojeg djeteta, nesporno, je bila svjesna svoje obveze uzdržavanja, međutim, ništa nije poduzela da bi istu ispunila, ili bar pokazala minimum volje da osim djece s kojom živi nastoji uzdržavati i dijete koje živi s ocem, već se oslanja na pomoć institucija i drugog roditelja. Dijete ima svoje potrebe, mora jesti, odijevati se, školovati, a za to su potrebna financijska sredstva koja su dužna osigurati roditelji, ne samo otac s kojim dijete živi već i optuženica kao njegova majka. U postupku je utvrđeno da je optuženica radila i prijavljeno i neprijavljeno, da je radno sposobna osoba, zdravstveni problemi zbog kojih nije mogla raditi su otklonjeni tako da isti nisu utjecali na njezinu radnu sposobnost, odnosno ne egzistiraju opravdani razlozi za neplaćanje uzdržavanja, stoga je irelevantno koliko zarađuje i koliki su njezini životni troškovi, što je žaliteljica nastojala dokazati provođenjem financijskog vještačenja, jer je svojim ponašanjem kroz dvije i pol godine terećenog razdoblja i četiri godina od egzistencije obveze, odnosno pravomoćnosti presude, kojom je utvrđena njezina obveza uzdržavanja, pokazala trajan negativan stav prema obvezi određenoj presudom, ne ispunivši svoju obvezu niti u najmanjem dijelu. S obzirom na izloženo u ponašanju optuženice se stječu sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela.

12. Optužena ČU posebno ne obrazlaže iz kojih razloga se žali zbog odluke o kazni, međutim, kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 478. ZKP ovaj sud je ispitao odluku o kazni.

13. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio visok stupanj povrede zaštićenog objekta, nekritičnost i neodgovornost prema vlastitoj financijskoj situaciji, a kako je to jasno prvostupanjski sud obrazložio u točki 21. obrazloženja presude, dok je kao olakotno cijenio neosuđivanost, prekršajnu nekažnjavanost, činjenicu da nije jednostavno pronaći posao, zdravstvene probleme, rođenje djeteta, dobar odnos s oštećenikom te oblik krivnje – neizravnu namjeru. U odnosu na uzdržavanje još jednog maloljetno dijete, odnosno činjenicu da optuženica osim oštećenika treba uzdržavati još dvoje djece, treba istaći da to nije okolnost koja bi utjecala da kazna bude manja jer optuženica kao roditelj ima obvezu uzdržavati svu svoju djecu, da mlađa djeca ili djeca iz aktualnih veza i brakova nemaju prednost u uzdržavanju u odnosu na stariju djecu, kao i da iz stanja spisa proizlazi da je najmlađe optuženičino dijete rođeno tijekom inkriminacije i da optuženica niti prije rođenja tog djeteta nije uzdržavala oštećenika, stoga činjenica majčinstva još jednog djeteta ne može biti olakotna.

14. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute olakotne i otegotne okolnosti, osnovano je prvostupanjski sud optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci pa, bez obzira na njezinu dosadašnju neosuđivanost i imajući na umu da je u interesu oštećenika da dobije dužni iznos uzdržavanja za koji je ponašanjem optuženice zakinut, zaključio da će optuženica, svjesna svoje obveze istu ispuniti i da bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega joj je izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku 1 (jedne) godine ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11., odnosno plati kapitalizirani iznos dospjelih obroka uzdržavanja.

15. Kazna zatvora na koju je osuđena optužena ČU i uvjetna osuda s naznačenim rokom provjeravanja zajedno s posebnom obvezom iz članka 62. stavak 2. točka 10. KZ/11., i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni su stupnju krivnje optuženice, njezinom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, osobnim i imovinskim prilikama, ponašanju optuženice nakon počinjenje djela te su podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom navedenog, žalba optuženice nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. studeni 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić