Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-179/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UZ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84721., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog UZ podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-644/2023.-51 od 17. prosinca 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025. u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja Marina Barića

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog UZ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-644/2023.-51 od 17. prosinca 2024. optuženi UZ je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom UZ je izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom UZ će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja 16. do 17. veljače 2023.

3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika je oduzet jedan plinski pištolj call. 8 mm sa pripadajućim spremnikom i streljivom, oduzet na temelj potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Prve policijske postaje Rijeka, serijski broj: 00127135 od 17. veljače 2023., a koji će se po pravomoćnosti presude predati PU primorsko- goranskoj.

4. Na temelju članka 70. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom UZ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izdržavati u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja, koja sigurnosna mjera može trajati do isteka roka provjeravanja, a najdulje dvije godine.

5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 1., stavak 2. točka 1. i 6. i stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi UZ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura i trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 617,40 eura.

6. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi UZ putem branitelja Marina Barića, odvjetnika u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZKP, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. i 3. u vezi sa člankom 467. ZKP te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Na prijedlog optuženika naznačen u žalbi, drugostupanjski sud je o sjednici vijeća obavijestio optuženika, njegovog branitelja Marina Barića i Županijskog državnog odvjetnika, a sjednici su pristupili optuženik i njegov branitelj, dok uredno obaviješten Županijski državni odvjetnik nije pristupio pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njegovoj odsutnosti.

10. Žalba optuženika nije osnovana.

11. Nije u pravu optuženi UZ kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da presuda nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, a zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Pojašnjavajući ovu žalbenu osnovu, žalitelj polemizira sa zaključcima suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza i postojanju bitnih činjenica koje tvore bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, što znači da, iako navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Žalitelj prije svega ističe da nije uopće bio na mjestu događaja i da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je upravo optuženik počinitelj terećenog kaznenog djela, naglasivši da optuženik inkriminiranog dana nije bio u tamnoj odjeći što spominju svjedoci. Iz spisa proizlazi da je oštećenik neposredno nakon događaja zatražio policijsku intervenciju navodeći da je počinitelj kaznenog djela susjed UZ, optuženik je pola sata nakon događaja uhićen, nije sporio da bi bio u inkriminirano vrijeme na mjestu događaja, navodi da se događaja ne sjeća, međutim, ispričava se susjedu, odnosno oštećeniku, a nakon događaja je prodao nekretninu u blizini mjesta događaja. Osim toga, oštećeni PZ poznaje iz viđenja optuženika, ranije njegove ispade i napade nije prijavljivao, a neposredno nakon izlaska optuženika iz lokala je rekao svjedoku LZ da poznaje počinitelja, da se zove UZ, da je iz Slavonije i da stanuje u stanu u prizemlju zgrade preko puta njegove, tako da nije sporan identitet počinitelja, odnosno da se radi o optuženom UZ.

13. Prvostupanjski sud je analizirajući iskaze oštećenog PZ te svjedoka LZ i MZ te dovodeći ih u vezu sa zapisnikom o pretrazi doma i drugih prostora optuženika kojom prilikom je od optuženika oduzet jedan plinski pištolj, osnovano zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Žalitelj detaljno analizira iskaze oštećenika i naznačenih svjedoka upirući i na najmanje razlike, potpuno zanemarivši da je za ocjenu njihove vjerodostojnosti odlučna životnost njihovih iskaza. Oštećeni PZ je u trenutku ulaska optuženika u lokal tek došao na radno mjesto kada mu se odjednom stvorio optuženik iza leđa, dok su svjedoci LZ i VZ bili u kafiću, LZ okrenut prema ulazu u lokal, a VZ okrenut leđima ulazu. Iskazi svjedoka su u bitnim činjenicama podudarni pa tako svjedok LZ opisuje da je vidio kako počinitelj vadi pištolj crne boje, to je rekao svjedoku VZ, što ovaj potvrđuje. Naravno da govore o nepoznatom muškarcu, činjenica što je za njih nepoznat, što ne znaju njegove osobne podatke, ne ukazuje da su nevjerodostojni i da o odlučnim činjenicama ne mogu svjedočiti. Sa mjesta na kojem su sjedili nisu mogli vidjeti kako se optuženik ponaša prema oštećeniku, odnosno što radi pištoljem, no suglasni su da je po ulasku u lokal izvadio pištolj iz unutarnjeg džepa jakne. Pištolj u svojem iskazu spominje oštećeni PZ navodeći da mu je optuženik gurnuo pištolj u usta, što je i životno kada se uzmu u obzir prethodni iskazi svjedoka, posebno svjedoka LZ koji je vidio vađenje pištolja, o tome je izvijestio prijatelja VZ, drugih osoba nije bilo u lokalu, što kad se poveže s verbalnom prepirkom između optuženika i oštećenika tada je oštećenikov iskaz potkrijepljen iskazom svjedoka, odnosno postojao je pištolj pa je onda uvjerljivo da je taj pištolj koristio prema oštećeniku, kako to ovaj tvrdi. Bitne dijelove verbalne prepirke, odnosno tvrdnju „Nismo mi još gotovi“ iz iskaza oštećenika potvrđuju svjedoci VZ koji je doslovno potvrdio iskaz oštećenika, dok svjedok LZ gotovo podudarno iskazuje, navodeći da je rekao „ovo nije kraj, još ćemo se vidjeti“, odnosno isto u bitnome potvrđuje sadržaj prijetećih riječi. U situaciji u kojoj su se našli oštećenik i svjedoci životno je nelogično da sva trojica do u detalje podudarno opisuju događaj, radi se o iznenadnoj situaciji i ne može se očekivati potpuna istovjetnost u njihovim iskazima, a kako to očekuje žalitelj.

14. Dakle, s obzirom na izloženo s pravom prvostupanjski sud vjeruje oštećeniku i svjedocima VZ i LZ jer su njihovi iskazi logični, uvjerljivi i u bitnim činjenicama, a vezano uz sadržaj prijetećih riječi, podudarni. Prvostupanjski sud je sasvim ispravno zaključio da izrečene riječi „nismo mi još gotovi“ uz prethodno stavljanje pištolja u usta predstavljaju prijetnju smrću, da je cjelokupno ponašanje optuženika objektivno podobno izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti, straha i bojazni za vlastiti život, što su, a s obzirom da je oštećenik odmah zatražio policijsku intervenciju i izazvale, bez obzira je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje prema oštećeniku i bez obzira na karakter pištolja, odnosno je li isti podoban ugroziti tjelesni integritet oštećenika.

15. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni žalitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kao olakotnu okolnost da optuženik sada živi u [adresa], u [adresa], da je tamo jedini stanovnik, da se povukao s ciljem da promijeni svoj život na bolje, volju optuženika da oštećeniku naknadi eventualnu štetu, nije primjereno cijenio neosuđivanost i promijenjene životne okolnosti, da su njegova prava tijekom postupka bila izrazito ograničena i za vrijeme postupka kroz mjere opreza koje su bile brojne, tegobne i ograničavajuće, da je poštivao izrečene mjere, dok je kao otegotno, iako to nije dokazano, cijenio način počinjenja djela s obzirom na uporabu pištolja kojeg pritom oštećeniku stavlja u usta i to na javnom mjestu.

16. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio neosuđivanost optuženika, dok je kao otegotno cijenio način počinjenja djela s obzirom na uporabu oružja, neovisno o tome što se radi o plinskom pištolju kojeg pritom stavlja oštećeniku u usta i to na javnom mjestu, koja kriminalna količina, doista, nadilazi uobičajenu kod počinjenja ovakvih kaznenih djela. Optuženik je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, zbog alkoholne ovisnosti i karakteristika ličnosti postoji opasnost da bi optuženik mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, zbog čega su mu tijekom postupka bile određene i produljivane mjere opreza, a kako bi se otklonila opasnost od ponavljanja kaznenog djela, tako da pridržavanje optuženika izrečenim mjerama opreza je očekivano ponašanje jer bi u protivnom bio određen istražni zatvor, tako da se ne radi o okolnosti koja bi optuženikovom djelu trebala dati olakšavajući karakter.

17. S obzirom na istaknute kako olakotnu tako i otegotnu okolnost, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju do tri godine, kazna zatvora u trajanju jedne godine, primjerena je stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije. S obzirom na optuženikovu neosuđivanost i promijenjeni stil života za očekivati je da ubuduće optuženik neće činiti kaznena djela stoga mu je prvostupanjski sud osnovano izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju tri godine, dostatnom da optuženik shvati štetnost činjenja kaznenih djela i suzdrži se od činjenja istih.

18. Pobijajući presudu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana optuženik tvrdi da je mjera kontraproduktivna s obzirom na njegovu fizičku udaljenost od mjesta izvršenja mjere, otežane uvjete pristupa zbog makadama i nestabilnih vremenskih uvjeta te obveze koje ima oko uzgoja koza i planiranja proizvodnje sira. S obzirom na istaknute žalbene navode treba istači da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da postoji opasnost da bi optuženik u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo s obzirom na razvijen poremećaj osobnosti uz zlouporabu alkohola, a da bi se ta opasnost otklonila potrebna je primjena naznačene sigurnosne mjere. Uvjeti života optuženika i poslovne aktivnosti optuženika ne mogu biti zapreka izricanju iste jer se ne radi o mjeri koja zahtjeva svakodnevni i cjelodnevni angažman osuđenika.

19. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb 4. studeni 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči