Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-778/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene UĐ, zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplatom plaće – opisano i kažnjivo po članku 132. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 107/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optužene UĐ podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-882/2020-47 od 22. siječnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 04. studenog 2025. u prisutnosti braniteljice optuženice, odvjetnice Nede Marasović,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene UĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 544 stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog protiv optužene UĐ od 17. rujna 2020., dok je pod točkom II. izreke proglašena krivom zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplatom plaće – opisano i kažnjivo po članku 132. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 132. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP optužena UĐ je dužna s naslovna imovinskopravnog zahtjeva isplatiti štetu oštećenicama i to: ĐĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 940,28 eura što je protuvrijednost iznosa od 7.084,52 kune, dok se oštećena ĐĐ s preostalim djelom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu, te AĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 509,56 eura što je protuvrijednost iznosa od 3.839,29 kuna.

3. Na temelju odredbe članka 148 stavak 1. i 6. ZKP optužena je oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP, dok je dužna naknaditi troškove iz točke 8. istog članka koji se sastoje od nužnih izdataka oštećene ĐĐ te nužnih izdataka i nagrade njezina opunomoćenika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena putem braniteljice Nede Marasović, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se prihvati njezina žalba, pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je braniteljica optuženice zatražila da se nju i optuženicu obavijesti o sjednici vijeća.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije sjednice vijeća, spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Na sjednicu drugostupanjskog suda nisu pristupili uredno obavješteni ŽDO u Zagrebu i optužena, a pristupila je braniteljica optužene Neda Marasović, odvjetnica iz Zagreba koja je navela da je optuženica uredno obaviještena o sjednici drugostupanjskog suda i da je suglasna da se ista provede u njenoj odsutnosti. U bitnome je izložila žalbene navode, te zaključno navela da u cijelosti ostaje kod žalbe i žalbenog prijedloga.

8. Žalba optuženice nije osnovana.

9. Nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao temeljni element jamstva pravičnog postupka, koju povredu opisuje na način da je rasprava zaključena u siječnju 2024., a pisani otpravak presude dostavljen je braniteljici putem e-komunikacije 01. kolovoza 2024., u vrijeme godišnjih odmora kada je ulaganje žalbe otežano, pa smatra da je takvo postupanje suda eklatantno kršenje prava na pravičan postupak. Međutim, iako je prekoračenjem roka za izradu i otpremu pisanog otpravka presude nepravilno primijenjena odredba članka 458. stavak 1. ZKP radi se o relativno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka koja nije utjecala na presudu, s obzirom da je optuženici omogućen pristup sudu i ulaganje pravnog lijeka.

10. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženica obrazlaže na način da u postupku nije dokazano da je počinila kazneno djelo za koje je proglašena krivom jer nema potrebna svojstva počinitelja tog kaznenog djela.

11. Naime, djelom je u pravu optuženica da kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. stavak 1. KZ/11 može počiniti samo ona osoba koja je po svom položaju u mogućnosti donositi odluke kojima se zaposlenicima uskraćuje ili ograničava neko pravo. Priroda prava zaštićena ovom inkriminacijom ukazuje na zaključak da počinitelj ovog kaznenog djela ne može biti bilo koja osoba, kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud, već samo ona osoba koja je nadležna i ovlaštena donositi odluke u vezi isplate plaće zaposlenicima, pa je stoga riječ o delicta propria.

12. Međutim, nije u pravu optuženica kada tvrdi da ona nije imala potrebna svojstva za počinjenje kaznenog djela. Prema podacima izvatka sudskog registra optuženica je direktorica trgovačkog društva ... od 2014. te je kao direktorica odgovorna osoba koja zastupa društvo i vodi poslove društva. Direktor društva kao odgovorna osoba vodi poslovanje i u okviru toga, između ostalog donosi odluku o isplati odnosno neisplati plaća zaposlenicima. Ukoliko direktor društva vođenje poslovanja odluči povjeriti drugoj osobi to može učiniti sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015) putem pisane punomoći ili prokure. S obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da optuženica nije povjerila vođenje poslova društva svome suprugu, svjedoku EĐ, kako to proizlazi iz podataka sudskog registra, kao i iskaza svjedoka NĐ koji je naveo da ga nitko nije ovlastio za vođenje poslovanja, proizlazi da je jedina odgovorna osoba za vođenje društva bila optuženica, pa njeni žalbeni navodi da ona nije imala potrebna svojstva za počinjenje kaznenog djela nisu osnovani. Na ovom mjestu je potrebno još naglasiti da je optužena kao odgovorna osoba društva nositelj aktivnosti, poslovanja i odgovornosti te je njena dužnost vođenje poslovanja i nadzora nad poslovanjem, a ta dužnost obuhvaća primjenu zakona ili drugih propisa, u konkretnom slučaju, poštivanje odredaba Zakona o radu u vezi isplata plaća radnicama ĐĐ i AĐ.

13. Nije u pravu optuženica kada tvrdi da iz svih navedenih i citiranih dokaza opširno iznesenih u žalbi proizlazi da je poslovanje društva vodio svjedok EĐ, pa smatra da je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude, da nema uopće razloga, a izneseni razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Naime, sud je temeljito analizirao i ocijenio svaki provedeni dokaz posebno i u međusobnoj vezi i u odnosu s obranom optuženice, te je iznio dostatne, jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije u pravu optuženica kada tvrdi da je ostvarena navedena povreda. Pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnih činjenicama, izneseni razlozi su jasni i bez proturječnosti, međutim, žaliteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje u vezi toga tko je vodio poslovanje društva ... te smatra da je to bio njen suprug, te da ona nije sudjelovala u sastavljanju obračunskih lista za zaposlenike već je to radilo računovodstvo.

14. Iz iskaza oštećenica ĐĐ i AĐ proizlazi da su one poslove čistačica za društvo ... obavljale u Biogradu i da im je šef bio LĐ s kojim su dogovarale poslove, a potpisivale su ugovor o radu na način da im je isti dostavljen poštom. S EĐ su komunicirale telefonom tek u vrijeme kada im nije isplaćena plaća i to u vezi neisplate plaća, međutim iz njihovih iskaza proizlazi da one nemaju pouzdana saznanja tko je vodio poslovanje društva.

15. Protivno daljnjim tvrdnjama žalbe da i iz iskaza svjedoka MĐ proizlazi da je EĐ vodio poslovanje društva ..., ovaj drugostupanjski sud nalazi da iz njegovog iskaza to ne proizlazi. Naime, ovaj svjedok iskazivao je o drugim okolnostima u vezi poslovnog odnosa Zagrebačke banke d.d. i društva ... i to o okolnostima okvirnog kredita, odnosno razlozima otkazivanja dopuštenog prekoračenja društva ... Iz sadržaja njegovog iskaza proizlazi da on nema saznanja o tome tko je voditelj poslovanja navedenog trgovačkog društva.

16. Niti svjedok OĐ nema pouzdana i točna saznanja o tome tko je faktično vodio poslovanje društva. Iz njegovog iskaza proizlazi da je on vodio knjigovodstvo za društvo ..." po nalogu EĐ“ za kojeg je tvrdio da je vlasnik društva, dok njegovu suprugu nije viđao. Međutim, da on nema relevantna saznanja o tome tko je vodio poslove društva proizlazi prvenstveno iz okolnosti da on pogrešno smatra EĐ vlasnikom društva, a okolnost da je s njim komunicirao u vezi pružanja svojih usluga društvu ... ne ukazuje na zaključak da je suprug optužene bio stvarni voditelj poslovanja, kako to s pravom utvrđuje i prvostupanjski sud.

17. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je svjedok EĐ iskazivao sukladno obrani optužene pokušavajući svojim iskazom uvjeriti sud da je on bio voditelj poslovanja te da optužena nikada nije bila stvarni voditelj društva. Međutim, ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optužene i iskaz svjedoka EĐ da je on bio faktični voditelj poslovanja, već je pravilno zaključio da je on bio zaposlenik društva u nepunom radnom vremenu od dva sata dnevno i ovlašteni potpisnik financijske dokumentacije za društvo po računu društva otvorenom kod Zagrebačke banke, te da je obavljao poslove društva koji su mu povjereni, pri čemu niti jedan od ispitanih svjedoka ne potvrđuje obranu optužene i iskaz njenog supruga da bio on bio stvarni voditelj poslovanja, kako je to izloženo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude.

18. Da je poslovne odluke donosila optužena i bila izravno uključena u poslovanje društva ... proizlazi iz materijalnih dokaza i to obračuna neisplaćene plaće za radnice AĐ i ĐĐ koje obrasce je potpisala kao odgovorna osoba poslodavca, te iskaza oštećene AĐ da je te liste dobila poštom, a bile su potpisane po UĐ. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optužene da nije imala uvid u poslovna zbivanja.

19. S obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, nisu od relevantnog utjecaja žalbeni navodi optužene da je bila u radnom odnosu, da je majka troje djece te da nije mogla uz sve navedeno voditi i poslovanje društva.

20. Nije u pravu optuženica da je „sud dodatno pogriješio“ odbijajući suglasan prijedlog optužbe i obrane za dopunskim ispitivanjem svjedoka EĐ. Naime, žaliteljica samo konstatira da je takva odluka suda pogrešna, ali ne iznosi konkretne i jasne razloge zbog čega je pobija. Suprotno iznesenom žalbenom prigovoru, prvostupanjski je sud iznio jasne i valjane razloge za odbijanje navedenog dokaznog prijedloga koji su izneseni u točki 3.1. pobijane presude, ispravno ocijenivši isti nevažnim dokaznim prijedlogom jer je predlagano ispitivanje tog svjedoka o sastavljanju godišnjih financijskih izvještaja za period od 2014. do 2017. pravilno zaključivši da se radi o vremenu prije inkriminiranog razdoblja, koje je stoga irelevantno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

21. Protivno zaključku optuženice iznesenom u žalbi da iz iskaza svjedoka MĐ i OĐ proizlazi da je trgovačko društvo ... „ upalo u financijske probleme“ te mu je otkazan okvirni kredit od 50.000,00 kn dok je isto trgovačko društvo imalo prema svojim partnerima odgodu plaćanja od 60 dana te da činjenica zaključenja stečajnog postupka nakon inkriminiranog postupka nije od važnosti jer stečajni upravitelj prije zaključenja stečaja jedini upravlja društvom, čime sadržajno ukazuje da prema stavu obrane plaće oštećenicama nisu isplaćene zbog objektivne nemogućnosti, pravilno je prvostupanjski sud u točki 14. obrazloženja pobijane presude utvrdio da unatoč privremenoj blokadi računa društva, iz prometa po računu proizlazi da je društvo prije i nakon te blokade imalo dostatna sredstva za isplatu plaće oštećenicama.

22. Žaliteljica nastavno prigovora da u postupku nije provedeno financijsko niti grafološko vještačenje na okolnost utvrđivanja neophodnog svojstva počinitelja kaznenog djela, koje obrana nije predlagala smatrajući da je obveza tijela progona da isto na nesporan način utvrdi. Međutim, protivno iznesenom prigovoru u dokaznom postupku provedeni su svi dokazi dostatni za utvrđivanje odlučnih činjenica u vezi svojstva optuženice pri počinjenju kaznenog djela, koje je sud analizirao, pravilno ocijenio i potom ispravno zaključio o tome da optužena ima potrebno svojstvo za počinjenje kaznenog djela za koje je proglašena krivom. S obzirom na sve izneseno nisu osnovani žalbeni navodi optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

23. Optuženica nadalje ističe da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime da je sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP, jer je trajanjem postupka od preko četiri godine povrijeđen članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu Konvencija) te „ zbog kršenja načela da je optužba ta koja mora dokazati sve navode optužbe iznad razumne sumnje, kao i načela in dubio pro reo“. Protivno istaknutim navodima žalbe, nije ostvarena navedena bitna povreda na koju upire žaliteljica i nije joj povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog duljine trajanja postupka, jer žaliteljica gubi iz vida okolnost da je optužnica u ovom predmetu podnesena sudu 15. svibnja 2020. u vrijeme trajanja zarazne virusne bolesti Covid zbog koje je neko vrijeme bio obustavljen rad sudova, a nakon toga sudovi su radili u otežanim uvjetima zbog širenja zaraze. Uvidom u raspravne zapisnike utvrđeno je da su se rasprave odvijale prihvatljivom dinamikom, a broj izvedenih dokaza i složenost postupka odgovaraju stvarnom trajanju istog, pa nije u pravu optuženica da joj je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje. S obzirom da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka izvan svake sumnje utvrdio dokazanim da je optuženica počinila kazneno djelo za koje je optužena, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, nema govora o povredi načela in dubio pro reo jer sud niti nije bio u dvojbi u odnosu na odlučne činjenice koje tvore bitna obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, niti povrede načela tereta dokaza, pa nije ostvarena povreda članka 3. stavak 2. i 3. ZKP na koju upire optuženica.

24. Pobijajući odluku o dosudi imovinskopravnog zahtjeva optuženica navodi da oštećenice nemaju pravo na jubilarnu nagradu jer ničim nije dokazano da bi imale pravo na takvu nagradu, pa smatra da visina imovinskopravnog zahtjeva nije osnovano određena. Međutim, nije u pravu optuženica kada osporava visinu tog zahtjeva s obzirom da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da oštećenicama na ime imovinskopravnog zahtjeva pripada iznos označen u činjeničnom opisu izreke presude koji predstavlja zbroj neisplaćenih, a zarađenih plaća u inkriminiranom periodu koje su pravilno utvrđene na temelju obrazaca NP1, odnosno obrazaca neisplaćenih plaća koje prileže spisu na listovima 12 do 18 spisa, u koje iznose nisu uračunate jubilarne nagrade, kako to pogrešno navodi optuženica.

25. Iako optuženica u žalbi nije iznosila razloge zbog kojih pobija odluku o kazni s obzirom da je podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je ispitao odluku o kazni sukladno članku 478. ZKP.

26. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno ocijenio značaj okolnosti koje su odlučne za proces individualizacije kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11. Tako je kao olakotno cijenio optuženici da ranije nije kazneno osuđivana pa inkriminirano postupanje ispravno ocjenjuje kao eksces u njenom životu, te da je majka troje djece, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio. Cijeneći navedene okolnosti, težinu djela, stupanj krivnje i težinu povrede zaštićenog dobra prvostupanjski je sud optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci koja je odmjerena u visini malo iznad zakonskog minimuma, te je primijenio uvjetnu osudu ispravno smatrajući da će i sama prijetnja kaznom bez njenog izvršenja u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu da ubuduće ne čini kaznena djela i pravilno smatrajući da je rok kušnje od 3 (tri) godine primjeren s obzirom na ranije ponašanje optuženice koja do inkriminiranog događaja nije bila u sukobu sa zakonom. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena kaznena sankcija izrečena optuženici za počinjeno kazneno djelo i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

27. Nije u pravu optuženica niti kada pobija odluku o troškovima, s obzirom da je pobijanom presudom pravilno i osnovano obvezana na plaćanje nužnih izdataka oštećene ĐĐ te nužnih izdataka i nagrade njezina opunomoćenika, sukladno članku 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. točka 8. ZKP.

28. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 04. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević