Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-113/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AK zbog kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., rješavajući povodom žalbe oštećenih kao tužitelja PK i RK, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, broj Kov-133/2021-11 od 28. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba oštećenih kao tužitelja PK i RK te se povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Zlataru, broj Kov-133/2021-11 od 28. lipnja 2023., na temelju članka 355. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP) odbačena je optužnica protiv okrivljenog AK.
2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli oštećeni kao tužitelji PK i RK zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostupanjski sud usvoji njihovu žalbu, ukine prvostupanjsko rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba oštećenih kao tužitelja je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 494. stavka 4. ZKP kojim je određeno da će drugostupanjski sud ispitujući žalbu po službenoj dužnosti paziti je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP te je li povrijeđen Kazneni zakon na štetu okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da „nema osnovane sumnje da su ostvarena sva obilježja inkriminiranih kaznenih djela, da sumarno navedeni dokazi ne predstavljaju zaokruženu cjelinu i ozbiljniju razinu sumnje koja upućuje upravo na okrivljenika kao počinitelja inkriminiranih kaznenih djela već naprotiv da se radi o neriješenim imovinsko pravnim odnosima“, pri čemu ne daje niti jedan razlog za takvo svoje utvrđenje jer daljnji navod pobijanog rješenja da su prikupljeni dokazi nedostatni, kvantitativno insuficijentni je uopćeni navod koji ne obrazlaže zaključke suda o postojanju osnovane sumnje. Kako, dakle, pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP.
5. U pravu su žalitelji kada navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da okrivljenik nije ispitan pred nadležnim sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu, pa nije ispunjen uvjet iz članka 341. stavka 4. ZKP kojim je propisano da prije podizanja optužnice okrivljenik mora biti ispitan. Iz dokumentacije spisa, posebno zapisnika o ispitivanju od 11. studenog 2020., proizlazi da je JK ispitan pred policijskim istražiteljem čime je ispunjen i formalni uvjet za podizanje optužnice. Naime, neovisno o definiciji pojma osumnjičenik i okrivljenik propisanoj u članku 202. stavku 2. ZKP, izvidna radnja ispitivanja osumnjičenika pred djelatnicima policije u smislu članka 208.a ZKP izjednačena je s dokaznom radnjom ispitivanja okrivljenika jer su obje radnje provedene uz poštivanje istih postupovnih garancija propisanih u članku 272. do 282. ZKP. Upravo i jedino iz tog razloga, snimka i zapisnik ispitivanja osumnjičenika u smislu članka 208.a ZKP može se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, kako je izričito propisano u članku 208.a stavku 8. ZKP. Jedina razlika u procesnom smislu je da je za ispitivanje osumnjičenika po članku 208.a ZKP dostatno postojanje osnova sumnje o učinu kaznenog djela, dok je za ispitivanje okrivljenika nužan viši stupanj vjerojatnosti o učinu kaznenog djela tj. osnovana sumnja. Međutim, to ne utječe na kvalitetu zaštite prava osobe koja se ispituje budući da ona u oba slučaja mora primiti pisanu pouku kojom se obavještava za ono za što se sumnjiči, odnosno okrivljuje, da nije dužna iskazivati ili odgovarati na pitanje te da ima pravo na branitelja, kao i pravo na tumača, odnosno prevođenje. Implementacija odredaba Direktive 203/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku (Službeni list 294 od 6. studenog 2013.), imala je za cilj izjednačavanje prava osumnjičenika i okrivljenika neovisno o tome radi li se o njegovom ispitivanju pred policijom ili pred državnim odvjetnikom, odnosno pred policijskim istražiteljem kojeg državni odvjetnik odredi. Stoga neovisno o nomotehničkoj neusklađenosti pojmova navedenih u članku 202. stavku 2. točci 1. i članku 341. stavku 4. ZKP, ispitivanje osumnjičenika pred djelatnicima policije u smislu članka 208.a ZKP izjednačeno je s radnjom ispitivanja okrivljenika, kao pretpostavkom za podizanje optužnice u smislu članka 341. stavka 4. ZKP kako to pravilno ističu žalitelji.
6. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje je prihvaćanjem žalbe oštećenih kao tužitelja PK i RK po službenoj dužnosti valjalo ukinuti, a prilikom ponovnog odlučivanja prvostupanjski sud će voditi računa o svim navodima iz ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
