Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-166/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ĆP i dr. zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe – iz članka 229. stavak 1. točka 1.u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi 1. optuženika ĆP i 2. optuženika ŽP podnesenih protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-630/2023-8 od 20. prosinca 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog ĆP i 2. optuženog ŽP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. optuženi ĆP zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a 2. optuženi ŽP zbog kaznenog djela teške krađe pomaganjem iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i članka 38. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ( Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženici su dužni oštećeniku ..., [obrt] na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos 507,37 eura (petstotinasedam eura i trideset sedam centi) dok je s ostatkom zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP obojica optuženika dužni su platiti troškove kaznenog postupka i to 1. optuženi ĆP paušalnu svotu u iznosu 100,00 eura (sto eura), a 2. optuženi ŽP paušalnu svotu u iznosu 200,00 eura (dvjesto eura).

4. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi ĆP putem branitelja Nikole Sabljara zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je predložio da se optuženik i njegov branitelj obavijeste o sjednici drugostupanjskog suda.

5. Žalbu je podnio i 2. optuženi ŽP osobno, ne navodeći žalbene razloge, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.

6. Povodom prijedloga 1. optuženog ĆP održana je javna sjednica drugostupanjskog suda na koju nisu pristupili uredno obaviješteni ŽDO u Zagrebu, 1. optuženi ĆP niti njegov branitelj, odvjetnik Nikola Sabljar, koji je pisanim podneskom od 3. studenog 2025. obavijestio sud da je njegov branjenik obaviješten o održavanju javne sjednice, te da su optuženik i njegov branitelj suglasni da se sjednica vijeća održi u njihovoj odsutnosti.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe 1. optuženog ĆP i 2. optuženog ŽP nisu osnovane.

9. Nije u pravu 1. optuženi ĆP kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude „o sadržaju iskaza i samih iskaza“ zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati obzirom sud nije poklonio vjeru obrani 1. optuženog ĆP da u vrijeme izvršenja kaznenog djela nije mogao biti u mjestu Švičko bilo i otuđiti naftu iz radnog stroja oštećenika jer iz dokaza proizlazi da nije otputovao sa otoka Raba na kopno zadnjim trajektom. Tvrdi da su razlozi presude o činjenici gdje je on bio u vrijeme počinjenja kaznenog djela proturječni dokazima u spisu.

10. Međutim, nije u pravu 1. optuženi ĆP da je ostvarena navedena povreda jer su razlozi o odlučnim činjenicama gdje se nalazio u vrijeme počinjenja kaznenog djela u pobijanoj presudi jasni, valjani i dostatno obrazloženi. Naime, žalitelj gubi iz vida da je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela inkriminiranog dana „oko 22,07 sati“, što znači u bilo koje vrijeme oko tog vremena. Zbog toga njegovi žalbeni navodi da razlozi pobijane presude (točka 14.) ne mogu biti oni razlozi zbog kojih se može zaključiti da je on počinitelj kaznenog djela teške krađe na štetu oštećenika ... na način opisan u izreci pobijane presude, već upravo obrnuto, ako je bio i ostao na otoku Rabu nakon odlaska zadnjeg trajekta sa otoka Raba prema kopnu u 23,30 sati, nije mogao biti na mjestu počinjenja kaznenog djela oko 22,07 sati, nisu osnovani budući da iz razloga pobijane presude jasno proizlazi da je kazneno djelo počinio prije nego li je sa kopna otišao na otok Rab sa kojeg se toga dana nije vratio na kopno.

11. Istu postupovnu povredu 1. optuženi ĆP nalazi i u razlozima presude u kojima prvostupanjski sud analizira obranu 2. optuženog ŽP ističući da se u razlozima presude pogrešno navodi da je taj optuženik tijekom prvog ispitivanja priznao učin kaznenog djela, što smatra da ne odgovara istini.

12. Međutim, iz snimke prvog ispitivanja 2. optuženog ŽP od 7. studenog 2014., koju je pregledao i drugostupanjski sud, proizlazi da isti nije izrijekom priznao učin kaznenog djela za koje je terećen, dakle kaznenog djela teške krađe pomaganjem 1. optuženom ĆP, no sadržajno iz njegove obrane proizlazi da je teretio 1. optuženog ĆP za počinjenje kaznenog djela navodeći da ga je 1. optuženik prije događaja pitao koliko često ulijevaju naftu u radni stroj, a onda mu je nakon par dana u kafiću rekao da je on uzeo tu naftu koja se nalazila upravo u radnom stroju na kojem je radio 2. optuženi ŽP u to vrijeme, da je bila policija, da je otuđeno 380 litara nafte, te da mu je 1. optuženi ĆP na njegovo traženje dao 20 litara nafte koju mu nije platio. Iz ovakvih navoda 2. optuženog ŽP proizlazi da je isti teretio 1. optuženog ĆP za kazneno djelo teške krađe nafte na štetu oštećenika ..., ali i sebe navodeći da je od njega, nakon što mu je rekao da je otuđio naftu iz njegovog radnog stroja, na traženje dao 20 litara nafte koju mu nije platio, pri tome navodeći da je dan ili dva prije otuđenja nafte njegov stroj bio napunjen naftom što je prenio 1. optuženiku koji se o tome interesirao. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio obranu 2. optuženog ŽP iznesenu tijekom prvog ispitivanja, otklanjajući njegovu izmijenjenu obranu na raspravi o čemu je iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, 1. optuženi ĆP smatra da se na temelju iskaza 2. optuženog ŽP koji je u postupku mijenjao, ne može bez dvojbe izvesti pouzdan zaključak o tome što je sve od onoga što je 2. optuženik iskazao istina jer ne postoje drugi materijalni niti personalni dokazi koji bi njega dovodili u vezu sa počinjenjem kaznenog djela teške krađe nafte u Švičkom bilu 18. svibnja 2014. u 22,07 sati, ističući da je iz ispisa uspostave telekomunikacijskog uređaja koji je koristio vidljivo da je na dan događaja u 23,30 sati bio na otoku Rabu što ga čini nemogućim počiniteljem ovog kaznenog djela, pri čemu ga ne terete iskazi svjedoka Ć, Ž ni DP te da je njegova obrana u skladu sa iskazima svjedoka HP njegove supruge, RP i CP iz kojih proizlazi da je on na dan događaja otputovao na otok Rab kamo je morao stići predzadnjim trajektom koji je kretao za Rab u 22,00 sata da bi se vratio s posljednjim trajektom koji je sa otoka Raba kretao prema kopnu u 23,30 sati.

14. Međutim, suprotno navedenim žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza, pravilnom ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti ispravno utvrdio sve odlučne činjenice i potom izveo pravilan zaključak da je 1. optuženi ĆP počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 na način opisan pod točkom I. izreke pobijane presude. Tako je prvostupanjski sud na temelju učestale i intenzivne telefonske komunikacije između obojice optuženika, upravo u dane prije i nakon inkriminiranog događaja, telefonskih poziva 1. optuženog ĆP na dan događaja iza 23,30 sati kada se fizički nalazio na otoku Rabu, te redom plovidbe trajekta sa otoka Raba na kopno i obrnuto, pravilno zaključio da je 1. optuženi ĆP na dan inkriminiranog događaja iza 23,30 kada je sa otoka Raba prema kopnu isplovio posljednji trajekt, ostao na otoku ne vračajući se na kopno, radi čega je s pravom otklonio njegovu obranu da je s Raba krenuo zadnjim trajektom, te nevjerodostojnim ocijenio iskaze svjedoka HP i RP ocjenjujući ih pristranim i neodređenim u odnosu na vrijeme odlaska i povratka 1. optuženog HP sa otoka Raba, te iskaze svjedoka CP i ĐP koji nisu potvrdili obranu 1. optuženog HP, pri čemu je obrana 1. optuženog HP i imenovanih svjedoka koji su ga svojim iskazima trebali podržati, u suprotnosti s materijalnim dokazima o redu plovidbe i telefonske komunikacije ovog optuženika sa lokacije na otoku Rabu nakon odlaska zadnjeg trajekta prema kopnu, iz kojih dokaza je prvostupanjski sud osnovano zaključio da se 1. optuženi HP **.**.2014. nije vratio sa otoka Raba, pa onda nije mogao niti pomagati svjedokinji RP oko vožnje njenog automobila sa otoka Raba na kopno u automehaničarsku radionicu svjedoka CP. Imenovani svjedoci svojim su iskazima pokušali podržati obranu 1. optuženog HP, međutim u tome nisu uspjeli, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, jer iz provedenih dokaza i obrane 2. optuženog ŽP jasno proizlazi da je 1. optuženi HP otuđio naftu iz radnog stroja oštećenika istog dana prije nego li se uputio na otok Rab s kojeg se toga dana nije vratio.

15. Suprotno žalbenim prigovorima 1. optuženog HP da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka MP, sina svjedoka RP, na okolnost da je na dan događaja bio u društvu sa svojom majkom na Rabu i da je njega i majku 1. optuženi HP osobno vozio kada su on i majka ostali u kvaru s automobilom, s obzirom na provedene dokaze i utvrđene činjenice, osnovano je prvostupanjski sud taj dokazni prijedlog odbio i za odbijanje iznio jasne i valjane razloge, ispravno zaključivši da su sve odlučne činjenice za donošenje odluke utvrđene i bez ispitivanja toga svjedoka. Zbog svega iznesenog, prvostupanjski sud je nakon ponovljenog suđenja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, izveo pravilan zaključak o krivnji 1. optuženog HP za počinjeno kazneno djelo, te na takvo činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, ispravno zaključivši da su se u njegovim radnjama ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, radi čega njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

16. Iz sadržaja žalbe 2. optuženog ŽP proizlazi da se isti žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvenstveno ističući da je pobijana presuda netočna i nepravilna jer da on nije pomagao 1. optuženom HP da otuđi naftu iz stroja u vlasništvu .... Tvrdi da ga je policija nagovorila da tereti 1. optuženog HP, pa ga je teretio jer je mislio da će mu ... gdje je radio produljiti ugovor, ali se to nije dogodilo. Nije priznao kazneno djelo, a sutkinja koja je vodila raspravu nije pregledala snimku njegovog ispitivanja, već je samo tako napisala u zapisniku od 15.12.2023. Ističe da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog da se ispita svjedok AP koji „sve to zna“ jer je došao po njega kada je bio na policiji.

17. U odnosu na žalbene prigovore 2. optuženog ŽP da on nije priznao kazneno djelo, odnosno pomagao 1. optuženom AP u otuđenju nafte iz radnog stroja za koji je bio zadužen i na kojem je radio u ..., u ovoj presudi drugostupanjski sud je iznio razloge pod točkom 12., pa imajući u vidu dane razloge, nije u pravu 2. optuženi ŽP tvrdeći suprotno. Ispravno je prvostupanjski sud otklonio izmijenjenu obranu 2. optuženog ŽP na raspravi u kojoj je naveo da je teretio 1. optuženog AP samo zbog toga što je na njega vršena prisila od strane policije budući da je takvu obranu optuženika opovrgnuo svjedok DP čiji iskaz je prvostupanjski sud s pravom ocijenio vjerodostojnim s obzirom ne postoje realni ili predvidivi razlozi zbog kojih bi taj svjedok lažno teretio optuženika. U žalbi 2. optuženi ŽP ponovno mijenja razloge zbog kojih je teretio 1. optuženog AP navodeći da ga je policija nagovorila da tereti ĆP, te ga nisu prisiljavali da to kaže. S obzirom da njegova obrana na raspravi, a niti žalbeni navodi nisu podržani niti jednim provedenim dokazom, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, tim više što je ovaj optuženik u svojoj obrani nedosljedan, najprije tereteći 1. optuženog ĆP, a onda tvrdeći da ga je teretio zbog prisile policije, a potom zbog toga jer ga je policija nagovorila da ga tereti.

18. Suprotno žalbenom prigovoru 2. optuženog ŽP da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za ispitivanjem svjedoka AP kojem je on nakon ispitivanja u policiji ispričao o predmetnom događaju, s obzirom da navedeni svjedok nije očevidac inkriminiranih događaja za koje se terete optuženici, niti je bio prisutan ispitivanju optuženika pred policijom, zbog čega nema relevantna saznanja o odlučnim činjenicama, pravilno je prvostupanjski sud takav prijedlog odbio i za svoju odluku iznio jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. U odnosu na prigovore 2. optuženog ŽP da sutkinja nije pregledala snimku njegovog ispitivanja, iz zapisnika o raspravi od 15. prosinca 2023. proizlazi da je navedena snimka pregledana, te da su pročitani i razgledani drugi dokazi, a na provedene dokaze i način njihova izvođenja stranke nisu stavljale primjedbe, zbog čega se navedeni žalbeni prigovori optuženika ne mogu prihvatiti kao osnovani. Slijedom svega iznesenog žalba 2. optuženog ŽP zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena kao osnovana.

20. 1. optuženi ĆP je u žalbi naveo da se žali zbog odluke o kazni, međutim nije iznio žalbene razloge zbog čega pobija odluku o kazni, no kako se žalio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj je drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u djelu odluke o kazni. Zbog odluke o kazni nije se žalio 2. optuženi ŽP, ali s obzirom je prvostupanjsku presudu pobijao zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i u odnosu na njega drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u djelu odluke o kazni.

21. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je 1. optuženom ĆP cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika, pa mu je kao olakotno cijenio da je otac malodobnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati, dok je kao otegotno cijenio da je već osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, te dajući utvrđenim okolnostima primjereni značaj, prvostupanjski sud je 1. optuženog ĆP osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na planu generalne i specijalne prevencije, te da je takva kazna primjerena okolnostima i težini kaznenog djela te stupnju krivnje optuženika.

22. U odnosu na 2. optuženog ŽP prvostupanjski je sud uzeo u obzir sve one okolnosti koje su od utjecaja na proces individualizacije kazne, pa je kao olakotno istom cijenio da je neosuđivana osoba, iz čega proizlazi da je inkriminirano postupanje optuženika eksces u njegovom ponašanju, dok nije utvrdio otegotnih okolnosti. Ocjenjujući navedene okolnosti, te polazeći od stupnja krivnje optuženika i svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11, prvostupanjski je sud ovog optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od jedne godine, ispravno zaključivši da s obzirom ranije nije bio u sukobu sa zakonom, da nisu utvrđene otegotne okolnosti, te cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela, ovaj optuženik i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena uvjetna osuda u svemu je primjerena stupnju krivnje ovog optuženika, olakotnim okolnostima utvrđenim od strane prvostupanjskog suda, te će ista u svemu ostvariti svrhu kažnjavanja na planu specijalne i generalne prevencije.

23. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević