REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2451/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senija Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica u Garešnici, protiv tuženika 1. KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje tuženika zastupaju punomoćnici Tihomir Volić, Nataša Ružička, Tea Cabadaj Cafuta, Maja Tutnjević Frntić i Ivana Horvat, odvjetnici Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., sa sjedištem u Garešnici, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3389/2024-3 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-506/2018-87 od 24. lipnja 2024., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3389/2024-3 od 29. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-506/2018-87 od 24. lipnja 2024. Predlagatelji u prijedlogu naznačuju šest pravnih pravna pitanja koja smatraju važnima jer u odnosu na njih „nema prakse revizijskog suda“.

2. Naznačena pitanja glase:

1) Može li vlasnik nekretnine biti odgovoran za ulaganja u svoju nekretninu ako ta ulaganja nisu rezultat njegovog zahtjeva, ugovora ili pravnog odnosa te su druge osobe ulaganja vršile isključivo u vlastitu korist, a vlasnik nekretnine nema mogućnost ostvarivanja koristi od tih ulaganja;

2) Mogu li se pravila o stjecanju bez osnove primijeniti u situaciji kada osoba od ulaganja u svoju nekretninu nije ostvarila i nije u mogućnosti ostvariti ekonomsku korist od tuđih ulaganja;

3) Treba li kod primjene pravila o stjecanju bez osnove i to kod ulaganja u tuđu stvar voditi računa da li učinjena ulaganja za vlasnika predstavljaju kakvu korist; 4) Je li pravilno da sud pri procjeni koristi tuženika koristi metodologiju koja računa sve troškove ulaganja, a ne stvarnu ekonomsku korist vlasnika zemljišta koja bi se eventualno ogledala u povećanoj tržišnoj vrijednosti nekretnine, s obzirom na to da na istoj postoje zasađeni nasadi;

5) Može li sud istovremeno priznati vlasništvo nad nasadima temeljem članka 158. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a istovremeno vlasnika obvezati na naknadu za ulaganja u ta stabla, iako vlasnik nema mogućnost ostvariti korist od tih ulaganja i od stabala;

6) Može li vlasnik zemljišta biti obvezan na naknadu za ulaganja ako je neka treća osoba ostvarila korist od tih ulaganja (sin tužitelja je sjekao i prodavao borove)?

3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopustivosti najprije zbog toga što predlagatelji u prijedlogu ne navode nijedan indikator važnosti primjerice naveden u odredbi članka 385.a stavka 1. ZPP poput, neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navode ni relevantne razloge zbog kojih bi nepostojanje prakse revizijskog suda bilo osnova za dopuštenje revizije.

32.1. Predlagatelji navode da bi indikator važnosti naznačenih pitanja mogao biti u činjenici što o njima nema prakse revizijskog suda. Međutim, ni taj razlog posebno ne obrazlažu. Imajući na umu da je reviziji po dopuštenju po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, najviši sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da bi, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti da bi sudsku praksu bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije u odnosu na bilo koje od naznačenih pitanja bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. u vezi sa stavkom 1. ZPP prijedloge tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil