Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3458/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Grad Makarska, Obala Kralja Tomislava 1, Makarska, OIB: 53515145212, i 2. tužitelja KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o. za izdavačku djelatnost, Zagreb, Koranska ulica 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3163/2022-34 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3163/2022-34 od 26. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 1.812,50 eura.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3163/2022-34 od 26. svibnja 2025., u dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

Odbija se tuženik za naknadu parničnog troška u iznosu od 687,50 eura i sa zateznim kamatama na taj iznos od 26. svibnja 2025. do isplate.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB 79517545745, isplatiti I-tužitelju GRAD MAKARSKA, Makarska, Obala kralja Tomislava 1, OIB 53515145212 iznos od 1.659,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB 79517545745, isplatiti II-tužitelju KH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.659,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u visini 2.500,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbenog postupka, podredno ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti a u svezi objave u elektronskoj publikaciji tuženika dana 15. studenoga 2022. članka autora ŠH pod naslovom "Hloverkin nasljednik kojega se nestrpljivo čekalo godinu dana, završio na bolovanju zbog – mobbinga?! Gradonačelnik u čudu: Raspitat ću se i pokušati saznati o čemu se radi" te objavi istoga dana 15. studenoga 2022. u tiskanom izdanju tuženika članka autora ŠH pod naslovom "Hloverkin nasljednik na bolovanju zbog mobbinga, a gradonačelnik – u čudu?!"

5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Prije svega, valja imati na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III- 2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

9. U ovoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbe Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine" broj 111/21 i 114/22) i to njegova članka 3. stavak 6. kojim je propisano da su elektroničke publikacije urednički oblikovani, proizvedeni ili prikupljeni medijski sadržaji koje putem interneta objavljuju pružatelji usluga elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja, zabave ili obrazovanja te stavak 7. toga članka kojim je propisano da su elektronički mediji audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije. Dakle, elektroničke publikacije smatraju se medijima. Također, valja poći od općih načela sadržanih u čl. 3. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje: ZM), kojim je propisano da se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, dok je u stavku dva toga članaka propisano da sloboda medija obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke, a stavkom tri toga članka je propisano da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.

9.1. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud ima na umu i odredbu čl. 8. ZM kojom je propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako glede informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

9.2. Također, prilikom odlučivanja valjalo je imati na umu i odredbu čl. 21. st. 1. ZM kojom je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom te stavak 4. točka 3 toga članka kojim je propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri te stavak 4. točka 6 toga članka kojim je propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

9.3. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete, valjalo je imati na umu odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18 i 114/22 dalje: ZOO) kojom je propisano: "Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom", stavak dva toga članka kojim je propisano: "Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.", te stavak tri toga članka kojim je propisano: "Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.".

9.4. Prilikom odlučivanja, ovaj viši sud ima na umu i dio mjerodavne odredbe čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) "...svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.", odredbu čl. 35. Ustava Republike Hrvatske "Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti" te dio mjerodavne odredbe čl. 38. st.1. Ustava Republike Hrvatske "Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli i stavka 2. toga članka "Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa ... ..."

9.5. Mjerodavni dijelovi članaka 8. stavka 1. i 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; dalje: Konvencija) glase: "Članak 8. Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života 1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja....". "Članak 10. Sloboda izražavanja 1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice... 2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni ... radi zaštite ugleda ili prava drugih ..."

10. Ovaj viši sud ima potrebu navesti da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a K protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

11. U konkretnom slučaju nije prijeporno da je tuženik 15. studenoga 2022. u svojoj elektronskoj publikaciji i tiskanom izdanju objavio članke autorice ŠH pod naslovima: "Hloverkin nasljednik kojega se nestrpljivo čekalo godinu dana, završio na bolovanju zbog – mobbinga?! Gradonačelnik u čudu: Raspitat ću se i pokušati saznati o čemu se radi" te "Hloverkin nasljednik na bolovanju zbog mobbinga, a gradonačelnik – u čudu?!"

12. Tužiteljima je u tužbi kao i žalbi prijeporno, jesu li informacije navedene u tim člancima neistinite i je li iznesenim neistinitim informacijama tuženik stvorio negativnu sliku o njima, čime da su isti pretrpjeli neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti.

13. Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, jasno obrazložio iskaze svjedoka JH, NH, KHI i ŠH te drugo tužitelja.

13.1. Prvostupanjski sud je analizirajući iskaze JH, NH, KHI i ŠH jasno istaknuo da su ti svjedoci u bitnome iskazivali suglasno, poglavito svjedoci JH i ŠHI, čiji su iskazi u bitnome suglasni navodima autorice članka i ovdje svjedokinje ŠH, dok nije prihvatio iskaz drugo tužitelja, čiji je iskaz u bitnome, u suprotnosti s iskazima navedenih svjedoka, a njegove navode nitko nije potvrdio, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja. Za istaknuti je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. ZPP), a u ovom predmetu sud je prihvatio sve dokazne prijedloge stranaka.

13.2. Ovdje valja podsjetiti da je zakonodavac u zakonu o parničnom postupku odustao od inkvizitornog načela i kao temeljno načelo primjenjuje se akuzatorno načelo kojem je svojstveno, u pravilu, da sud po službenoj dužnosti ne pazi na prava niti jedne od stranaka u postupku. Sud, u tome postupku, ima objektivan i neutralan položaj, zadaća mu je upravljati postupkom i donijeti presudu povodom tužbe. Pritom postupak ima karakter spora ravnopravnih stranaka (tužitelja i tuženika) pred sudom. Teret dokaza je na tužitelju. Posebno valja istaknuti da načelo savjesnosti i poštenja u parničnom postupovnom pravu je vidljivo iz odredbe čl. 9. i 10. st. 1. ZPP (stranke su dužne savjesno se koristiti pravima koja su im zakonom priznata).

13.3. Ovaj viši sud ima potrebu istaknuti dio iskaza drugo tužitelja u kojem je izrijekom naveo: "Svjestan činjenice da je kao gradonačelnik javna osoba, ali ŠH je napisala i druge članke u kojima je objavila čitav niz neistina, međutim ovaj članak o mobingu bila je kap koja je prelila čašu i to je bio razlog zbog kojeg sam podnio tužbu jer se radi o ozbiljnoj optužbi". Prethodno je drugo tužitelj naveo da ga je "sama autorica članka uzela "na zub" kada je postao predsjednik lokalnog SDP-a, a što joj očito nije odgovaralo, iako je članica iste stranke" te je istaknuo da "sama šteta koja je počinjena sastoji se, prije svega, činjenici da je to naškodilo njegovom ugledu, a pogotovo kao osobi koja se bavi politikom". Drugo tužitelj je također izjavio da je "za članak doznao kada ge je nazvao predsjednik SDP-a CH koji ga je upozorio da je to ozbiljna optužba jer je mobing kazneno djelo".

14. Žalbeni navodi tužitelja svode se na preocjenjivanje iskaza svjedoka JH, NH, KHI i ŠH te drugo tužitelja, na što nisu ovlašteni, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaz saslušanih svjedoka i drugo tužitelja u ovom postupku.

15. Na žalbene navode glede kontradiktornosti obrazloženja, valja navesti da je prvostupanjski sud u obrazloženju citirao sve navode tužbe (bespotrebno), te je u tom dijelu naveo činjenicu koju je u tužbi naveo i tužitelj – da tuženik nije objavio demantij. Činjenica što sud u nastavku obrazloženja nije naveo da je tužitelj dostavio dokaz o objavi demantija, ne daje osnovu za zaključak da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka.

15.1. Žalbeni navodi da je sud prvog stupnja u obrazloženju naveo da su utužene informacije "olako strukturalno iznesene u interpretaciji autorice članka" i da je autorica članka "preslobodno u svom članku interpretirala informacije koje je dobila od svojih suradnika" pa da je zaključak suda da je novinarka postupala "u skladu s pravilima struke" kontradiktoran naprijed navedenom je neosnovan. Valja istaknuti da novinari imaju slobodu izražavanja koja u sebi "nosi" i određeni stupanj pretjerivanja koji je dopušten u novinarstvu (podudarno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1017/2024-4 od 29. listopada 2024.) a koja sloboda predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Novinar ima pravo na slobodu izražavanja koja se ne odnosi samo na prenošenje "informacija", već i na njihovo oblikovanje koje može izazvati reakciju, a može i uznemiriti one ili onoga na koje se ta, po novinaru oblikovana informacija, odnosi. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva".

15.2. U konkretnom slučaju i ovaj viši sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da svjedok JH nije izrijekom upotrijebio pojam "mobing", ali je jasno naveo da je u vrijeme razgovora s autoricom prijepornog članka, novinarkom ŠH "bio na bolovanju zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, a uzrokovanog pritiscima na poslu" te da "nije u najboljim odnosima sa gradonačelnikom i dogradonačelnicom jer se na njega vršio pritisak da postupa po njihovim nalozima" pa kada bi odbio nalog dogradonačelnice "pojavio bi se obrazac koji se ponavljao kada bi odbio prijedlog, nazvao bi gradonačelnik i od njega su započeli pritisci i vrijeđanja, njega osobno, znao bi upotrijebiti vulgaran rječnik jer se nije slagao sa njihovim vizijama rada turističke zajednice, a pritom je znalo biti i povišenih tonova".

15.3. Izraz "mobing" koji je autorica članka, novinarka ŠH upotrijebila u predmetnim člancima je javnosti zvučan te istovremeno pobuđuje znatiželju, a što i je uloga svakog članka.

15.4. Ovdje valja istaknuti shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen, primjerice u odluci broj Rev 785/2022-2 od 13. srpnja 2022. u kojoj je sud naveo: "Mobing" nije kategorija koja je definirana u Zakonu o radu ili kojem drugom Zakonu, ali prema (i sudskom praksom) prihvaćenom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta."

15.5. Slijedom navedenoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je na svjedoka JH vršen pritisak na poslu i od strane gradonačelnika i od strane dogradonačelnice, da je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja bio na bolovanju i da je zbog svih tih okolnosti sporazumno napustio posao.

15.6. U odnosu na izdvojeni dio u tužbi "…a prijeti im se smanjenjem plaće za 50 posto, govori im se da su neradnici…" pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da bi se radilo o vrijednosnom sudu, jer je autorica članka iz razgovora sa svjedocima JH (da je gradonačelnik smatrao "da su plaće previsoke i da bi on išao u novu sistematizaciju te da nije zadovoljan učinkom, a to je bio stav i dogradonačelnice") i JHI ("Istodobno su bila zastrašivanja i prijetnje dugogodišnjim zaposlenicima Turističke zajednice, prijetilo im se odmazdama smanjenja plaće, izvanrednim otkazima…") mogla tako, kako je navela u predmetnim člancima, izdvojenim dijelovima, zaključiti pa i pretjerujući u iznošenju postotka smanjenja plaća, a sve to imajući u vidu, suprotno žalbenim navodima, da se radi o temi od javnog interesa.

15.7. Glede navoda žalitelja kojim se pozivaju na zaključak Hrvatskog novinarskog društva valja reći da je sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku vezan pravomoćnom kaznenom presudom u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti, kao i drugim utvrđenjima kaznenog suda koja ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, a što ovdje nije slučaj.

16. Navodi kojima žalitelji dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda o stvarnom sadržaju te značaju prijepornih članka i u njima iznijetih informacija i namjerama pisca članaka u kojima su te informacije objavljene i razlozima što su objavljene, a kojim informacijama žalitelji daju značaj štetnih, sve uz tvrdnje da je tuženik svjesno objavio netočne podatke o njima i njihovim postupcima iako je sve informacije imao mogućnost i morao provjeriti, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima žalitelji iznose svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od pravilne ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom svojeg shvaćanja provedenih dokaza, koje shvaćanje sugeriraju prihvatiti).

16.1. U odnosu na to je za istaknuti i ponoviti da sud ima pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što žalitelji ocjenom dokaza nisu zadovoljni i smatraju da prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njihovom shvaćanju pravnog standarda pravilno, nije imao razloga odbiti tužbeni zahtjev - već je morao istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što oni navode i njihovu ocjenu provedenih dokaza (uz ostalo: prema onome što je demantirao svojim Demantijem od 17. ožujka 2023.), prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja.

17. Valja istaknuti da je volja tuženika kao nakladnika, koji po glavnom uredniku oprema tekst, ovdje naslov članka, jasno vidljiva upravo iz samog naslova u kojem su upotrijebljeni interpunkcijski znakovi – uskličnik i upitnik. Upitnik koji predstavlja razgodak kojim se označava pitanje te upitne rečenice, odnosno naslova članka i uskličnik koji je znak kojim se označava usklik što jasno sugerira čitatelju da tekst članka izriče i upit i sumnju o temi koja je u javnom interesu pa se čitatelja poziva na čitanje toga članka u kojem je novinar iznosio informacije kroz vrijednosni sud o temi u javnom interesu a čitatelju prepušta zaključak i formiranje svoga stava.

18. Grad Makarska je poznati hrvatski grad i turističko odredište brojnih turista, koji je kao takav visoko cijenjeni grad.

18.1 Tužitelj je kao gradonačelnik [adresa] poznata osoba pa prema tome javna osoba, u odnosu na koga su granice prihvatljive kritike šire jer je javna osoba neizbježno i svjesno izložena javnom nadzoru i stoga mora pokazati posebno visok stupanj tolerancije (v., primjerice, predmete ESLJP-a Prunea protiv Rumunjske, br. 47881/11, § 30., presuda od 8. siječnja 2019.; Milisavljević protiv Srbije, br. 50123/06, §§ 32. - 34., presuda od 4. travnja 2017; te Von Hannover protiv Njemačke (br. 2), navedeno, §§ 108. - 113.).

19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetnim člancima, odnosno po tužiteljima izdvojenim dijelovima nije povrijeđeno pravo osobnosti prvo tužitelja, a osobito nije povrijeđeno njegovo pravo na ugled i dobar glas, čast i ime. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilo zaključio da predmetnim člancima, odnosno izdvojenim dijelovima u tim člancima, drugo tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti a osobito nije povrijeđeno njegovo pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života te slobodu.

19.1. Žalitelju je za istaknuti da je sud prvog stupnja kod odlučivanja imao na umu i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1017/2024-4 od 29. listopada 2024. u kojem je navedeno: "Ograničenje iz čl. 7. st. 2. Zakona o medijima o pravu na privatnost osoba koje obavljaju javnu službu odnosi se na ograničenje prava na privatnost osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnost kada se radi o slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja, ali ne i na ograničenje njihovog prava na zaštitu dostojanstva, časti i ugleda povrijeđenim neistinitim činjeničnim tvrdnjama objavljenim u medijima". te je odlučujući u ovoj pravnoj stvari isto shvaćanje pravilno primijenio kada je odbio tužbeni zahtjev.

19.2. Konačno, ovaj viši sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da tužitelji nisu dokazali postojanje bilo kakve štete koja bi im nastala objavom predmetnih članka niti su dokazali uzročnu svezu između same objave i eventualnih posljedica. Stoga, pravilno je zaključiti da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi objava prijepornih informacija na bilo koji način dovela do umanjenja ugleda ili drugih negativnih posljedica za tužitelje.

20. Slijedom svega navedenog, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda osnovano je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja, jer je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 21. st. 4. t. 3. i 6. ZM i jer je prema okolnostima konkretnog slučaja preteže pravo tuženika na slobodu izražavanja u smislu odredbe čl. 10. Konvencije u odnosu na pravo tužitelja iz čl. 8. Konvencije, zbog svih ranije navedenih razloga.

21. Kako su tužitelji u cijelosti odbijeni s tužbenim zahtjevom, to im prvostupanjski sud pravilno nije niti dosudio naknadu troška postupka, te je i u tom dijelu žalba neosnovana.

22. Zbog svega izloženog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 1.812,50 eura.

23. Žalitelji osnovano prigovaraju dijelu dosuđenog parničnog troška tuženiku. Uvidom u spis predmeta i to zapisnik sa ročišta 14. rujna 2023. pravilno je zaključiti da se radilo o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja te valja primijeniti odredbu Tbr. 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i za to ročište dosuditi iznos od 50,00 eura s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost od 25% prema Tbr. 46., odnosno ukupno 62,50 eura. Pogrešno je dosuđen trošak za ročište od 4. srpnja 2024. koje ročište u ovoj pravnoj stvari nije održano, kao i za trošak podneska od 16. veljače 2024. koji ne prileži spisu.

23.1. Budući je pobijanom odlukom o trošku dosuđen iznos od 2.500,00 eura, od njega treba odbiti pravilno utvrđeni trošak postupka od 1.812,50 eura pa je valjalo odbiti tuženika sa dijelom parničnog troška od 687,50 eura, kako je na temelju članka 373. stavka 3. ZPP odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

24. Kako su tužitelji uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu žalbe, nije im dosuđen trošak žalbenog postupka, kako je odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač