Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-149/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene AĐ i dr. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe 1. optužene AĐ i 2. optuženog JĐ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-99/2022.-56 od 19. studenog 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025. u prisutnosti branitelja 1. optuženog, odvjetnika Marijana Fosina,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba 1. optužene AĐ i 2. optuženog JĐ, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom broj K-99/2022.-56 od 19. studenog 2024. Općinski sud u Varaždinu je na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) stavio izvan snage kazneni nalog tog suda pod brojem K-99/2022.-2 od 24. veljače 2022. te je proglasio krivim 1. optuženu AĐ i 2. optuženog JĐ zbog počinjenja kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci presude pa je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. 1. optuženu AĐ i 2. optuženog JĐ osudio na kazne zatvora u trajanju po osam mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11. 1. optuženoj AĐ i 2. optuženom JĐ je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci neće izvršiti ukoliko 1. optužena AĐ i 2. optuženi JĐ u roku dvije godine ne počine novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP 1. optužena AĐ i 2. optuženi JĐ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu od 150,00 eura svaki te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP u iznosu od 567,23 eura u roku od 15 dana. Optuženici su dužni platiti i troškove oštećenice i nagradu i troškove njezina opunomoćenika, o čemu će se donijeti posebno rješenje.
3. Protiv presude zajedničku žalbu su podnijeli 1. optužena AĐ i 2. optuženi JĐ putem branitelja 1. optuženice, odvjetnika Marijana Fosina i braniteljice 2. optuženika, odvjetnice Božice Petak-Vujec zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno istu preinačiti.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su 1. optužena AĐ, 2. optuženi JĐ, branitelji optuženika odvjetnici Marijan Fosin i Božica Petak-Vujec te Županijski državni odvjetnik, sjednici je pristupio branitelj 1. optužene AĐ, odvjetnik Marijan Fosin, dok uredno obaviješteni optuženici, braniteljica 2. optuženika odvjetnica Božica Petak-Vujec te Županijski državni odvjetnik nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.
7. Žalba 1. optužene AĐ i 2. optuženog JĐ je osnovana.
8. Iako žalitelji pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP tvrdeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. jer je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. jer je sud tijekom rasprave nepravilno primijenio ZKP na štetu obrane, a to je utjecalo i moglo utjecati na presudu, sadržajno istaknute bitne povrede ne opisuje, ne ukazuje u čemu nalazi svaku od naznačenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Sadržajno u opširnim žalbenim razlozima, žalitelji polemiziraju sa zaključcima suda o postojanju bitnih elemenata kaznenih djela prijetnje zbog kojih su žalitelji proglašeni krivim, što ukazuje da se isključivo žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno kada je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanih oštećene ŽĐ, njezinih sinova SĐ i EĐ te obrana optuženika zaključio da su se kritične zgode optuženici obratili oštećenici na inkriminirani način, kao i da to obraćanje ima karakter prijetnje, objektivno podobne da kod oštećene izazove osjećaj straha, ugroženosti i bojazni za vlastiti život.
10. Ponašanje optuženika kritične zgode treba dovesti u kontekst cjelokupnih zbivanja između 1. optužene AĐ optuženog JĐ s jedne strane i sestre 2. optuženog ŽĐ, s druge. Naime, između optuženika i oštećenice nije sporno da su u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], živjeli 2. optuženi JĐ i njegova supruga, 2. optužena AĐ, 2. optuženi JĐ od svog rođenja 1949., a 1. optužena AĐ od 1970. godine, dok je oštećenica radni staž ostvarila u Njemačkoj, a 2021. se vratila u Hrvatsku i živi u istoj kući s optuženicima i majkom. Oštećenica je zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa majkom i na temelju istog zatražila putem odvjetnika da se optuženici isele iz kuće. Optuženici su toga dana dobili pismo kojim se od njih traži da se isele iz kuće u kojoj su proveli život, u koju su tijekom zajedničkih godina ulagali sva svoja sredstva i sada, pod stare dane, 1. optužena AĐ u dobi od 71 godinu, a 2. optuženi JĐ u dobi od 73 godine, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka Nenada Horvata, našli su se u egzistencijalnim problemima jer im prijeti izgon iz kuće. Oni nemaju kamo otići, nemaju sredstava za kupnju druge nekretnine, nemaju djece koja bi im pomogla, a nemaju se niti kome obratiti za pomoć jer u takvoj situaciji jedina njima bliska osoba bi trebala biti sestra 2. optuženog JĐ od koje ne mogu očekivati pomoć. Njihov prijedlog da im omogući život u kući do smrti, oštećenica ne prihvaća već ustraje u njihovom u iseljenju.
11. U takvoj bezizlaznoj situaciji optuženike je zatekao dopis oštećenićinog odvjetnika. Prema nalazu psihijatrijskog vještaka oni nisu konfliktne osobe, u njima se nakupila i eskalirala ogorčenost, bespomoćni su, osjećaju se progonjeno i zakinuto, kontinuirao su zabrinuti i svakodnevno ih tišti neizvjesnost i to u životnoj dobi kad su zaslužili mir i spokoj. Stoga kada 1. optužena BĐ spominje završetak na groblju, ne znači da se obraća oštećenici kako to opisuje oštećenica, već je logičnije i životnije, a kako to opisuju optuženici u svojoj obrani da se ne obraćaju oštećenici, nego je završetak na groblju spomenut u kontekstu njihova završetka, odnosno da im ništa drugo ne preostaje nego groblje, odnosno smrt. Dojam oštećenice da je njoj izrečena prijetnja smrću, odnosno da će završiti na groblju, ne proizlazi niti iz jednog drugog dokaza pa niti iz njezine komunikacije sa sinovima na njemačkom jeziku. Sinovljeve upute o uzimanju lijekova vremenski ne koincidiraju s vremenom počinjenja inkriminiranih kaznenih djela pa da bi se iz istih moglo zaključiti da je oštećenica u toj mjeri uznemirena da sama nije mogla uzeti lijek već je zatražila sinovljevu pomoć.
12. U odnosu na 2. optuženog JĐ i izgovorenu rečenicu „ja ću to riješiti“ treba istaći da samo oštećenica u svojem iskazu spominje da joj je to 2. optuženik rekao, optuženici poriču da se 2. optuženi JĐ te zgode uopće obratio oštećenici, dok oštećenica u komunikaciji sa sinovima ne spominje da bi joj 2. optuženi JĐ to rekao, već navodi da su optuženici prijetili da će otići na groblje, nakon čega je veći dio komunikacije usmjeren na raspravu o uhićenju optuženika i njihovom boravku na policiji i zatvoru.
13. Nadalje, kada bi se i utvrdilo da se na inkriminirani način 2. optuženi JĐ obratio oštećenici, iz obraćanja 2. optuženog JĐ „ja ću to riješiti“ ne proizlazi da se 2. optuženik izričito obraća oštećenici, on ne govori da će nju riješiti, već govori da će „to riješiti“, što u situaciji kada prima dopis kojim ih se poziva na iseljenje iz kuće je i logična reakcija jer je životno da 2. optuženi JĐ vjeruje da osnovni, egzistencijalni problem, svoju potrebu za minimalnim uvjetima stanovanja, potrebu za domom može riješiti sa svojom majkom i sestrom, da će naći rješenje problema, omogućiti im dom u poznoj životnoj dobi, pokušava smiriti 1. optuženu AĐ, da ne brine. Prijetnjom oštećenici koja mu je sestra da će ju ubiti probleme sigurno ne bi riješili, nego bi ih samo produbili, čega su optuženici svjesni kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka Nenada Horvata. Dakle, inkriminirana rečenica od strane 2. optuženog JĐ nije sa sigurnošću dokazana, a da ju je i 2. optuženi JĐ doista i izgovorio, ista nema karakter ozbiljne prijetnje upućene upravo oštećenici.
14. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovno izvesti sve već provedene dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud te savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. studeni 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
