REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4137/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i Jadranke Anić-Matić, članicea vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRANSPORTI BODALEC d.o.o. iz Malog Bukovca, Mali Bukovec 12, OIB 39994241355, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, poslovni broj Pž-309/2025-2 od 27. svibnja 2025., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-452/2022-43 od 19. studenoga 2024., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, poslovni broj Pž-309/2025-2 od 27. svibnja 2025., kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 452/2022-43 od 19. studenoga 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

''i. Imaju li personalni dokazi (iskazi saslušanih svjedoka i stranaka) istu dokaznu snagu kao i materijalni dokazi?

ii. Je li sud dužan obrazložiti je li i kako ocijenio personalne dokaze (iskaze saslušanih svjedoka i stranaka) osobito ako obrazlaže primjenu pravila o teretu dokazivanja?

iii. Je li sud dužan stečeno uvjerenje o činjenicama koje smatra dokazanim, odnosno nedokazanim opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti imaju li takva uvjerenja podlogu u rezultatu postupka?

iv. Je li potrebno dokazivati općepoznate činjenice, odnosno činjenice koje su mogu utvrditi javno dostupnim izvorima?

v. Je li prometni vještak pri izračunu visine totalne štete na vozilu dužan vrijednost vozila odnosno svoj nalaz sačiniti u skladu s pravilima struke primjenom iste metodologije i načina kako obrazlažu i drugi prometni vještaci?

vi. Je li sud dužan nalaz i mišljenje vještaka u parničnom postupku kritički cijeniti ukoliko vještak sam kaže da nije mogao sačiniti neku procjenu (utvrđenu prema stanju u vrijeme štetnog događaja i obzirom na stanje ponude i potražnje uz druge okolnosti kao što je amortizacija i dr.)?

vii. Je li oštećenik u slučaju totalne štete dužan prodati ostatak vozila kako bi dokazao njenu vrijednosti ili se vrijednost ostatka po pravilima struke utvrđuje drugim metodama?

viii. Postupa li sud protivno odredbi članka 1090. Zakona o obveznim odnosima kada visinu djelomične štete na vozilu umanjuje za stupanj amortizacije dijelova potrebnih za zamjenu i/ili popravak?

ix. Ako vještak ne može utvrditi pojedine odlučne okolnosti zbog kojeg mu je povjereno vještačenje i očitovati se na postavljena pitanja predstavlja li to razloga za obnovu vještačenja sukladno odredbi članka 261. stavku 2. i 3. Zakona o parničnom postupku?

x. Može li nametanje znatnog opterećenja odnosno visokih troškova postupka nakon završetka postupka predstavljati ograničenje ustavnog prava na pristup sudu? xi. Jesu li sudovi prilikom primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odmjere parničnog troška kod djelomičnog uspjeha stranaka dužni poštivati pravna shvaćanja zauzeta u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava?“

2. 2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na naznačena pitanja pod (i.), (ii.) i (iii.), poziva se na odluku visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3709/2022 od 10. svibnja 2022. i odluku revizijskog suda broj Revd-1980/2023 od 8. studenoga 2023. U odnosu na naznačeno pitanje pod (iv.) poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-635/11 od 6. travnja 2011., prema kojoj odluci pojedine činjenice nije potrebno utvrđivati vještačenjem ili osobnim ispravama, je riječ, ako nema drugih konkretnih podataka, o podacima koji se javno objavljuju i javno su dostupni (npr. putem publikacija državnog zavoda za statistiku i sl). U odnosu na pitanja pod (v.), (vi.) i (vii.), a vezano za visinu totalne štete i ostataka vozila pozvao se na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-163/2012 od 4. prosinca 2015, Rev- 68/ 2017 od 4. veljače 2000., a odnosu na pitanje pod (ix.) poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3516/2016 od 1. prosinca 2016., a na pitanja pod (x.) i (xi.) poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čolić protiv RH i Štefek protiv RH, te odluke Vrhovnog suda broj Rev 1005/2021 od 1. prosinca 2021, Rev-1807/2018 od 13 travnja 2022, i Revd-2397/2024 od 18. lipnja 2024.

3. Uz navedena pitanja, tužitelj također sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pristup sudu, na obrazloženu sudsku odluku i djelotvorni pravni lijek, odnosno na pravično suđenje.

4. Odgovoru na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

6. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagatelj smatra važnim razlozima tim pitanjima.

6. 2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika naknadu štete koju je pretrpio uslijed štetnog događaja od 13.12.2020., kada je došlo do požara u teretnom vozilu reg. oz. [registarska oznaka] uslijed kvara predmetnog vozila, a koji požar se potom proširio na okolna vozila i prikolice (u kojima se nalazila roba u vlasništvu revidenta) koji su tom prilikom uništeni i oštećeni. Vozilo zbog čijeg kvara je prouzročen požar je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti br. [broj police]. Tužitelj je od tuženika potraživao: daljnju isplatu naknade štete vozila koja su izgorjela i nagorjela u požaru, naknadu štete na ime uništenih stvari koje su se nalazile u izgorjelim vozilima, naknadu štete na ime uništenog goriva koje se nalazilo u tegljaču reg. oz. [registarska oznaka] te naknadu štete na ime troška najma zamjenskih vozila.

8. Nižestupanjski sudovi su tužiteljev zahtjev na ime naknade štete uništenih i oštećenih vozila u iznosu od 6.583,45 EUR, prihvatili, dok su ostale potraživane iznose u cijelosti odbili.

9. Tužitelj, u prijedlogu, citirane presude u odbijajućem dijelu smatra nezakonitim, a njihovu nezakonitost osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja.

10. Pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, po ocjeni ovoga suda, nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11. Pitanje, imaju li personalni dokazi, odnosno iskazi saslušanih svjedoka i stranaka istu dokaznu snagu kao i materijalni dokaz nije pitanje koje je bilo važno u smislu odredbe članka 385. a ZPP-a, jer se radi o pitanju činjenične naravi pa odgovor na to pitanje nije moguće dati na način, da bi se on mogao primijeniti u svakom konkretnom slučaju, a osim toga sam ZPP u čl. 8. propisuje kako se ocjenjuje svaki pojedini dokaz.

12. Pitanja je li sud dužan obrazložiti kako je ocijenio personalne dokaze, te je li dužan stečeno uvjerenje o činjenicama koje smatra dokazanima, odnosno nedokazanima opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima nisu važna, jer polaze od pogrešne premise da nižestupanjski sudovi nisu pravilno ocijenili personalne dokaze, odnosno da nisu obrazložili razloge o stečenom uvjerenju o činjenicama koje su ocijenili dokazanim. Jednako tako, nije važno ni pitanje, koje se odnosi na naknadu štete za gorivo u spremnicima vozila, je li potrebno dokazivati općepoznate činjenice jer kada su sudovi ocijenili da tužitelj nije dokazao količinu goriva u spremnicima tada nije bilo ni potrebe putem javno dostupnih izvora utvrđivati cijenu goriva.

13. Pitanja koja se odnose na nalaz i mišljenje prometnog vještaka nisu važna, jer ona polaze od netočne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nalaz i mišljenje prometnog vještaka nisu kritičkih cijenili kao i pogrešne pretpostavke da nalaz nije sačinjen u skladu s pravilima struke primjenom iste metodologije i načina kako to obrazlažu prometni vještaci, s obzirom na sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, o čemu su nižestupanjski sudovi dali iscrpna dostatna i logički prihvatljiva obrazloženja (točke 5. do 8. obrazloženja drugostupanjske odluke).

14. Ni pitanje pod ix., kojim se problematizira potreba provođenja vještačenja po novom, drugom vještaku nije važno, jer i ono polazi od pogrešne pretpostavke da bi drugi vještak imao druge dokaze-činjenice iz kojih bi mogao na drugi način procijeniti nastalu štetu tužitelju, s obzirom na sve utvrđene činjenice i okolnosti ovog konkretnog slučaja, a koje su pobliže objašnjene pod točkom 5. 5. obrazloženja drugostupanjske odluke.

15. Preostala pravna pitanja koja se odnose na troškove postupka (pod x. i xi), nisu važna, jer se prema ocjeni ovoga suda odluke ESLJP-a na koje se poziva tužitelj nisu primjenjive u konkretnom slučaju, jer se ne radi o istim činjeničnim i pravnim situacijama, a i stoga što su nižestupanjski sudovi pri donošenju odluke o troškovima postupka vodili računa o uspjehu obiju stranaka, cijeneći ga ne samo u kvantitativnom, nego i u kvalitativnom smislu, tj. upravo onako kako to nalažu odredbe ZPP-a, koje su u ovom slučaju nižestupanjski sudovi primijenili.

16. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje.

17. Revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tuženik veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje, zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH).

18. 1. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

18. 2. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i pravo na pristup sudu. To što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na svaki žalbeni prigovor, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno.

19. Slijedom iznesenog, tužitelju nije povrijeđeno pravo na pristup sudu, na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti taj dio prijedloga predlagatelja.

20. Slijedom iznesenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4 ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić