REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4713/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, protiv 1. tuženice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Željku Pavletiću, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-227/2024-3 od 12. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-442/2022 od 22. prosinca 2023., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova na prijedlog, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-227/2024-3 od 12. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-442/2022 od 22. prosinca 2023.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja poziva se na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2426/1990 i Rev-2031/10 uz tvrdnju da je shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci suprotno shvaćanju iz odluka na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva. Ujedno na drugo postavljeno pitanje poziva se na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne navodeći pritome o kojim odlukama se radi.
1.2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) kao i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
1.3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-227/2024-3 od 12. lipnja 2025. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici se protive navodima prijedloga te predlažu da se isti odbije odnosno odbaci. Potražuje trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog je neosnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, odgovor na prva dva postavljena pitanja usko je vezan uz okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni slijedom čega se ne mogu smatrati važnim ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991., a na koju se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva predlagatelj radi se o utvrđenju prava vlasništva i iz utvrđenja nižestupanjskih presuda proizlazi da je prednik tužitelja bio savjestan kroz vrijeme duže od 50 godina pa da su na temelju odredbe čl. 28. st. 4. u vezi sa čl. 30. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO) dosjelošću stekli pravo vlasništva spornih nekretnina.
5.2. U presudi ovog suda poslovni broj Rev-2031/2010 od 14. siječnja 2015., a na koju se također kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva izraženo je sljedeće shvaćanje: "U odnosu na navode tuženice da su nižestupanjski sudovi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr.) jer je tuženica svoje pravo vlasništva stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju i u dobroj vjeri tako stečeno pravo vlasništva upisala u zemljišnu knjigu, čemu se ne može suprotstaviti pravo vlasništva prednika tužitelja stečeno na temelju Zakona, valja odgovoriti da se po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenja u zemljišne knjige radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla gdje pravni sljednik, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV) dok je nasljeđivanje drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva (čl. 114. ZV) od onoga koji se utemeljuje na pravnom poslu kao što su to odluke suda ili druge nadležne vlasti te zakona.".
5.3. U konkretnom predmetu iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tuženici tijekom postupka dokazali da posjed tužitelja u razdoblju od 1977. do 2021. nije bio pošten s obzirom da je sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok. AU u kojem je raspoređena njena imovina, te je tužitelj znao da mu ne pripada pravo na posjed odnosno znao je da je sve nekretnine koje su predmet ovog postupka na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju naslijedio njegov brat – prednik tuženika.
5.4. Prema tome, u navedenim presudama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva nije izraženo shvaćanju u odnosu na prva dva postavljena pitanja pa stoga te presude ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima. Naime, u svakom od tih predmeta odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju.
5.5. Trećim postavljenim pitanjem podnositelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, osobito u situaciji kada takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i trećeg postavljenog pitanja valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
7.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Te presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
9. Valja dodati da je tijekom postupka tužitelj predlagao saslušanje svjedoka na okolnost trajanja i kvalitete posjeda, ali ne i na okolnost postojanja sporazuma prilikom nasljeđivanja pok. AU. Stoga takvim postupanjem nižestupanjski sudovi nisu povrijedili prava tužitelja na pošteno i pravično suđenje.
10. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
11. Ujedno se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 4. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
