REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1085/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Matić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane RH, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž R-64/2023-3 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-401/2017-31 od 22. svibnja 2023., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž R-64/2023-3 od 7. ožujka 2024. u dijelu u točki I. izreke u kojem je potvrđen dosuđujući dio presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-401/2017-31 od 22. svibnja 2023. u točki I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-401/2017- 31 od 22. svibnja 2023. u potvrđenom dosuđujućem dijelu u točkama I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati iznos od 3.024,38 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa u razdoblju od 16. listopada 2012. do 16. lipnja 2014. kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.426,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana (točka I. i III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu dosuđenog iznosa na žiro-račun njegovog punomoćnika (točka II. izreke).
2. Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u točkama I. i III. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1365/2025-3 od 2. travnja 2025. protiv pobijane drugostupanjske presude broj Gž R-64/2023-3 od 7. ožujka 2024. tuženici dopustio reviziju u odnosu na sljedeće pitanje:
"Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv pobijane presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22 – dalje: ZPP) u odnosu na naznačeno pravno pitanje. Predložila je da ovaj sud prihvati podnesenu reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine drugostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog koje je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za neisplaćen prekovremeni rad u razdoblju od 16. listopada 2012. do 16. lipnja 2014. u iznosu od 3.024,39 eura s pripadajućim kamatama.
9. U tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno: da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženice, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, da iz dostavljene evidencije radnog vremena za tužitelja (koju evidenciju je dostavila tuženica) proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno na terenu u utuženom vremenskom razdoblju ili da je radio kraće nego što to tužitelj i saslušani svjedoci navode u svojim iskazima, da iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka ŠR proizlazi kako u utuženom razdoblju nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati koji su određivani na terenu, pa da evidencije o radnom vremenu koje su dobivane na uvid i potpis, nisu predstavljale stvarno odrađeno vrijeme na terenu (s obzirom na to da se na terenu svakodnevno radilo prekovremeno), da je tužitelj prigovarao evidenciji, ali se potpisao na poleđini evidencija o radnim satima jer bi odbijanje potpisivanja značilo odbijanje zapovjedi, da neplaćeni radni sati tužitelja iznose 3.024,38 eura (utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka).
10. Uz zaključak, da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinila tuženica, pozivom na odredbe čl. 3., čl. 14., čl. 97. st. 5. i čl. 168. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 78/09 i 124/09 - dalje: ZOSORH/02) te odredbe čl. 1. st. 3., čl. 153. st. 3., čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama ("Narodne novine", broj 73/13 - dalje ZOSO/13) prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 3.024,38 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove dodatka na plaću za neplaćeni prekovremeni rad u razdoblju od 16. listopada 2012. do 16. lipnja 2014.
11. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu te navodi da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, utvrdio broj odrađenih prekovremenih sati (temeljem suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka), a da je na tuženici teret dokaza da tužitelj u spornom razdoblju nije radio prekovremeno onoliko koliko je to utvrđeno vještačenjem, a što da tuženica u postupku nije dokazala niti je dovela u sumnju vjerodostojnost iskaza tužitelja i svjedoka. Sud je u pobijanoj presudi naveo da tuženica nije dokazala tijekom postupka da je precizno vodila evidenciju o radnom vremenu vezano za konkretan prekovremeni rad (tuženica je istaknula da je dostavila detaljno ručno vođenu evidenciju s napomenom svih terena, iskorištenih slobodnih dana i drugo) radi točnog utvrđenja cjelokupnog određenog radnog vremena na terenu u utuženom razdoblju pa da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz financijskog vještaka izrađenog u skladu s iskazima tužitelja i svjedoka.
12. S obzirom na sadržaj postavljenog pravnog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenoga rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja.
13. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravnom podudarnom predmetu ovoga suda poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanje, a koje je sukladno s pitanjem zbog kojega je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku izrazio pravno shvaćanje: "Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremen sate rada te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena."
14. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim (tako i u Rev- 142/2024-2 od 27. ožujka 2024.).
15. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocijeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP- a, valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.
17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP), valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.
18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 4. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
