REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1614/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuži, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1149/2021-3 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-909/2019-30 od 19. ožujka 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-909/2019-38 od 7. srpnja 2021., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1149/2021-3 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-909/2019-30 od 19. ožujka 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-909/2019-38 od 7. srpnja 2021. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu je naznačila pet pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, kao i prigovor o povredi prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst
- dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) te povredu prava na štovanje i pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti i pravo na poštivanje obiteljskog života zajamčeno odredbom čl. 35. Ustava i čl. 8. Konvencije.
3. Razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda ocijenilo je da je prvo naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije kojim predlagatelica preispituje postoji li tzv. neformalna autorizacija, odnosno može li se određena objavljena informacija autorizirati na način drugačiji od načina propisanog odredbom čl. 2. st. 1. toč. 15. Zakona o medijima, nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer o odgovoru na tako postavljeno pitanje ne može ovisiti drugačiji ishod ovog spora.
3.1. Naime tužbeni zahtjev je odbijen jer su sudovi zaključili da se u izjavi u članku, koji je autoriziran, radi o navodima koji osobu koja je davala izjavu, asociraju na tužiteljicu, a ne o iznošenju činjenica s namjerom da se tužiteljicu uvredi ili kleveće, pa stoga ne postoji odgovornost tuženika.
4. Niti drugo naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije kojim se preispituje smatra li se navod čija se točnost može nesporno utvrditi, činjeničnom tvrdnjom ili vrijednosnim sudom, nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je, a kao je već navedeno, tužbeni zahtjev odbijen jer su sudovi zaključili da se radi o navodima koji osobu koja je davala izjavu asociraju na tužiteljicu, a ne o iznošenju činjenica ili vrijednosnih sudova.
5. Treće i četvrto pitanje u prijedlogu polazi od pogrešne pretpostavke da su izneseni vrijednosni sudovi o tužiteljici, što je suprotno zaključku suda da je iznesen navod koji predstavlja asocijaciju na tužiteljicu, pa stoga ni o tim pitanjima ne može ovisiti ishod spora.
6. U prijedlogu i peto naznačeno pitanje kojim se u bitnom preispituje je li sud dužan objasniti zašto sporan navod ne predstavlja uvredu i klevetu, polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije objasnio svoje zaključke zašto sporan navod ne predstavlja uvredu i klevetu, pa stoga ni ono nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP o kojem bi ovisio ishod spora.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja valjalo je prijedlog tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, prema ocjeni ovog suda predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
9. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
10. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
11. Što se tiče prigovora koja se odnosi na navodnu povredu privatnog/obiteljskog života zajamčenog čl. 35. Ustava, odnosno čl. 8. Konvencije, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje predstavljaju zadiranje u navedeno pravo tužiteljice, temelje na pravilnoj primjeni odredbe čl. 21. st. 7. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 9/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM) i da su stoga zakonite.
11.1. Pri primjeni navedene odredbe sudovi su uzeli u obzir i zaštitu slobode izražavanja, kao i činjenicu da je tužiteljica javna osoba te stoga ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima primijenili tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju u demokratskom društvu i da nisu tome dali valjane i dostatne razloge.
12. Slijedom navedenog, budući da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je prijedlog u tom dijelu odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
