Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-686/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, sudac izvjestitelj i član vijeća Sanje Joka Umićević te člana vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Brunu Spizu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Dukat d.d., Zagreb, Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-134/2020-46 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-134/2020-46 od 23. ožujka 2023. godine u toč. I. izreke i u točki III. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.831,00 euro i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i sudi:

1. Tuženik je dužan tužiteljici platiti iznos od 1.831,00 euro sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2020. godine po stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi i daljnji parnični trošak u iznosu od 743,24 eura sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

3. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 276,28 eura te u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.417,01 euro od 5. ožujka 2019. godine do 16. siječnja 2020. godine.

4. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak žalbe u iznosu od 271,56 euro u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Dukat d.d., Zagreb. Marijana Čavića 9, OIB; 25457712630, isplatiti tužiteljici ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , iznos od 4.417,01 eur1/ 33.280,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu za iznos od 2.107,28 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 4.417,01 eur od 5. ožujka 2019. god. do 16. siječnja 2020. god. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Dukat d.d., Zagreb. Marijana Čavića 9, OIB; 25457712630, naknaditi tužiteljici ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.686,94 eur1 / 12.710,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima.

4. Traži trošak žalbe.

5. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete (neimovinske štete i imovinske štete) zbog ozljede na radu dana 5. ožujka 2019. godine.

8. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni.

9. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP.

10. Neosnovano žalitelj ističe i da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 190. i čl. 191. ZPP.

11. Naime, prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je dopustio preinaku tužbe tužitelja a nakon što je u postupku provedeno liječničko vještačenje po sudskom vještaku, a to stoga što se takva preinaka ukazuje svrsishodnom u postupku jer tek nakon provođenja liječničkog vještačenja je tužiteljica bila u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev (tek tada je saznala za opseg štete koju je pretrpjela predmetne zgode).

12. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

13. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je 5. ožujka 2019. godine tužiteljica, radnica tuženika zadobila ozljedu na radu za vrijeme svog radnog vremena na način da se iz ureda za urudžbeni zapisnik vraćala u svoj ured, pri čemu se kretala prostorom namijenjenim za kretanje pješaka ispred zgrade porte tuženika, krećući se nogostupom (na kojem se nije bilo zabranjeno kretati) te da nije postojalo upozorenje radnicima da se tim prostorom ne smiju kretati a niti zabrana u tom smislu, da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu na način da je pala te da je to bilo pri obavljanju poslova njezinog radnog mjesta, da u trenutku pada nije razgovarala na mobitel niti je imala nešto u rukama niti je koga pozdravljala ili se osvrtala u hodu te se kretala oprezno, da se na nogostupu nalaze neravni betonski blokovi a u jednom dijelu umjesto betonskih blokova nalazi se kolni beton koji je neravan, izlomljen i podignut za par centimetara tj. da postoje na nogostupu neravnine i oštećenja, da je tužiteljica pala zato jer je zapela za jednu od tih neravnina.

14. Prvostupanjski sud cijeneći naprijed utvrđeno činjenično stanje pravilno je zaključio da tužiteljica nije doprinijela štetnom događaju te da tuženik kao poslodavac tužiteljici odgovara za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, da se tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastupila zbog više sile, radi treće osobe ili krivnje radnika, da tuženik u postupku tvrdi da je tužiteljica postupala krajnjom nepažnjom te da je zato došlo do štetnog događaja ali da iz provedenog postupka ne proizlazi navedeno (isto tuženik nije dokazao) jer tužiteljica niti jednom svojom radnjom ili propustom nije doprinjela nastanku štetnog događaja jer je kao što je već navedeno se kretala nogostupom na kojem kretanje nije bilo zabranjeno a pala je zbog neravnina i oštećenja na samome nogostupu te tuženik kao poslodavac nije osigurao niti tužiteljici niti drugim radnicima da se u krugu poslodavca mogu kretati na siguran način. Isto tako je valjano prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu a to stoga jer je i bez navedenog dokaza činjenično stanje u postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno.

15. Pravilnom se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu, da tuženik stoga odgovara tužiteljici za štetu nastalu joj štetnim događajem (objektivna odgovornost) te da tuženik nije dokazao da je šteta nastala iz nekog razloga koji ga oslobađa odgovornosti.

16. Stoga je prvostupanjski sud valjano ocijenio da ne postoji doprinos tužiteljice štetnom događaju jer iz provedenog postupka ne proizlazi da je tužiteljica doprinjela štetnom događaju obavljajući konkretan posao protivno pravilima struke i zaštite na radu. Kako nema razloga za sumnju u pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o odgovornosti za štetni događaj, žalbeni prigovori tuženika u tom pravcu ne mogu se prihvatiti.

17. Naime, prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014. i 127/2017. - u daljnjem tekstu: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu i u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

18. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine, broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. dalje ZZR) ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

19. Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2.).

20. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila iščašenje desnog ramena s prijelomom velike krvge nadlaktične kosti, djelomični razdor tetive mišića supsapolarisa i tetive duge glave dvoglavog mišića nadlaktice i razder hvatišta labruma u donjem, prednjem dijelu čašice ramenog zgloba, da je imala imobilizaciju ramena i ruke tri tjedna, te provela zatim fizikalnu terapiju, da je trpila fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 8 dana i manjeg intenziteta dva i pol mjeseca, da je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajni u trenutku štetnog događaja kasnije sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 3 tjedna, da je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 10% (manja slabost desne ruke, bolovi u ramenu kod obavljanja težih poslova desnom rukom naročito poslova koji zahtijevaju podizanje ruke iznad razine ramena, kretnje u ramenu su ograničene u manjem stupnju, izražena je umjerena slabost mišića supraspinatusa i subskapularisa čije tetive tvore rotatornu manšetu ramena), da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 3 tjedna, dva sata dnevno kroz 4 tjedna, za pomoć kod održavanja osobne higijene, za vođenje na kontrolne preglede, obavljanje težih kućanskih poslova za nabavu i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno 4. srpnja 2019. godine, da je tužiteljica rođena 1955. godine, da postoji uzročno posljedična veza između pada tužiteljice i naprijed navedenih tjelesnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, da tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije imala ozljedu niti se liječila zbog bolesti desnog ramena.

20.1. Liječničko vještačenje u ovom predmetu provedeno je u skladu s odredbom čl. 250. – 261. ZPP te se liječnički vještak svoj nalaz i mišljenje dao stručno, savjesno i u skladu s pravilima struke i u svom dopunskom izjašnjenju jasno i obrazloženo odgovorio na sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje te i po ocjeni ovog suda drugog stupnja otklonio osnovanost tih prigovora.

21. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju liječničkog vještaka te je kao što je već i navedeno pravilna ocjena prvostupanjskog suda o postojanju uzročno posljedične veze između pada tužiteljice u krugu poslodavca i ozljeda koje je zadobila.

22. Prema čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete a i kad nje nema. Sud pri određivanju visine pravične novčane naknade osobito treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, smanjenju životnih aktivnosti i potrebi za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO).

23. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno odmjerio visinu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela predmetne zgode a to stoga što prema ocjeni ovog suda drugog stupnja cijeneći odredbu čl. 1100. st. 1. i st. 2. i čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO primjeren bi iznos bio 50.000,00 kn što umanjeno za iznos od 3.000,00 kn (već isplaćen tužiteljici u mirnom postupku od strane osiguravajućeg društva) da je iznos od 47.000,00 kn a kako je tužiteljici već dosuđen iznos od 33.280,00 kn (4.417,01 euro) u toč. I. izreke prvostupanjske presude valjalo je dosuditi razliku odnosno 1.831,57 eur a sve to cijeneći jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojem služi ta naknada, vrstu povreda, opseg i vid smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice, dob tužiteljice kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja.

24. Prvostupanjski sud valjano je postupio kada je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje troškove fizikalne terapije (u iznosu od 1.671,08 kn) a to stoga jer tužiteljica nije dokazala da su isti troškovi bili potrebni, naime, nije dokazala da je pored fizikalne terapije koju je provodila u ustanovama koje imaju ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje trebala obaviti i dodatne fizikalne terapije u privatnim ustanovama a pri čemu se ukazuje na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka koji je iskazao da su navedeni troškovi fizikalne terapije bili neopravdani jer je tužiteljica mogla fizikalnu terapiju u cijelosti obaviti u ustanovama koje imaju ugovor sa HZZO. Također je prvostupanjski sud valjano utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 140 sati te joj dosudio iznos od 3.080,00 kn obzirom na cijenu jednog sata od 22,00 kn, a u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO.

25. Pravilno je u toč. II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5. ožujka 2019. godine do 16. siječnja 2020. godine a obzirom na čl. 1103. ZOO te obzirom na to da je tužba u ovom predmetu podnesena 17. siječnja 2020. godine pa tužiteljica ne može potraživati naknadu štete od dana štetnog događaja (5. ožujka 2019.) već od podnošenja tužbe 17. siječnja 2020. godine.

26. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

27. O parničnom trošku odlučeno je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP a zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude valjalo je u dijelu preinačiti odluku o parničnom trošku te naložiti tuženiku tužiteljici naknaditi i daljnji parnični trošak u iznosu do 743,24 eura.

28. Naime, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP tužiteljica ima pravo na trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u iznosu od 2.115,26 eura (12.750,00 kn uvećano za iznos PDV što daje iznos 15.937,50 kn ili 2.115,26 eura), trošak sudske komisije 49,48 eura, trošak liječničkog vještačenja 199,08 eura te 66,36 eura te sveukupni trošak tužiteljice iznosi 2.430,18 eura. Obzirom je tužiteljici već dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.686,94 eura (u toč. III. izreke) valjalo joj je dosuditi razliku odnosno iznos od 743,24 eura.

29. O zateznim kamatama na parnični trošak odlučeno je temeljem čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 153. st. 3. ZPP.

30. Trošak žalbe tužiteljice iznosi 271,56 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine", br. 138/2023 – dalje OT) sukladno uspjehu u žalbenom postupku od 86,09% te vrijednosti predmeta spora (2.107,28 eura) 250,00 eura što uvećano za iznos PDV daje iznos od 312,50 eura odnosno sukladno uspjehu u žalbenom postupku iznos od 271,56 eura.

31. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.831,00 eura i naložiti tuženiku tužiteljici platiti daljnji iznos od 1.831,00 euro kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i naložiti tuženiku tužiteljici naknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 743,24 eura (čl. 373. toč. 3. ZPP) te odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 276,28 eura te kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na 4.417,01 euro od 5. ožujka 2019. do 16. siječnja 2020. godine (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Mr. sc. Iris Gović Penić