Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-213/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PĐ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog PĐ podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 168/2023.-36 od 24. siječnja 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025. u prisutnosti zz braniteljice optuženika, odvjetnice Ane Gruber
r i j e š i o j e i p r e s u d i o je
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog PĐ te se ukida prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. U ostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a ne ukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu je presudom broj K-168/2023.-36 od 24. siječnja 2025. na temelju odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22., 36/24. dalje u tekstu: ZKP) stavio izvan snage presudu broj K-168/2023.-2 od 8. ožujka 2023. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog PĐ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
2. Nadalje, optuženi PĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.
3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika je oduzet pištolj „Glock“, 10 komada streljiva, pištolj „Beretta“, puška „Mossberg 500 A“ i dva oružna lista na ime optuženika koji su privremeno oduzeti potvrdom IX. policijske postaje serijski broj 01312104 od 5. lipnja 2022.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženi PĐ je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu od 300,00 eura koje je dužan uplatiti u državni proračun u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Nadalje, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženik je dužan naknaditi trošak zastupanja oštećenog CĐ po opunomoćeniku u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem nakon što u spis budu zaprimljeni podaci o tim troškovima.
5. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi PĐ putem branitelja Anđelka Jureška, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o oduzimanju predmeta, zbog odluke o izrečenoj sankciji i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP na prijedlog optuženika, sadržan u žalbi, na sjednicu drugostupanjskog vijeća pozvani su optuženi PĐ, odvjetnik Anđelko Jureško te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, svi su bili uredno obaviješteni, a sjednici su pristupili optuženik i zz braniteljica optuženika, odvjetnica Ana Gruber dok Županijski državni odvjetnik nije pristupio, pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u odsutnosti državnog odvjetnika.
9. Žalba optuženika djelomično je osnovana.
10. Suprotno tvrdnji optuženog PĐ u žalbi, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, a u obrazloženju prvostupanjske presude je prvostupanjski sud iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi logični i međusobno suglasni, niti postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, a zbog čega se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja nije počinio niti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. u vezi sa člankom 9., 450. i 3. stavak 3. ZKP. Nadalje, sud je u cijelosti i sasvim točno utvrdio činjenično stanje provevši sve raspoložive dokaze te brižnom i savjesnom ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih dokaza u cjelini zaključio da je optuženik počinio inkriminirana djela na način kako mu je to stavljeno na teret, sasvim ispravno primjenjujući odredbe kaznenog zakona. Žalitelj, iako navodi da pobija presudu zbog naznačenih, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, sadržajno polemizira sa zaključcima suda o utvrđenju bitnih sastavnica terećenog kaznenog djela.
11. Naime, prvostupanjski sud je analizirajući iskaze oštećenog CĐ i njegove supruge JĐ te dovodeći ih u vezu s obranom PĐ te iskazom njegove supruge MĐ zaključio da se optuženi PĐ nakon što je pristupio oštećeniku i dotaknuo ga vrhom vinogradarskih škara po trbuhu, a ovaj odmaknuo, obratio mu se riječima „mrtvu ti majku jebem, pobjegao si škarama, metku nećeš“, odnosno počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. te za takav zaključak je u obrazloženju presude dao jasne i iscrpne razloge s kojim se u potpunosti slaže i ovaj drugostupanjski sud.
12. S pravom prvostupanjski sud vjeruje oštećenom CĐ i njegovoj supruzi JĐ jer su njihovi iskazi u bitnome suglasni pa tako oštećenik je u iskazu naveo da se kritične zgode nalazio na svojoj parceli koja se nalazi uz put i da je pitao optuženika što to radi, a isto potvrđuje i svjedokinja JĐ, pojašnjavajući da se događaj zbio kod čempresa, na njihovoj parceli, a optuženik je stajao uz samu među, na putu. Suprotno njihovim iskazima je obrana optuženika koji je naveo da se u vrijeme događaja oštećenik nalazio na susjedovoj nekretnini, da je između njih bila ograda od čempresa, da su bili udaljeni četiri metra, dok njegova supruga MĐ opisuje da su oboje bili na putu, što ukazuje da su mogli biti u bliskom kontaktu na način opisan u činjeničnom opisu, čime dopušta da se događaj zbio na način opisan u iskazima oštećenika i njegove supruge. Mjesto događaja proizlazi iz službene zabilješke o dojavi kao i adresi policijske intervencije i u tom dijelu potvrđuje iskaz optuženika. Različito su optuženik i njegova supruga iskazivali i o sadržaju komunikacije između optuženika i oštećenika, stoga im posve ispravno prvostupanjski sud nije povjerovao. Osim toga, treba naglasiti da su obitelji optuženika i oštećenika u sukobu, odnosno narušenih susjedskih odnosa kako to u iskazima opisuju oštećeni CĐ i svjedokinja JĐ, što svjedokinja MĐ opovrgrava, očito nastojeći svojim iskazom doprinijeti dojmu da optuženik nije imao motiva na inkriminirani način ponašati se prema oštećeniku. Nasuprot iskazima optuženika i svjedokinje MĐ, oštećenik i njegova supruga JĐ suglasno navode kako je oštećenik prvi započeo komunikaciju s optuženikom upitavši ga zašto to radi, do kada će se tako ponašati, na što je optuženik usmjerio škare u oštećenikov trbuh, rekavši mu inkriminirane riječi. Optuženikove riječi su kod oštećenik izazvali osjećaj ugroze, bojazni za vlastiti život, a što proizlazi iz činjenice što je neposredno nakon događaja zatražio policijsku intervenciju ne bi li se zaštitio.
13. Prvostupanjski sud je sasvim ispravno zaključio da je postupak optuženika s usmjeravanjem škara prema trbuhu oštećenika te izrečene riječi objektivno podoban izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti, što je, a s obzirom da je oštećenik zatražio policijsku intervenciju i izazvao, bez obzira je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje prema oštećeniku ili ne. Treba ukazati da je kod optuženika pronađeno oružje i to dva pištolja i puška te dva oružana lista na ime optuženika te streljivo, što ukazuje da je prijetnja metkom oštećeniku bila realna i ostvariva. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio analizirati sve provedene dokaze i dovesti ih u vezu s obranom optuženika jer je prvostupanjski sud, a kako je to i izloženo, detaljno analizirao svaki dio iskaza svih sudionika, a vezano uz bitne činjenice koje tvore obilježje inkriminiranog kaznenog djela. Kasnija zbivanja, odnosno sukobi između optuženika i oštećenika nisu predmet razmatranja u ovom postupku i odgovornost bilo koje od sukobljenih strana za novonastali sukob ne dokazuje niti jednu odlučnu činjenicu u inkriminiranom sukobu.
14. U pravu je žalitelj kada presudu pobija zbog odluke prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta tvrdeći da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odlučnu činjenicu da se u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret ne spominje nikakvo oružje pa kako to predmeti nisu u činjeničnoj vezi s kaznenim djelom zbog kojeg se vodi kazneni postupak, sud nije mogao donijeti odluku o njihovom oduzimanju već takva odluka izlazi iz okvira ovog kaznenog postupka i ovlasti prvostupanjskog suda s tim u vezi, time da napominje kako sud nije uzeo u obzir činjenicu da optuženik posjeduje opisano oružje gotovo cijeli život te da za oružje ima sve dozvole, da je član Lovačkog saveza i policijskog strelišta u Čazmi, ali ovo oružje ne koristi već isto za njega ima posebnu vrijednost.
15. Naime, odredbama članka 79. stavak 1. i 2. KZ/11 propisano je da će se predmeti i sredstva koji su nastali počinjenjem kaznenog djela obavezno oduzeti, a predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za počinjenje kaznenog djela da se mogu oduzeti. S obzirom da je optuženik proglašen krivim da je prijetio oštećeniku ako je pobjegao škarama, da metku neće, dva pištolja, puška, dva oružana lista te 10 komada streljiva nisu predmeti niti koji su nastali počinjenjem kaznenog djela, niti predmeti, a s obzirom na navode činjeničnog opisana, koji su namijenjeni ili upotrijebljeni za počinjenje kaznenog djela zbog kojeg je optuženik proglašen krivim. Isključivo verbalna prijetnja uporabom metka, a bez korištenja pri tom konkretnog oružja, ne ukazuje da su oružje i meci koje je optuženik držao kod kuće i koji su od njega oduzeti, bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje djela zbog kojeg se optuženiku u ovom postupku sudi. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 483. stavak 1. ZKP ovaj drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu u odluci o privremenom oduzimanju predmeta i u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
16. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, odnosno o kazni i uvjetnoj osudi, žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotnim cijenio da je optuženik nanio štetu oštećenikovoj imovini jer je rezao njegove čemprese i pri tome u potpunosti zanemario činjenicu da optuženik u građanskopravnom smislu ima pravo posjeći grane koje se nalaze na njegovom prilaznom putu i čine mu štetu, kao i da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani optuženika, posebno činjenicu da je optuženik kazneno neosuđivana osoba kao i da je starije životne dobi, umirovljeni je liječnik, suprug i otac dvoje odrasle djece s kojima živi u zajedničkom kućanstvu, sudjelovao je u Domovinskom ratu kao ravnatelj ratne bolnice za što je primio brojne pohvale, a ukupno je ostvario više od 40 godina radnog staža kao pulmolog.
17. Prvostupanjski je sud prilikom odmjeravanja kazne ispravno kao olakšavajuću okolnost cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, dok osnovano nije cijenio kao olakotno njegovu životnu dob i profesiju zbog kojih bi trebao imati razvijeniju svijest i senzibilitet o nedopustivosti nasilja, nego prosječna osoba, dok mu je kao otegotno cijenio što je pored prijetećih riječi izgovorio i uvredu oštećeniku te nanio štetu njegovoj imovini, s obzirom da postoji spor oko imovine. Sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao i profesionalno zanimanje te duljina radnog staža osnovano nisu cijenjene kao olakotne okolnosti jer bi upravo zbog iskustva kao liječnik u Domovinskom ratu trebao biti osjetljiviji na nasilje i suzdržat se od istog, tako da ove činjenice ne daju njegovu djelu olakšavajući karakter.
18. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu ličnost optuženika, njegovu životnu dob, prijašnji život, način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju devet mjeseci, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju tri godine, primjereni su istaknutim i utvrđenim okolnostima te će se upravo takvom kaznom s izrečenom uvjetnom osudom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
19. U odnosu na žalbu optuženika na odluku o trošku i tvrdnju optuženika da bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena egzistencija njegove obitelji treba istaći da su ovi žalbeni navodi neosnovani i da je s obzirom na imovinske prilike optuženika prvostupanjski sud zaključio da je optuženik u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka, time da uvijek postoji mogućnost da predsjednik vijeća posebnim rješenjem, naknadno, ako se utvrdi da optuženik nije u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 1. do 6. ZKP bez ugroze osobne egzistencije ili egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati, oslobodi optuženika obveze plaćanja ovih troškova. Međutim, treba napomenuti da troškovi oštećenika i nužni izdaci i nagrada njihova opunomoćenika predstavljaju troškove iz članka 145. stavak 1. točka 8. ZKP i zakon ne predviđa mogućnost oslobođenja optuženika, odnosno osuđenika, od obveze plaćanja ovih troškova.
20. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika, osim u odluci o oduzimanju predmeta, nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP žalba optuženika u ostalom dijelu odbijena je kao neosnovana, odnosno odlučeno je kao u točki II. izreke te je u pobijanom, a ne ukinutom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.
Zagreb, 4. studeni 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči