Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-655/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠŠ, zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženog podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-208/2020-92 od 05. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ŠŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ŠŠ zbog kaznenog djela krađe iz članka iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, te je na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) oštećeniku ... Zagreb dosuđen je u cijelosti imovinskopravni zahtjev, te je optuženik dužan isplatiti oštećeniku ... Zagreb iznos od 216,30 EUR (dvjesto šesnaest eura i trideset centi).
3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŠŠ, putem branitelja Antona Denone, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba optuženog ŠŠ nije osnovana.
8. Optuženik u žalbi navodi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni s provedenim dokazima. Osim što na opisani način optuženik parafrazira odredbu članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, u žalbi uopće ne konkretizira u čemu se sastoji nerazumljivost izreke ili proturječje sa razlozima presude, a ispitujući je li ostvarena navedena povreda, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana presuda nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi, te ista sadrži dostatne, jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama bez proturječja, radi čega nije prihvaćena žalba optuženika zbog navedene žalbene osnove.
9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženi smatra da je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka koji su ga navodno prepoznali isključivo na temelju njegove karakteristične boje kose, ali takva identifikacija temeljena na vanjskom izgledu bez dodatnih konkretnih obilježja ili dokaza ne može predstavljati čvrstu osnovu za donošenje osuđujuće presude, jer je boja kose promjenjiva i široko rasprostranjena karakteristika te ne može poslužiti kao odlučujući identifikacijski element. Zbog toga smatra da je sud iskaze svjedoka cijenio površno i bez dublje analize njihove vjerodostojnosti. Smatra da nije precizno i jasno utvrđeno na koji je točno način optuženik, ukoliko uopće je, iznio predmetne parfeme iz trgovine, niti je to potkrijepljeno konkretnim dokazima izvedenim tijekom dokaznog postupka. Ukazuje da iz iskaza svjedokinje TŠ proizlazi da se krađe u trgovini događaju 3 do 4 puta mjesečno, no nije objasnila po čemu se sa sigurnošću može tvrditi da je upravo optuženik otuđio konkretne proizvode. Ističe da je u svojoj obrani nedvosmisleno i dosljedno tvrdio da nije počinio navedeno kazneno djelo, a sud je njegovu obranu bez obrazloženja odbacio, čime je povrijedio njegovo temeljno pravo na obranu.
10. Protivno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice kaznenog djela za koje je optuženik terećen, te je detaljnom analizom svakog izvedenog dokaza posebno, te u njihovoj međusobnoj povezanosti, uzimajući u obzir obranu optuženika, izveo pravilnu ocjenu svih provedenih dokaza te ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11 na način opisan u izreci pobijane presude. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao istinit i vjerodostojan iskaz svjedokinje TŠ, voditeljice trgovine DM poslovnice 208 u Rijeci koja je teretila optuženika da je u dva navrata 27. kolovoza 2019. i 30. kolovoza 2019. iz iste trgovine DM otuđio parfeme navedene u izreci pobijane presude, što je utvrdila pregledom video nadzora, a njen je iskaz podržan snimkom video nadzora reproduciranom na raspravi na kojoj je vidljiv optuženik koji je u dva navrata u inkriminirano vrijeme prilazio policama s parfemima, uzimao parfeme i izašao iz trgovine bez da je navedene parfeme platio, te je njen iskaz podržan listom otuđenih artikala oštećenika ... od 4. rujna 2019.
11. Nije u pravu optuženik da je sud izveo pogrešne zaključke na temelju površne analize iskaza svjedokinje TŠ, budući je njen iskaz prvostupanjski sud temeljito analizirao i potom ga doveo u vezu sa snimkom video nadzora trgovine na kojoj je prikazan upravo optuženik u poduzimanju radnji izvršenja kaznenog djela krađe, što je u svom prvom iskazu djelomično i priznao navodeći da je 27. kolovoza 2019. iz prodavaonice DM u Rijeci otuđio jedan parfem, dok je 30. kolovoza 2019. bio u društvu s OŠ koji je otuđio jedan parfem, a on drugi, koje parfeme je prodao na Žabici da ima za jesti i piti, dok je na raspravi u cijelosti negirao počinjenje kaznenog djela. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio obranu optuženika na raspravi da nije otuđio niti jedan parfem, ispravno ocjenjujući takvu obranu optuženika neuvjerljivom i usmjerenom otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika, dok je iskaz optuženika u I PP Rijeka da je 30. kolovoza 2019. bio u društvu sa OŠ koji je otuđio jedan parfem a on drugi, pravilno otklonio kao neistinit budući je u suprotnosti s reproduciranom snimkom video nadzora iz koje je jasno vidljivo da je u oba navrata optuženik sam ušao u trgovinu DM, da nije bio s nikim u društvu, te da je s police otuđio navedene parfeme. Stoga, žalbeni navodi optuženika da je on nedvosmisleno i dosljedno poricao kazneno djelo, nisu istiniti, imajući u vidu da je tijekom prvog iskaza djelom priznao kazneno djelo, a kasnije na raspravi izmijenio svoju obranu, bez da je za to dao jasne i razumne razloge, pa s pravom njegova obrana nije prihvaćena kao istinita i vjerodostojna.
12. Imajući u vidu navedeno, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično niti zbog povrede kaznenog zakona, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik u svom postupanju ostvario sva bitna obilježja jednog produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, te ga za navedeno kazneno djelo ispravno proglasio krivim i osudio po zakonu.
13. Odluku o dosudi imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku optuženik osporava ističući da prvostupanjski sud prilikom donošenja takve odluke nije uzeo u obzir njegove imovinske mogućnosti, te se u obrazloženju pobijane presude uopće ne obrazlaže analiza njegovog imovinskog stanja iako je on nezaposlen, bez stalnih prihoda te da se u trenutku donošenja pobijane presude nalazi u zatvoru. Protivno istaknutim žalbenim prigovorima, imovinske prilike optuženika nisu odlučne okolnosti prilikom donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika, s obzirom da se o tom zahtjevu odlučuje neovisno o imovinskom statusu optuženika, prema pravilima obveznog prava prema kojima je onaj tko drugome uzrokuje štetu, dužan ju je naknaditi. Budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je inkriminiranim radnjama optuženika oštećeniku nastala šteta, te je ispravno utvrdio njenu visinu, to je pravilno obvezao optuženika, temeljem članka 158. stavak 2. ZKP u cijelosti nadoknaditi imovinskopravni zahtjev oštećenika.
14. Pobijajući odluku o kazni optuženik smatra da je prvostupanjski sud neopravdano cijenio njegovu raniju osuđivanost kao otegotnu okolnost. Tvrdi da je od počinjenja većine kaznenih djela proteklo značajno vrijeme, te su ista ostavila vidljiv trag na osobnom i društvenom razvoju optuženika.
15. Protivno navedenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti na strani optuženika, propisane člankom 47. KZ/11 o kojima ovisi vrsta i visina kazne. Tako je kao olakotno optuženom cijenio djelomično priznanje kaznenog djela tijekom prvog ispitivanja, a kao otegotno višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine i drugih kaznenih djela. Prema podacima izvatka iz kaznene evidencije optuženik je višestruko osuđivana osoba zbog velikog broja kaznenih djela protiv imovine iz čega proizlazi da je specijalni povratnik, odnosno osoba sklona činjenju kaznenih djela protiv imovine, ali i drugih kaznenih djela, zbog čega je s pravom prvostupanjski sud navedenu okolnost cijenio kao otegotnu. Polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci. Blažim kažnjavanjem optuženika, za koje se isti zalaže žalbom, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na ranije izrečene kaznene sankcije koje evidentno nisu ostvarile specijalno preventivni učinak, jer se optuženik u ovom postupku ponovno javlja kao počinitelj novog kaznenog djela protiv imovine, ne bi bila ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, zbog čega je nužna primjena bezuvjetne kazne zatvora u navedenom trajanju kojom će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na druge osobe da se klone činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
16. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odbiti žalbu optuženika i potvrditi pobijanu presudu.
U Zagrebu 04. studeni 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević